Pn-854/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz S., OIB: …, zastupan po pun. V. L.,

odvjetniku u S., protiv tuženika ad1/ A. M. sin M. iz K. N.,

OIB:…, ad2/ M. M. iz K. N., OIB: … i ad3/

L. M. iz K. N., svi iz K. N., svi zastupani

po pun. S. B., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane

glavne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I. D., odvj. u S. i zamjenice punomoćnika

tuženika I. B., odvjetničke vježbenice kod odvj. S. B., objavljene

istog dana,

p r e s u d i o  j e:

I.Dužni su tuženi u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, solidarno isplatiti tužitelju iznos od 39.816,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. rujna 2004. pa do isplate.

II.Dužni su tuženi u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 29.395,70 EUR.

Obrazloženje:

1.U tužbi zaprimljenoj 17. rujna 2012. navodi se je tuženik ad 1/ A. M. kao malodobnik 05. rujna 2004. u R. kod K. N., upaljačem na više

mjesta zapalio suhu travu kako bi nastao što veći plamen koji bi kao takav opožario što veće površine, pa je tako nastala vatra koja je zahvatila područje oko 120 hektara u sklopu koje površine je izgorio i stambeni objekt tužitelja, i sve to kako bi se osvetio D.-u iz K. S.. Tuženici ad 2/ i 3/ da su roditelji tuženika ad 1/. Na opisani način tuženik ad 1/ da je prouzročio štetu u iznosu od 300.000,00 kn tužitelju, te da se oglušio o njegov poziva za mirno rješenje spora. Tuženici ad 2/ i 3/ da odgovaraju temeljem članka 1056. ZOO-a, s obzirom da je evidentno došlo do propusta u odgoju, pa je pored roditelja odgovorno i dijete koje je u vrijeme počinjenja djela bilo ubrojivo. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženici obvezati solidarno isplatiti tužitelju iznos od 300.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 05. rujna 2004. do isplate.

2.Tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističu da je do predmetnog štetnog događaja došlo 05. rujna 2004., a tužba da je podnesena 17. rujna 2012., 8 godina nakon nastanka štete, tj. izvan rokova propisanih odredbom čl. 230. ZOO-a. Tužitelj da se poziva na odluku Općinskog suda u Splitu Km-107/04 od 07. studenog 2006. koja je postala pravomoćna budući se tuženik ad 1/ nije žalio u istom mjesecu kada je donesena.

3.Tužitelj se usprotivio navodima odgovora na tužbu ističući da je tuženik A. M. zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 271. toč. 1. KZ-a pravomoćno oglašen krivim, a riječ je o kaznom djelu za koje je propisana kazna zatvora u trajanje od 1 do 10 godina. Čl. 377. ZOO-a da je predviđeno, kada je šteta prouzrokovana kaznenim djelom, a za gonjenje je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štetu prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme predviđeno za zastaru kaznenog gonjenja. Imajući u vidu odredbu čl. 19. KZ-a, u predmetnom slučaju da nije zastupila zastara.

4.Tuženici su se usprotivili prednjim navodima tužitelja pozivajući se također na odredbu čl. 231 ZOO-a ( bivši čl. 377. ZOO-a) st. 1. i 2. Navode da je kazneni postupak br. KM-107/04 prekidao tijek zastare samo uz uvjet da je tužitelj postavio imovinsko-pravni zahtjev u adhezivnom postupku te ukoliko je u roku od 3 mjeseca nakon pravomoćnosti odluke kojom je završen kazneni postupak ustao tužbom radi ostvarenja tog prava. Iz obrazloženja odluke kaznenog suda da je vidljivo kako tužitelj nije postavio imovinsko-pravni zahtjev u adhezivnom postupku, da kazneni sud nije donio nikakvu odluku o imovinsko-pravnom zahtjevu tužitelja u tom postupku, te da tužitelja osobno kazneni sud nije uputio na građansku parnicu radi ostvarenja svoga prava na naknadu štete. Kako se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete prouzročene kaznenim djelom, da se postavlja pitanje je li o imovinsko- pravnom zahtjevu tužitelja počeo teći rok iz čl. 243. st. 1. ZOO-a (ranije 390. st. 1. ZOO-a). U konkretnom slučaju, kada je potraživanje naknade štete uzrokovano kaznenim djelom, rok od 3 mjeseca za podizanje tužbe da počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je oštećeni upućen na parnicu radi ostvarenja svog imovinsko-pravnog zahtjeva, a kada takva odluka nije ni donesena, taj rok nije ni počeo teći. Iz prednjeg da proizlazi kako u odnosu na tužitelja nije nastupio prekid zastare budući nije postavio imovino-pravni zahtjev u adhezivnom postupku, niti je upućen u građansku parnicu glede ostvarenja svoga zahtjeva. Pri tom, tuženici se pozivaju na odluke VSRH br. Rev-593/2001-2 od 19. veljače 2004.

5.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda KM-107/04, rješenja ovog suda KM-107/04 od 07. studenog 2006., zapisnika o očevidu SDŽ Sektora kriminalističke policije Ur. broj: 511-12-10-28-KU22/04

od 06. rujna 2004., pismena pun. tužitelja upućenog tuženima ad 2/ i 3/ 22. siječnja 2007. (bez dokaza o dostavi) i obavijesti Ministarstva KLASA: 053-01/12-01/92 od 20. studenog 2012., zk izvatka za

čest. zem. 818 ZU 1482 KO K. Š., čest zem. 797 ZU 1483 K. Š.,

čest zem. 796 ZU 1484 KO K. Š., rješenja Državne geodetske uprave

od 17. 6. 2022. UP/I-932-07/02-03/185, prijave štete od elementarne nepogode Državnom povjerenstvu za procjenu štete od 23. 9. 2024., arhitektonskog snimka objekta tužitelja, preslika katastarskog plana G. S.

od 4. 8. 1992., popisa štete na nekretnini tužitelja (osobni popis tužitelja), izvješća Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo županije SDŽ G. K. od 13. 8.

2018., rješenja Ureda državne uprave u SDŽ, Službe za društvene djelatnosti Ispostava K. od 5. 1. 2004., medicinske dokumentacija tuženika ad. 1., socijalne anamneze CZSS S. K. 553-05/06-02/236 od 20. 7. 2006., pregledom posjedovnog lista broj 542 za KO K. od 9. 5. 2021., izvješća CZSS Podružnica K. od 27. 5. 2022., 7. 6. 2022., 3. 1. 2022., očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještacima geodetske i građevinske struke, vještačenjem po vještaku psihijatru dr. S. B., te saslušanjem tužitelja, saslušanjem tuženika ad.

2. i 3.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7.Kao sporno trebalo je raspraviti i utvrditi odgovaraju li tuženik ad. 1 kao tada malodobni počinitelj, te tuženici ad. 2 i 3 kao njegovi roditelji, za štetu počinjenu 5. 9. 2004. na nekretninama tužitelja, kada je došlo do požara u kojem su stradali brojni objekti i kulture više vlasnika na području R. u K. N., za što je rješenjem ovog suda Km-107/04 od 7. 11. 2006. odgovornim proglašen tuženik ad. 1.

8.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako je kod ovog suda 27. prosinca 2004. zaprimljen zahtjev za pokretanje pripremnog postupka temeljem čl. 68. st. 1. Zakona o sudovima za mladež br. KM-DO-237/04 Općinskog državnog odvjetništva u Splitu zbog postojanja osnovane sumnje da je 05. rujna 2004. oko 20:25 sati u R. kod K.

N., na predjelu zvanog S.. N., gdje se nalazi više stambenih objekata,

sa ograđenim okućnicama u vidu zasada raznih voćki, te šupa sa obrađenim poljoprivrednim površinama, upaljačem na više mjesta zapalio suhu travu, uslijed čega je nastala vatra koja je nošena vjetrom zahvatila područje oko 120 hektara površine, u sklopu koje su izgorjeli stambeni objekti, maslinici, voćnjaci i borova šuma u vlasništvu više osoba, među kojima i Z. B.,

ovdje tužitelja, pri čemu je njemu počinjena šteta u iznosu od 180.000,00 kn, čime je počinjeno kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa-dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, opisanom po čl. 263. st. 1. KZ-a;

- kako je u kaznenoj prijavi PU SD PP K. br. 511-12-28-

KU-22/04 od 22. rujna 2004. također navedeno, da je u štetnom događaju od 05. rujna 2004. požar zahvatio stambeni objekt tužitelja čime je počinjena materijalna šteta od cca 180.000,00 kn;

- kako je u zapisniku o očevidu PU SD Sektora kriminalističke

policije, Odjel za očevide i kriminalističku tehniku br. 511-12-10-28-KU-222/04 od 06. rujna 2004. opisano požarište koje je obuhvaćalo oko 120 hektara tlocrtne površine, te objekti voćnjaci i druge nekretnine koje su stradale prilikom požara, pa je između ostalih navedeno da se sa zapadne strane brdovitog predjele S.. N., odnosno sa istočne strane makadamskog puta koji prolazi zapadnom stranom S.. N., nalazi dvoetažni stambeni objekt veličine 8x5, vlasništvo Z. B., rođ…., te da su unutrašnjost

objekta, kao i građevinski materijal uokolo objekta u potpunosti izgorjeli, dok su svi vanjski zidovi ispucali te iz istih isparava toplina. Isti opis nalazi se i u Izvješću o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja istog policijskog tijela br. 511-12-10-28-KU-22/04 od 08. rujna 2004.;

- kako je tužitelj prijavio štetu od elementarne nepogode Državnom povjerenstvu za procjenu od elementarnih nepogoda na tipskom obrascu (koji ne sadrži oznake datuma), na način da štetu na pokretnim stvarima kao što su kosilica, prskalica i dr. procjenjuje iznos od 22.470-00 kn, štetu na objektu- vikendici u iznosu od 108.000,00 kn te štetu na drugim pokretninama u iznosu od 44.800,00 kn;

- kako je na glavnu raspravu održanu u predmetu KM-107/04 04. srpnja 2006. pristupila M. B., legitimiravši se kao supruga tužitelja (nema podataka o tome da je sud provjerio taj podatak), te izjavila da je došla u ime svog supruga (bez punomoći), i da oni postavljaju zahtjev za naknadom štete, radi čega su angažirali odvjetnika;

- kako je ODO u Splitu 14. studenog 2005. podnijelo sudu u postupku KM- 107/04 prijedlog da prema tuženiku ad 1/ temeljem odredaba čl. 9. st. 2. toč. 5. i 9. i čl. 11. Zakona o sudovima za mladež bude izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora uz posebnu obvezu da se osposobljava za zanimanje koje odgovora njegovom zanimanju i sklonostima, te da se uz suglasnost svog zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku jer je 05. rujna 2004. požarom izazvao opasnost za imovinu većeg opsega čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa-dovođenja u opasnost ljudi i imovine, opće opasnom radnjom ili sredstvom opisane po čl. 263. st. 1. KZ-a, dok se u obrazloženju prijedloga navodi da je riječ o kaznenom djelu iz čl. 271. st. 1. Ovakav prijedlog pročitan je od strane ODO-a na raspravi kaznenog suda za mladež pod naprijed navedenim brojem 04. srpnja 2006. i 07. studenog 2006., s time da je izvršena korekcija u navedenom prijedlogu na način da je u istom navedeno kako se radi o kaznenom djelu iz čl. 271. st. 1. KZ-a u vezi sa čl. 263. st. 1;

- kako je rješenjem ovog suda KM-107/04 od 07. studenog 2006. prema tuženiku ad 1/ izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora te posebne obveze da se osposobljava za zanimanje koje odgovora njegovim sposobnostima i sklonostima

- kako je naprijed navedeno rješenje postalo pravomoćno 7. 11. 2006.,

- kako je tužitelj upisan kao vlasnik čest zem. 818 ZU 1482 površine 5075m2, čest zem. 797 ZU 1483 površine 561m2, te čest zem. 796 ZU 1484 površine 205m2 sve KO K. Š.,

- kako je tužitelj upisan kao posjednik kat čest. 590, 591/2 i 7 KO K. Š. ukupne površine 5841m2,

- kako je 4. 10. 2004. tužitelj prijavio štetu Državnom povjerenstvu za procjenu štete od elementarne nepogode na svojim nekretninama procjenjujući štetu na objektu od 108.000,00 kn, štetu na opremi u iznosu od 22.470,00 kn te ostale troškove od 44.800,00 kn, a sam je izvršio i popis uništenih stvari i opreme bez procjene (str. 34 do 37 spisa),

- kako je nadležno upravno tijelo grada K. štetu na objektu tužitelja procjenjivalo sukladno Metodologiji za procjenu štete od elementarne nepogode (NN 96/98) po jedinstvenim cijenama na području RH na temelju statističkih i/ili tržišnih pokazatelja za prethodnu godinu,

- kako je tuženik ad. 1. prema medicinskoj dokumentaciji dostavljenoj od strane tuženika ad. 2 i 3. u razdoblju prije počinjenja kaznenog djela odlazio kod psihologa i psihijatara zbog smetnji u ponašanju i poteškoća adaptacije, bježao od kuće, ostvarivao lošiji uspjeh u školi, te je bio pod nadzorom Komisije za utvrđivanja psiho fizičkog stanja učenika za OŠ F. L.-K. S., koje je utvrdila da se radi o učeniku s teškoćama u razvoju iz točke 8 Orijentacijske liste i stupnja teškoća u razvoju, čl. 4. Pravilnika o osnovno školskom razvoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN 23/21), a temeljem mišljenja komisije je 5. 1. 2004. Služba za društvene djelatnosti Ispostava K. donijela odluku da tuženik ad. 1 nastavlja s školovanjem u redovnoj školi po prilagođenom programu s preporukom nastavka liječenje kod dječjeg psihijatra jer s obzirom na utvrđene teškoće nije u stanju pratiti redoviti nastavni program,

- kako je u nalazu dr. V. M. dječjeg psihijatra od 21. 11. 2003. navedeno da su roditelji nedostatno kritični, negiraju problem, da je tužitelj ad. 1. u dva navrata nađen od strane policije kilometrima od kuće, nakon pet dana, da je sklon markiranju, laganju, krađama, te eksperimentiranju s kanabisom i alkoholom,

- kako je za potrebe postupka K-126/05 CZSS 20. 7. 2006. sastavio socijalnu anamnezu gdje se navodi kako roditelji nisu prepoznali problem i nisu adekvatno surađivali sa stručnim službama u školi i centru, te da su nakon dugog savjetodavnog i poticajnog rada uvidjeli da nemaju dovoljno roditeljskog kapaciteta i autoriteta, pa su prihvatili suradnju i vanjskog suradnika, voditelja nadzora nad roditeljskom skrbi, koja mjera se provodi od 1. 6. 2003.,

- kako je CZSS S. 25. 11. 2003. donio zaključak o upućivanju tuženika ad. 1 na stacionarnu opservaciju u dom za odgoj u S. koja je započela 27. 1. 2004., te je zbog izrazito rizičnog ponašanja po tužitelja ad. 1 i ostale štićenike nastavljena ambulanto te završena 17. 3. 2004. s zaključkom da je za maloljetnika indiciran povratak u obiteljsko okružje uz mjeru nadzora roditeljske skrbi uz medikamentoznu terapiju, nakon čega je jedno vrijeme uredno funkcionirao te je uz pomoć i podršku nastavnika po individualnom programu položio 7. razred,

- kako je sud od CSZZ Podružnica K. zatražio dostavu svih podataka vezanih uz tuženika ad. 1. i njegove roditelje za razdoblje dok su bili pod opservacijom tog tijela, te iz tih podataka proizlazi da je tuženik ad. 1 u ožujku 2004. upućen na ambulantno-opservacijsku obradu u dom za odgoj S., da se poremećaj u ponašanju pojavljuju u 6. razredu osnovne škole, da je razlog opservacijsko ponašanje na nastavi i bježanje od kuće po nekoliko dana. U izvješću se navodi kako roditelji dugo nisu prepoznali problem i kada su konačno utvrdili da se ne radi o fazi odrastanja počeli su surađivati sa službama i prihvatili mjeru nadzora nad obiteljskom skrbi,

- kako u izvješću CZSS Podružnica K. od 27. 5. 2022. stoji kako su poremećaji u ponašanju tuženika ad. 1 prvenstveno uzrokovani njegovom osobnošću, a roditelji se ne snalaze oko rješavanja svih poteškoća njihovog djeteta te im je potrebno stručno vođenje. Zaključuje se kako je obitelj ulagala trud u odgoj djece te da im je bilo potrebno vrijeme za prihvatiti poteškoće djeteta kroz realnu sliku, pogotovo što iste proizlaze iz karakteristika ličnosti tuženika 1 a ne okruženja iz kojeg dolazi. Izrijekom se navodi kako su roditelji surađivali sa službama kada su prihvatili i realno se suočili s pravnim problemima odrastanja tuženika ad. 1 kroz 6. razred osnovne škole. Naglašava se također kako je odrastanju i razvoju tuženika u niskoj životnoj dobi, osim vlastite osobnosti ličnosti doprinijelo i ratno doba, prognaništvo, sudjelovanje oca u ratu, selidbe dječaka a potom i teža stigmatizacija u osnovnoj školi radi neprilagođenog ponašanja, što je u njemu izazvalo još veći otpor i nemir.

9.Sva prednja utvrđenja proizlaze iz dokaza priležećih u kaznenom spisu i dokaza izvedenih u ovom postupku, te nisu sporna među strankama.

10.U svom iskazu tužitelj navodi kako je na zemljištu smještenom u R. imao kuću površine 80m2, (prizemlje i kat po 40m2 s balkonima) koja je u vrijeme štetnog događaja bila u visokom roh bau stanju, a kupio ju je 2002. ili 2003. i bila je useljiva. Nadalje, na zemlji da je sadio vinograd, trešnje, višnje, dunje, orah i masline. U prizemlju objekta da je bila konoba s raznim strojevima i opremom, te građevinskim materijalom (poljoprivredni alati, kosilica, traktor i dr.) dok se na katu nalazila spavaća soba, dnevni boravak i sanitarni čvor, te kuhinja. Na zemljištu da je postojao i manji kameni objekt površine 3x3m2 koji je služio kao spremište alata, kao što su motike, mašklini i sl. Oba objekta da su eksplodirala prilikom požara zbog dvije plinske boce koje su se nalazile unutra. Tvrdi da su izgorjele dvije velike masline, 30ak malih, starosti do 7 godina, vinograd površine 500m2, 15 višanja, dva oraha, smokve, te da je popis dostavio općini K.. O štetnom događaju da je obaviješten telefonom, da se nalazio u S. a inače živi u T.. Općinska komisija da ga je zvala nakon 15

dana, da ga prije toga nitko nije kontaktirao, te da ga je cjelokupna situacija isfrustrirala. Nije mu poznato je li na lice mjesta dolazila kakva komisija radi procjene štete. Pogodila ga je posebno činjenica što je prilikom požara izgorio njegov pas koji se nalazio na lancu. Tuženici da ga nisu zvali niti mu se ispričali zbog štete koju je pretrpio. Navodi kako je od države dobio neku naknadu od 8-9.000,00 kn i da je šteta procijenjena u iznosu od 300.000,00 kn. Svakako procjenjuje da bi ta šteta u vrijeme davanja iskaza 4. 7. 2017. iznosila 700.000,00 kn.

11.Tuženik ad. 1. nalazio se tijekom postupka po kazivanjima roditelja na odsluženju zatvorske kazne u G., radi čega nije saslušan.

12.Tuženik ad. 2. u svom iskazu navodi kako su problemi s njegovim sinom A. počeli biti vidljivi od 5. razreda osnovne škole od kada je konstantno upadao u probleme, odlazio od kuće, činio kaznena djela provale i krađe, te se nalazi u zatvoru i na dan davanja iskaza (12. 12. 2022.). Tuženik ad. 1 da je izbjegavao školu, ne bi odlazio na nastavu, družio se s domarom, o čemu su roditelji bili obaviješteni. Za to vrijeme tuženik ad. 1. da je bio u sustavu rada s pedagogom, psihologom i psihijatrom, no ništa se nije mijenjalo i upadao je u sve veće probleme. Tuženici ad. 2 i 3. da su ga vodili kod liječnika, razgovarali s njime, no on bi napustio kuću kroz prozor, te im je prodao zlato, alat i sl. S dva brata i sestrom nije ostvario vezu. Obitelj da je prošla put od prognanika iz K. gdje im je spaljena kuća, do S. i K.,

gdje su gradili kuću. Tuženika ad. 1 da ne bi bilo po 15 dana. CZSS da je počeo tretman nad tuženikom ad. 1 i obitelji u vrijeme kada je pohađao 7. razred osnovne škole, u koje vrijeme je završena prva etaža njihove obiteljske kuće u K.. Jedno vrijeme da je bio dobar, pa bi ponovno otišao, bavio se provalama i krađama. S njime da su radile psihijatrice iz bolnice i nisu mu mogle pomoći. Smatra da je rat bio okidač za ponašanje tuženika ad. 1, da se bojao bombardiranja i avijacije. Za vrijeme dok je bio u vrtiću, smatrao je da se radi o živom djetetu i nije mogao razmišljati o tome da bi stvari kasnije krenule drugim tijekom. Ne može se izjasniti o tome je li zbog razočarenja u sportu zbog nedobivanja očekivane medalje utjecalo na kasnije ponašanje tuženika ad. 1. Tuženik ad. 2 tvrdi kako su on i tužena ad. 3 kao roditelji počeli više razgovarati s tuženikom ad. 1 kada su započeli problemi. Neposredno prije štetnog događaja, odnosno kada je požar izbio, tužena ad. 3 da je zvala tuženika ad. 1 i on joj je rekao da se nalazi 5-6 km udaljen od mjesta požara, na biciklu s prijateljem, a bilo je negdje oko 2-3 sata. Otac tuženika ad. 1 smatra kako njegov sin zapalio zemljište u R. 5. 9. 2004. za što je osuđen. Pretpostavlja da je zemljište zapalila osobu koja ga je čistila od korova i da se izmakao kontroli. Nakon hapšenja tuženika ad. 1 policijski načelnik da mu je rekao kako ga je netko vidio, no nije odgovorio tko. Tvrdi da je zbog višesatnog saslušanja tuženik ad. 1 "pukao" i priznao počinjenje kaznenog djela. On i majka da su razgovarali s njime 1000 puta o tome te da im je rekao kako je bio 5 km dalje od mjesta požara s prijateljem i jednom djevojkom. U vrijeme štetnog događaja, tuženik ad. 1 da je bio pod nadzorom CZSR i napustio dvije škole, prometnu i poljoprivrednu. CZSR da se uključio u odgoj tuženika ad. 1 u 6. razredu kada je počeo s krađom, da je imao socijalnu radnicu koja je dolazila kući, razgovarala s njime i dr., te da je od tada to tijelo konstantno u njihovoj obitelji. Nadalje, tuženik ad. 2. navodi da je 5. 9. 2004. bio s djecom u kući, te da ga je tuženik ad. 1 oko 13 sati pitao dopuštenje da se biciklom odveze na K., što mu je dopustio. Požar da je izbio u poslije podnevnim satima, a tuženik se vratio u kući 16-17 sati poslije podne i da je za paljevinu saznao sljedećeg jutra.

13.Tužena ad. 3. iskazuje jednako kao i tuženik ad. 2. navodeći kako su postupali po uputi psihologa i psihijatara te više razgovarali sa sinom, no sve bez uspjeha. U vrijeme štetnog događaja da se vraćala s posla oko 19 sati navečer, a tuženik ad. 1. nakon poziva da joj je rekao kako se s prijateljem nalazi na K., te gleda požar s prijateljeve terase. Kući je došao pola sata iza nje i nije spominjao požar, no rekao joj je da se nalazio s prijateljem J. M., dječaku jednakog ponašanja kao što je i on. Tvrdi kako je u jednom trenutku kada razgovor više nije pomagao, počela sina zaključavati.

14.Vještakinja S. B. spec. psihijatar u svom opširnom nalazu i mišljenju analizira cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu uključujući socijalnu anamnezu iz kaznenog postupka te više nalaza psihijatara dječje psihijatrije koji su liječili tuženika ad. 1. Psihijatrica je svrstala probleme tuženika ad. 1 u međunarodnu klasifikaciju bolesti x revizije, poremećaj karakteriziran stalnim nedruštvenim agresivnim i prkosnim ponašanjem koje bi trebalo prerasti u nasilno u odgovarajućoj dobnoj skupini, a uključuju nasilje prema ljudima, podmetanje vatre, krađe, laganje, markiranje iz škole i bježanje iz kuće. Pripisivana mu je psihofarmakoterapija u dozi koja se pripisuje djeci, te je u tom periodu bio stabilniji, što znači da su mu roditelji uspijevali dati terapiju, što se napominje iz razloga što su takvi pacijenti nesuradljivi u uzimanju terapije. Tuženik ad. 1 bio je hospitaliziran u dobi od 14 godina i 2 mjeseca nakon 6dnevnog lutanja i bijega iz kuće, doveden pod dijagnozom intoksikacije s kanabisom, te ponovno hospitaliziran 9. 1. 2004. po preporuci psihijatra radi isključenja organskog poremećaja u mozgu, a CT snimka mozga pokazala je uredan nalaz. Tuženik ad. 1. je prvo kazneno djelo iz čl 16. KZa počinio kao neodgovorna osoba, a pod paskom CZSS Podružnica K. je od 29. 1. 2004. Vještakinja navodi kako roditelji dugo nisu prepoznali problem pa u tom periodu nisu stručno surađivali sa centrom, no nakon savjetodavnog rada s nadležnom službom, uvidjeli su da nemaju dovoljnog autoriteta te su prihvatili suradnju i vanjskog suradnika nad roditeljskom skrbi koja se provodila od 1. 6. 2003. Međutim, za vrijeme ljetnih praznika iste godine, tuženik ad. 1 je u nekoliko navrata odlazio od kuće i svaki put ga je pronalazila policija. Kako mjera nadzora nad roditeljskom skrbi te stručni razgovori s tuženikom ad. 1 i roditeljima, kao i cjelokupne terapije te angažiranost nastavnog osoblja daje pozitivne rezultate, centar je 25. 11. 2003. donio zaključak u njegovom uključivanju u dom za odgoj u S.. Stacionarna opservacija započeta je 27. 1. 2004., no zbog njegovog rizičnog ponašanja nastavljena je ambulantno i završena 17. 3. 2004. zaključkom da je indiciran povratak u obiteljsko okruženje uz mjeru nadzora nad roditeljskom skrbi i redovitom terapijom. Vještakinja respektira nalaz dječjeg psihijatra dr. F. i defektologa iz kojih je vidljivo da su roditelji bili brižni i pažljivi. Vještakinja je mišljenja da su roditelji tuženika ad. 1 bili maksimalno brižni, pažljivi i podržavajući, dovodeći ga na preglede, terapije, pružajući mu terapije psihijatra osim kada je pokazivao otpor. Daljnjim odrastanjem stanje tuženika ad. 1 se postupno pogoršavalo i očitovalo kao neprilagodljivo disharmonično reagiranje u različitim situacijama, što spada u kategoriju poremećaja ličnosti, odnosno radi se o dijagnozi disocijalnog poremećaja ličnosti ili sociopatskoj ličnosti. Vještakinja smatra da bi prosječni roditelji do 2003. mogli prepoznati da se nešto događa, ali u tom periodu radilo se o prelasku iz perioda lantencije u period rane adolescencije gdje djeca pokazuju određena ponašanja koja psihijatri smatraju normalnim delikventnim ponašanjem, ali kada pređu tu normalu, prosječni roditelj može vidjeti da nešto treba poduzeti. Vještakinja također navodi da su roditelji tuženika ad. 1 trebali reagirati nešto ranije, osobito iz razloga jer je u mišljenju tima navedeno da su u šestom razredu nakon prelaska u K. uočeni veći problemi u ponašanju.

15.Prilikom očevida na nekretninama tužitelja čest zem. 796 i čest zem 818 KO K. Š. koje je identificirao vještak geodeta T. Č., utvrđeno je da

se radi o posjedu omeđenom suhozidom i s južne strane dnom litice. Na sjevernom dijelu nalazi se stambena zgrada u zapuštenom stanju i s oštećenjima, dvorišnim prostorom, te u središnjem dijelu s betonskim stupovima koji su po kazivanju tužitelja bili u funkciji vinograda, dok se u južnom dijelu nalazi maslinik. Čest. zem. 796 ima ukupnu površinu od 205m2 , dok čest zem. 818, koja se vodi kao oranica ima površinu od 5.075m2.

16.Vještak građevinske struke D. S. dipl. ing. procjenjuje dvoetažni stambeno-gospodarski objekt tužitelja kao standardno izgrađen, uobičajenim načinom i primijenjenom tehnologijom izvedbe u vrijeme građenja, u roh bau sistemu. Sukladno zatečenom stanju i dokumentaciji koja prileži sudskom spisu, a u nedostatku osiguranja dokaza o izgledu i stanju stambeno-gospodarskog objekta prije nastanka štetnog događaja i odobrenja za građenje i izvedbeno tehničke dokumentacije, vještak u elaboratu iskazuje procjenu građevinske vrijednosti dvoetažnog stambenog objekta tužitelja prema procijenjenom izgledu i nivou opremljenosti neposredno prije štetnog događaja od 5. 9. 2004. prema cijenama na dan izrade elaborata, odnosno u vrijeme presuđenja. Vještak procjenjuje kako je dvoetažni stambeni gospodarski objekt tužitelja 50% dovršenosti ekvivalentne stakleno-gospodarskim objektima po sistemu ključ u ruke standardne izvedbe i opreme, pa građevinsku vrijednost dvoetažnog objekta ukupne bruto tlocrtne površine 103.65m2 procjenjuje jediničnom cijenom od 2.550,00 kn odnosno 264.307,50 kn odnosno 264.310,00 kn. Vještak cijeni da je na objektu tužitelja nakon štetnog događaja nastala totalna šteta, jer je predmetni objekt statički nestabilan i neupotrebljiv za bilo kakvo korištenje.

17.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

18.U postupku je prvenstveno trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan prigovor zastare predmetnog potraživanja istaknut od strane tuženika, a potom ukoliko isti nije osnovan, odlučiti o osnovu i visini potraživanja tužitelja s osnova naknade materijalne štete nastale uslijed štetnog događaja od 5. 9. 2004. kada je tuženik ad. 1. počinio kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, opisano u čl. 271. st. 1. u svezi s čl. 263. st. 1. KZ-a.

19.Odredom čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, dalje ZOO/91) propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

20.Prema odredbi st. 2. istog članka propisano je da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala.

21.Odredbom čl. 377. st. 1. istog Zakona propisano je da kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

22.Odredbom st. 2. istog članka propisano je da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete.

23.Iz naprijed citiranog čl. 377. ZOO –a proizlazi da presuda kaznenog suda dovodi do prekida zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete i da zastarijevanje ponovno počinje teče od pravomoćnosti presude kaznenog suda.

24.Kod ocijene pitanja je li nastupila zastara zahtjeva za naknadu štete koja je prouzročena kaznenim djelom mjerodavan je zastarni rok predviđen za kazneno gonjenje kaznenog djela za koje je počinitelj pravomoćno osuđen, pri čemu nije od značaja je li zbog izmjene zakona tijekom vođenja kaznenog postupka primijenjen blaži zakon za počinitelja. U konkretnom slučaju, za ocjenu pitanja zastare zahtjeva za naknadu štete mjerodavan je zastarni rok predviđen za kazneno djelo iz čl. 263. st. 1. u svezi čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona (NN 110/97).

25.Za kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom (konkretno požarom), odnosno teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 271. KZ-a propisana je kazna zatvora u trajanju od 1 do 10 godina, a prema odredbi čl. 19. st. 1. podstavak 3. istog zakona, kazneni progon se ne može pokrenuti kad od počinjenja kaznenog djela protekne 10 godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od 5 godina zatvora.

26.Dakle, u konkretnom slučaju, zastarni rok za kazneni progon kaznenog djela za koje je tuženik ad. 1., pravomoćno osuđen iznosi u smislu odredbe čl. 19. st. 1, podstavak 3. KZ –a 10 godina.

27.Slijedom navedenog, a pozivom na odredbu čl. 377. st.2. ZOO –a, rok za zastaru zahtjeva za naknadu štete od 10 godina je ponovno počeo teći od 7. 11. 2006. kada je rješenje ovog suda Km-107/04 od 7. 11. 2006. postalo pravomoćno, pa kako je predmetna tužba sa zahtjevom za naknadu štete podnesena 17. 9. 2012., proizlazi da je podnesena unutar zastarnog roka, odnosno da zahtjev tužitelja nije zastario.

28.Ostaje da se raspravi pitanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

29.Prema odredbi čl. 160. st. 3. ZOO/95, maloljetnik s navršenih 14 godina odgovara prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

30.Tuženik ad. 1. rođen je u…., a do štetnog događaja došlo je u rujnu 2004., kada je imao navršenih … godina života, pa stoga odgovara tužitelju za štetu nastalu uslijed predmetnog štetnog događaja temeljem naprijed citirane odredbe čl. 160.

31.Odredbom čl. 165. st. 4. ZOO/95 propisano je da roditelji odgovaraju za štetu što je uzrokuje drugo njihovo mal. dijete koje je navršilo 7 godina, osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje.

32.Prema naprijed citiranoj odredbi čl. 165. ZOO/95 roditelji odgovaraju po kriteriju presumirane krivnje, što znači da je na njima teret dokaza, da bi se oslobodili odgovornosti za štetu, da je šteta nastala bez njihove krivnje, pri čemu je pojam krivnje vezan za standard pažnje.

33.Kod utvrđivanja odgovornosti roditelja, sud polazi od ustavom utvrđene dužnosti roditelja da odgajaju, uzdržavaju i školuju djecu, te pritom imaju slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece i dužni su osigurati djetetu pravo na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti. Jednako tako, odredbama obiteljskog zakona propisano je da su roditelji dužni odgajati dijete kao slobodoumnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu, osjećajnu i odgovornu osobu, poštujući načela ravnopravnosti spolova, kako bi bilo pripremljeno za skladan obiteljski i društveni život s pozitivnim odnosom prema prirodi. Dakle, temeljni zakonski propisi koji se odnose na definiranje roditeljskih prava i dužnosti i ulogu obitelji u društvu, obvezuju roditelje na odgoj djeteta kao slobodne i društveno odgovorne osobe, te su stoga dužni ukazati mu na razliku između dopuštenog i nedopuštenog, dobrog i lošeg, poželjnog i nepoželjnog, odnosno ponašanja koje je dopušteno i društveno prihvatljivo u odnosu na ponašanje koje nije takvo, koje je društveno neprihvatljivo i kažnjivo. To pak znači da su roditelji dužni ne samo skrbiti o zadovoljenju elementarnih potreba djeteta, već konstantno voditi nadzor nad njegovim ponašanjem. Je li roditelj udovoljio svojoj dužnosti nadzora, prosuđuje se po tome je li učinio sve ono što bi razborit roditelj prema razumnim očekivanjima u konkretnoj situaciji morao poduzeti radi sprječavanja štete koju njegovo dijete može prouzročiti trećim osobama.

34.Kako je naprijed navedeno, teret dokaza da bi šteta u konkretnom slučaju nastala bez njihove krivnje, bio je nad tuženima ad. 2 i 3. Iz priležeće obilne medicinske dokumentacije tuženika ad. 1. proizlazi kako je u studenom 2003. dječji psihijatar dr. V. M. u svom nalazu (str. 98 spisa) navela da se tuženik ad. 1. od ožujka te godine tretira radi smetnji ponašanja, da je odlutao od kuće u dva navrata, da je nađen kilometrima od kuće nakon pet dana, da je sklon bježanju iz škole, laganju, krađama, eksperimentiranju s kanabisom i alkoholom, te da roditelji nedostatno kritično reagiraju na problem. U socijalnoj anamnezi od 20. 7. 2006. (str. 102-104 spisa) također se navodi da roditelji dugo nisu prepoznali problem, pa nisu adekvatno surađivali sa stručnim službama u školi i centru, te da su nakon dugog savjetodavnog rada, uvidjeli da nemaju dovoljnog autoriteta te prihvaćaju suradnju i vanjskog suradnika, voditelja nadzora nad roditeljskom skrbi, koja mjera se provodi od 1. 6. 2003. IZ iskaza tuženika ad. 2 i 3 proizlazi da su od tada pod stalnim nadzorom CZSR kao obitelj i tuženik ad. 1 ponaosob. Da roditelji dugo nisu prepoznali problem navodi se i u izvješću CZSS Podružnica K. od 27. 5. 2022. (str. 193 spisa). U istom mišljenju se navodi kako tuženik ad. 1. od djetinjstva pripada djeci rizične skupine, sniženog praga tolerancije na frustraciju i dr. Sud posebno cijeni nalaz i mišljenje vještaka dr. S. B., spec. psihijatrice, koja je brižljivo pregledala cjelokupnu dokaznu građu, te također nalazi da roditelji dugo nisu prepoznavali problem, pa u tom periodu nisu adekvatno surađivali sa stručnim službama u školi i centru. Dakle, nije sporno da su tuženici ad. 2 i 3. bili brižni i pažljivi, da su se adekvatno uključili u rješavanje problema njihovog djeteta uz pomoć stručnjaka ( psihologa, psihijatara) i službi (CZSR), no to očigledno više nije davalo rezultata koji bi spriječili tuženika ad. 1 da i dalje čini sitna i ozbiljnija kaznena djela, bježi od kuće, izbjegava nastavu i sl. U konkretnom slučaju radi se o zakašnjeloj reakciji roditelja, i što se tiče konkretnog kaznenog djela koje je počinio 5. 9. 2004. propusta dužne pažnje. Naime, iz iskaza tuženika ad. 2. proizlazi da je tuženik ad. 1. u vrijeme štetnog događaja tražio od njega dopuštenje da se biciklom odveze na K., što mu je on dopustio, a požar je izbio u poslije podnevnim satima. Tvrdi da se tuženik ad. 1 vratio kući u 16-17 sati te da je za paljevinu saznao sljedećeg jutra. Tužena ad. 3 pak navodi da se u vrijeme štetnog događaja vraćala s posla kući, te da je oko 19 sati nazvala tuženika ad. 1. da vidi gdje se nalazi, a on joj je odgovorio da se nalazi s prijateljem na K., te da gleda požar s prijateljeve terase. Navodi da je doma došao pola sata iza nje i da nije spominjao požar. Na K. da se nalazio s prijateljem J. M., dečkom jednakog ponašanja

kao što je i sam. Evidentno je da su iskazi tuženika 2 i 3 u dijelu koji se odnosi na ponašanje tuženika ad. 1., njegovu lokaciju i vrijeme dolaska kući različiti odnosno kontradiktorni. Ono što je sudu posebno uočljivo jeste da je otac dopustio tuženiku ad. 1. višesatno napuštanje doma iako je znao da se nalazi s osobom problematičnog ponašanja kao što je i sam, a pored toga negira i da bi tuženik ad. 1. počinio kazneno djelo 5. 9. 2004. za koje je osuđen. Stoga sud smatra da u konkretnom slučaju postoji odgovornost roditelja tuženika ad 1. jer u vrijeme počinjenja štete, odnosno predmetnog štetnog događaja nisu u dovoljnoj mjeri vodili nadzor nad djetetom, da su dopustili višesatno odsustvo iz doma i druženje s osobama istih problema, bez kontrole, odnosno nisu poduzeli mjere kontrole i nadzora kojima bi možebitno spriječili nastanak predmetnog štetnog događaja.

35.Slijedom izloženog, po mišljenju ovog suda tuženici ad. 2 i 3. nisu dokazali da je u konkretnom slučaju šteta nastala bez njihove krivnje, radi čega zajedno s tuženikom ad. 1 odgovaraju za štetu nastalu tužitelju.

36.Tužitelj potražuje štetu u iznosu od 300.000,00 kn, koja se odnosi ne samo na štetu nastalu na građevinskim objektima, već uništenim alatima, strojevima i namještaju i poljoprivrednim kulturama. Ovdje treba navesti da je povjerenstvo za procjenu štete Županije SDŽ 8. 11. 2004. štetu nastalu uslijed predmetnog štetnog događaja od 5. 9. 2004. prijavljenu od 184 pravne i fizičke osobe procijenilo u visini od 2.406,225,20 kn, te da je supruga tužitelja u kaznenom postupku kao oštećena postavila zahtjev u visini od 300.000,00 kn na ročištu održanom 4. 7. 2006. Vještak građevinske struke D. S., dipl ing. procijenio je štetu na objektima tužitelja kao totalnu, jer je sagrađeni objekt statički nestabilan i neupotrebljiv za bilo kakvo korištenje, te bi građevinska vrijednost dvoetažnog objekta zaokruženo iznosila 264.310,00 kn. Sud prihvaća nalaz i mišljenje ovog vještaka, na čiji nalaz niti stranke nisu imale primjedbi kao stručan i valjano obrazložen. Tužitelj je nakon štetnog događaja u upravnom postupku podnio prijavu štete i priložio vlastiti popis uništenih stvari i nasada (str. 34-37 spisa) te sud, s obzirom da ne raspolaže podacima o opremljenosti nekretnine tužitelja u trenutku nastalog štetnog događaja nema razloga posumnjati da tužitelj nije imao potrebu vrtlarsku opremu, alate, kosilicu, frezu, prskalice, da u kući nije imao kuhinju, sobu, odnosno namještaj, kupaonski namještaj, tv prijamnik, plinski štednjak, hladnjak, posuđe, te da nekretnina nije bila zasađena maslinama, orasima, smokvama, višnjama i drugim voćem kako je navedeno na strani 37, s obzirom da su ostaci nasada vidljivi i na priležećim fotografijama. Stoga, imajući u vidu procjenu vještaka građevinske struke te po slobodnoj ocjeni dokaza, vodeći računa o opremljenosti jednog gospodarstva površine preko 5000 m2 koje je služilo u svrhu odmora i razonode, sud smatra primjerenim dosuditi tužitelju štetu u ukupnom iznosu od 300.000,00 kn/39.816,84 EUR kao primjerenu. Sud je pritom imao u vidu kretanje cijena namještaja, alata, manjih poljoprivrednih strojeva, te sadnica na tržištu, i nije smatrao potrebnim izvoditi dokaze vještačenjem po vještacima financijske struke na te okolnosti, vodeći računa o starosti postupka i ekonomičnosti, čak štoviše smatra da bi cijene uništenog namještaja alata i sadnica, dakle štete koja premašuje građevinsku vrijednost objekta iznosila više od 35.690,00 kn.

37.Na dosuđeni iznos tužitelju pripada i kamata kako je zatraženo sve sukladno odredbi čl. 154. i 279. ZOO/95, te 29. ZOO/05.

38.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 2. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 1. 7. 2013., 7. 3. 2016., 26. 10. 2016., 8. 12. 2016., 26. 1. 2017., 4. 7. 2017., 22. 1. 2018., 13. 9. 2018., 15. 10. 2018., 16. 11. 2018., 24. 11. 2020., 21. 6. 2021., 13. 9. 2021., 18. 2. 2022., 5. 10. 2022., 12. 12. 2022., 2. 10. 2023., 4. 12. 2023., po 500 bodova, za sastav podnesaka od 20. 11. 2012., 30. 8. 2017., 21. 9. 2018., 15. 9. 2022. (s obzirom da se mogu obistiniti 4 podneska po OT) po 500 bodova, što ukupno iznosi 11.500 bodova, odnosno uvećano za vrijednost boda s paušalom što daje iznos od 23.000,00 EUR, uvećano za 5.750,00 EUR PDV-a, tako da trošak zastupanja iznosi 28.750,00 EUR. Tužitelju pripada i trošak očevida i vještaka kako slijedi: trošak suda od 372,80 kn, trošak geodetskog vještačenja 2.127,20 kn te trošak građevinskog vještačenja od 2.365,00 kn tako da trošak vještačenja iznosi 4.865,00 kn, odnosno 645,70 EUR, tako da ukupni trošak iznosi 29.395,70 EUR. U Splitu, 14. ožujka 2024.

S U D A C

Vica Roščić, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis