Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 51 Gž R-962/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BČ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pr-44/2022-53 od 6. srpnja 2023., dana 14. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pr-44/2022-53 od 6. srpnja 2023. u dosuđujućem dijelu pod točkama I i II izreke te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka pod točkom IV izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska OIB: 52634238587, da isplati tužitelju BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće bruto iznos od 104,78 eura / 789,43 kn (stočetirieuraisedamdeset osamcenti / sedamstoosamdesetdevetkunaičetrdesettrilipe), sa zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 2,06 eura /15,50 kn od 16. veljače 2016. godine do isplate

- na iznos od 2,03 eura/15,30 kn od 16. ožujka 2016. godine do isplate

- na iznos od 1,87 eura/14,08 kn od 16. travnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 1,68 eura /12,63 kn od 16. svibnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 2,19 eura /16,50 kn od 16. lipnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 2,18 eura /16,45 kn od 16. srpnja 2016. godine do isplate - na iznos od 2,07 eura /15,63 kn od 16. kolovoza 2016. godine do isplate

- na iznos od 2,02 eura1 /15,19 kn od 16. rujna 2016. godine do isplate

- na iznos od 2,08 eura /15,68 kn od 16. listopada 2016. godine do isplate

- na iznos od 2,54 eura /19,13 kn od 16. studenoga 2016. godine do isplate

- na iznos od 2,23 eura /16,77 kn od 16. prosinca 2016. godine do isplate

- na iznos od 2,08 eura /15,67 kn od 16. siječnja 2017. godine do isplate

- na iznos od 2,12 eura /15,94 kn od 16. veljače 2017. godine do isplate

- na iznos od 2,08 eura /15,68 kn od 16. ožujka 2017. godine do isplate

- na iznos od 2,09 eura /15,72 kn od 16. travnja 2017. godine do isplate

- na iznos od 2,16 eura /16,30 kn od 16. svibnja 2017. godine do isplate

- na iznos od 2,29 eura /17,23 kn od 16. lipnja 2017. godine do isplate

- na iznos od 2,31 eura /17,39 kn od 16. srpnja 2017. godine do isplate

- na iznos od 2,17 eura /16,32 kn od 16. kolovoza 2017. godine do isplate

- na iznos od 2,27 eura /17,08 kn od 16. rujna 2017. godine do isplate

- na iznos od 2,08 eura /15,65 kn od 16. listopada 2017. godine do isplate

- na iznos od 2,08 eura /15,64 kn od 16. studenoga 2017. godine do isplate

- na iznos od 2,31 eura /17,38 kn od 16. prosinca 2017. godine do isplate

- na iznos od 2,33 eura /17,55 kn od 16. siječnja 2018. godine do isplate

- na iznos od 2,34 eura /17,61 kn od 16. veljače 2018. godine do isplate

- na iznos od 2,23 eura /16,80 kn od 16. ožujka 2018. godine do isplate

- na iznos od 2,32 eura /17,49 kn od 16. travnja 2018. godine do isplate

- na iznos od 2,24 eura /16,87 kn od 16. svibnja 2018. godine do isplate

- na iznos od 2,44 eura /18,39 kn od 16. lipnja 2018. godine do isplate

- na iznos od 2,25 eura /16,98 kn od 16. srpnja 2018. godine do isplate

- na iznos od 2,29 eura /17,24 kn od 16. kolovoza 2018. godine do isplate

- na iznos od 2,38 eura /17,92 kn od 16. rujna 2018. godine do isplate

- na iznos od 2,03 eura /15,32 kn od 16. listopada 2018. godine do isplate

- na iznos od 2,31 eura /17,39 kn od 16. studenoga 2018. godine do isplate

- na iznos od 2,37 eura /17,85 kn od 16. prosinca 2018. godine do isplate

- na iznos od 2,31 eura /17,39 kn od 16. siječnja 2019. godine do isplate

- na iznos od 2,32 eura /17,45 kn od 16. veljače 2019. godine do isplate

- na iznos od 2,32 eura /17,47 kn od 16. ožujka 2019. godine do isplate

- na iznos od 2,39 eura /18,00 kn od 16. travnja 2019. godine do isplate

- na iznos od 2,30 eura /17,32 kn od 16. svibnja 2019. godine do isplate

- na iznos od 2,26 eura /17,04 kn od 16. lipnja 2019. godine do isplate

- na iznos od 2,60 eura /19,58 kn od 16. srpnja 2019. godine do isplate

- na iznos od 2,35 eura /17,68 kn od 16. kolovoza 2019. godine do isplate

- na iznos od 2,35 eura /17,72 kn od 16. rujna 2019. godine do isplate

- na iznos od 2,13 eura /16,08 kn od 16. listopada 2019. godine do isplate

- na iznos od 2,44 eura /18,36 kn od 16. studenoga 2019. godine do isplate

- na iznos od 2,53 eura /19,07 kn od 16. prosinca 2019. godine do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB: 52634238587, da isplati tužitelju BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 124,42 eura / 937,50 kn (stodvadesetčetirieuraičetrdestdvacenta / devetstotridesetsedamkunaipedesetlipa) s zakonskom zateznom kamatom od 6. srpnja 2023. u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 500,00 eura / 3.767,25 kn.

IV. Odbija se tuženik u cijelosti sa zatraženim parničnim troškom u iznosu do 248.86 eura / 1.875,00 kn“

2. Protiv navedene presude, u dosuđujućem dijelu pod točkama I. i II. izreke te u dijelu pod točkom IV. izreke u kojem se tuženiku nalaže tužitelju naknaditi trošak postupka, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Žalba nije osnovana.

4. Kako nije točno naznačeno u kojem se dijelu presuda pobija, sukladno sadržaju žalbenih navoda te čl. 365. st. 1. ZPP-a, uzima se da tuženik presudu pobija u dijelu pod točkama I, II i IV izreke, budući da u tom dijelu nije uspio u sporu.

5. Obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti, sukladno čl. 467. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

6. Ispitujući presudu u granicama razloga zbog kojih se presuda pobija, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koju tuženik ističe, s obzirom na to da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka ne proturječi razlozima presude te postoje jasni i valjani razlozi o odlučnim činjenicama.

7. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja, policijskog službenika, za isplatom iznosa od 104,78 eura na ime razlike plaće u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do studenog 2019. Tužitelj zahtjeva isplatu po osnovi pogrešno obračunate plaće, i to, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, za pogrešno računanje dodatka za osobno policijsko zvanje u vezi s dodatkom za radni staž ostvaren u državnim tijelima, a koji je zahtjev pobijanom odlukom u cijelosti prihvaćen.

10. Žalbenim navodima tuženik ističe da je plaća tužitelja obračunavana i isplaćivana prema navedenim propisima te da i sustav Centralni obračun plaće (COP) i sustav AS400 daju identičan izračun. Smatra da je pozivanje na odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (“Narodne novine“, br. 104/2013, 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/2016, 112/2017, dalje: KU/17 i “Narodne novine“ br. 112/2017, 12/2018, dalje: KU/18) pogrešno, i da se na tužitelja prije svega primjenjuju Zakon o policiji („Narodne novine“ broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019, 155/2023, dalje: Zakon o policiji) i Uredba o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ br. 129/2011, 82/2012, 25/2013, 140/2013, 32/2015, 40/2015, 40/2016, 11/2017, 129/2017, 5/2018, 66/2018, 109/2018, 24/2019, 7/2022, dalje: Uredba o plaćama policijskih službenika), da se dodatak za zvanje obračunava samo u postotku (kojeg nosi svako pojedino zvanje) od proračunske osnovice te se dobiva financijski iznos koji je isti za sve policijske službenike, a zbog čega je obračun istoga i definiran različito, pa da se stoga tužitelju, na dodatak za zvanje policijskog službenika, ne obračunava dodatak za vjernost.

11. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu kontakt policajac, u zvanju viši policijski narednik,

- da je rješenjima o plaći utvrđeno, a isto proizlazi iz dokumentacije tuženika, da tužitelj ima pravo na dodatke za specifičnost policijske službe, i to za opasnost i odgovornost (40%) te osobno i policijsko zvanje (5,72%), a od 2016. uz te dodatke, i pravo na dodatak za radni staž u državnim tijelima (4%),

- da tužitelj ne osporava pravilnost rješenja o plaći, već smatra da je tuženik pogrešno obračunavao plaću glede navedenih dodataka zbog čega mu je isplaćivana manja plaća,

- da je u postupku vještak računovodstveno-financijske struke dao nalaz i mišljenje kojim je ocijenio da je tuženik, zbog pogrešnog izračuna koeficijenta složenosti poslova te dodatka za radni staž u državnim tijelima, tužitelju isplaćivao manju plaću, u iznosu od ukupno 104,78 eura / 789,43 kn,

- da je vještak na ročištu otklonio prigovore tuženika na nalaz i mišljenje te isti detaljno obrazložio.

12. Na temelju navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja utvrdio je da je tužbeni zahtjev osnovan, a zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

13. Relevantne odredbe materijalnog prava sadržane su u KU/17 i KU/18, Zakonu o policiji te Uredbi o plaćama policijskih službenika. Prvenstveno ovaj sud ističe da je tužitelj, osim što je isti policijski službenik, ujedno i državni službenik te se na njega, s obzirom na radno mjesto, a suprotno žalbenim navodima, primjenjuju svi navedeni izvori radnog prava.

14. Odredbom čl. 41. KU/17 i čl. 35. KU/18 propisano je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

15. Čl. 78. Zakona o policiji propisano je: (1.) Plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. (2.) Osnovnu plaću policijskog službenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža (3.) Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak za specifičnost policijske službe. Nadalje, čl. 79. Zakona o policiji propisano je da specifičnost policijske službe uključuje dodatke za: povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje i odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.

16. Isto tako, i Uredbom o plaćama policijskih službenika plaća policijskog službenika te dodatak za specifičnost policijske propisani su na jednak način. U čl. 2. Uredbe o plaćama policijskih službenika plaća policijskog službenika propisano je: (1.) Plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. (2.) Osnovna plaća policijskog službenika utvrđuje se množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža. (3.) Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Čl. 3. propisano je da se dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje za: 1. povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, 2. osobno policijsko zvanje, i 3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.

17. Iz citiranih odredbi proizlazi da se plaća policijskog službenika na temelju i čl. 41. KU/17 i čl. 35. KU/18, čl. 78. Zakona o policiji i čl. 2. Uredbe o plaćama policijskih službenika sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima, a osnovna plaća dobiva se množenjem koeficijenta složenosti poslova i osnovice uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Ovdje je potrebno istaknuti da se koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika i prema Zakonu o policiji i Uredbi o plaćama policijskih službenika sastoji i od postotka za specifičnost policijske službe, a koji uključuje, među ostalim i dodatak za osobno policijsko zvanje (čl. 3. st. 2. Uredbe o plaćama policijskih službenika).

18. Dakle, dodatak za osobno policijsko zvanje (koji kod tužitelja iznosi 5,72%) sadržajno ulazi u koeficijent složenosti poslova policijskog službenika jer isti predstavlja jedan od dodataka za specifičnost policijske službe, a koji je pak dio koeficijenta složenosti poslova. S obzirom na navedeno, a i po samoj logici i prirodi koeficijenata kao stavke potrebne za izračun plaće (kojim se množi osnovica), taj se postotak i vrednuje kao postotak pa stoga navodi da se na tom temelju dobiva samo financijski iznos kako to navodi tuženik, nisu od utjecaja. Uostalom, i sam tuženik, u sustavu COP u obliku postotka i računa dodatak za osobno policijsko zvanje, pa je suprotan žalbeni navod bespredmetan.

19. Nadalje, odredbom čl. 45. KU/17 odnosno čl. 49. KU/18 propisano je pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima (tzv. „staž za vjernost“), i to za staž od 20 do 29 godina 4%, od 30 do 34 godine 8% te od 35 i više godina 10%.

20. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja da je obrazloženi koeficijent složenosti trebalo uvećati za 4%, s obzirom na ostvareni radni staž tužitelja u državnim tijelima, a što tuženik nije pravilno obračunavao. Ovaj sud ponajprije ističe da žalbeni navod da tužitelj uopće nema pravo na povećanje koeficijenta za 4% sukladno čl. 45. KU/17 odnosno čl. 49. KU/18, i to jer već ostvaruje pravo na dodatak za osobno policijsko zvanjem, nije osnovan. Sama priroda i svrha ovih dodataka se razlikuje – dodatak za osobno policijsko zvanje propisan je posebnim propisom, Uredbom o plaći policijskih službenika te se odnosi isključivo na osobe u tom zvanju, dok je uvećanje za tzv. „staž za vjernost“ odnosno pravo na uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za radni staž ostvaren u državnim tijelima, svojevrsna nagrada državnim službenicima kojim se vrednuje njihov dugogodišnji ostanak u državnoj službi, a koji se ujedno tiče svih državnih službenika. Dakle, jedan od navedenih dodataka ne isključuje drugi, a niti takvo isključenje proizlazi iz kojeg od mjerodavnih propisa. Uz to, ovakav žalbeni navod je suprotan i postupanju tuženika jer je iz nalaza i mišljenja vještaka (str. 477. spisa) razvidno da je tuženik taj dodatak (od 4%) i obračunavao, međutim na pogrešan način, odnosno pogrešnom jednadžbom, a zbog čega je i došlo do umanjenog iznosa isplaćene plaće tužitelja.

21. Dakle, nakon izračuna koeficijenta složenosti poslova (uzevši u obzir sve faktore kako je to obrazloženo u točkama 12. – 17. obrazloženja ove presude) isti je, sukladno odredbama čl. 45. KU/17 odnosno čl. 49. KU/18, valjalo uvećati za 4%, s obzirom na ostvareni radni staž tužitelja u državnim tijelima.

22. Kako je nalazom i mišljenjem vještaka obrazloženo, tuženik je ukupan koeficijent složenosti dobivao tako što je najprije osnovni koeficijent radnog mjesta (0,873) i dodatak za opasnost za život i zdravlje policijskog službenika (40%) uvećao za 4%, a nakon toga pribrojio i dodatak za policijsko zvanje (5,72%), umjesto da je prvo pomnožio osnovni koeficijent radnog mjesta (0,873) i dodatak za opasnost za život i zdravlje policijskog službenika (40%), istome pribrojio dodatak za policijsko zvanje (5,72%) te konačno sve uvećao za 4%, kako to odredba čl. KU/17 odnosno čl. 49. KU/18 i propisuje.

23. Zbog opisanog pogrešnog pristupa prethodno navedenim odredbama, a kako to vještak u nalazu i mišljenju detaljno obrazlaže, došlo je do razlike u obračunu plaće od 15,00 do 18,00 kuna mjesečno, odnosno u ukupnom iznosu od 104,78 eura (789,43 kuna).

24. Slijedom navedenog, na temelju prethodno citiranih odredbi KU/17, KU/18, Zakona o policiji i Uredbi o plaćama policijskih službenika, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo i naložio tuženiku kao u izreci pobijane odluke.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka osnovana je kako po osnovi tako i po visini sukladno odredbama čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, a istu tužitelj žalbenim navodima posebno i ne osporava.

26. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. ožujka 2024.

Sudac:

Jasenka Grgić