Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-242/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Darku Barišiću, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja J. Č., protiv tužene R., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženice, 14. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku R. isplatiti tužitelju J. Č. iznos od ukupno 2.183,96 EUR / 16.455,03 HRK, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim i to na iznos od:

1,94 EUR ili 14,61 HRK počam od 31.10.2008. pa do isplate 4,88 EUR ili 36,77 HRK počam od 31.12.2008. pa do isplate 6,93 EUR ili 52,24 HRK počam od 31.01.2009. pa do isplate 7,95 EUR ili 59,90 HRK počam od 28.02.2009. pa do isplate 2,94 EUR ili 22,13 HRK počam od 31.03.2009. pa do isplate 3,66 EUR ili 27,56 HRK počam od 30.04.2009. pa do isplate 0,24 EUR ili 1,82 HRK počam od 31.05.2009. pa do isplate 0,49 EUR ili 3,72 HRK počam od 31.08.2009. pa do isplate 0,65 EUR ili 4,87 HRK počam od 30.09.2009. pa do isplate 2,48 EUR ili 18,65 HRK počam od 30.11.2009. pa do isplate 4,93 EUR ili 37,18 HRK počam od 31.12.2009. pa do isplate 8,31 EUR ili 62,64 HRK počam od 31.01.2010. pa do isplate 7,90 EUR ili 59,51 HRK počam od 28.02.2010. pa do isplate 12,39 EUR ili 93,33 HRK počam od 31.03.2010. pa do isplate 11,89 EUR ili 89,60 HRK počam od 30.04.2010. pa do isplate 13,74 EUR ili 103,56 HRK počam od 31.05.2010. pa do isplate 27,47 EUR ili 206,98 HRK počam od 30.06.2010. pa do isplate 25,02 EUR ili 188,50 HRK počam od 31.07.2010. pa do isplate 33,77 EUR ili 254,45 HRK počam od 31.08.2010. pa do isplate 31,17 EUR ili 234,86 HRK počam od 30.09.2010. pa do isplate 26,80 EUR ili 201,93 HRK počam od 31.10.2010. pa do isplate 37,02 EUR ili 278,93 HRK počam od 30.11.2010. pa do isplate 49,94 EUR ili 376,26 HRK počam od 31.12.2010. pa do isplate 41,35 EUR ili 311,57 HRK počam od 31.01.2011. pa do isplate 44,81 EUR ili 337,65 HRK počam od 28.02.2011. pa do isplate 41,17 EUR ili 310,23 HRK počam od 31.03.2011. pa do isplate 42,23 EUR ili 318,18 HRK počam od 30.04.2011. pa do isplate 59,45 EUR ili 447,95 HRK počam od 31.05.2011. pa do isplate 61,45 EUR ili 462,96 HRK počam od 30.06.2011. pa do isplate 76,10 EUR ili 573,39 HRK počam od 31.07.2011. pa do isplate 69,20 EUR ili 521,39 HRK počam od 31.08.2011. pa do isplate 61,62 EUR ili 464,26 HRK počam od 30.09.2011. pa do isplate 61,74 EUR ili 465,19 HRK počam od 31.10.2011. pa do isplate 61,37 EUR ili 462,40 HRK počam od 30.11.2011. pa do isplate 65,36 EUR ili 492,45 HRK počam od 31.12.2011. pa do isplate 68,87 EUR ili 518,88 HRK počam od 31.01.2012. pa do isplate 69,55 EUR ili 524,01 HRK počam od 29.02.2012. pa do isplate 67,53 EUR ili 508,82 HRK počam od 31.03.2012. pa do isplate 69,31 EUR ili 522,18 HRK počam od 30.04.2012. pa do isplate 70,60 EUR ili 531,93 HRK počam od 31.05.2012. pa do isplate 69,09 EUR ili 520,59 HRK počam od 30.06.2012. pa do isplate 69,81 EUR ili 525,98 HRK počam od 31.07.2012. pa do isplate 68,75 EUR ili 517,99 HRK počam od 31.08.2012. pa do isplate 66,16 EUR ili 498,49 HRK počam od 30.09.2012. pa do isplate 69,46 EUR ili 523,33 HRK počam od 31.10.2012. pa do isplate 71,18 EUR ili 536,29 HRK počam od 30.11.2012. pa do isplate 70,42 EUR ili 530,60 HRK počam od 31.12.2012. pa do isplate 64,97 EUR ili 489,49 HRK počam od 31.01.2013. pa do isplate 70,10 EUR ili 528,18 HRK počam od 28.02.2013. pa do isplate 209,79 EUR ili 1.580,66 HRK počam od 27.03.2013. pa do isplate sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa nadalje po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.200,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu te da mu je na temelju ugovora tuženik kao kreditor stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 20.175,59 CHF, da je ugovorena valutna klauzula prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, da je otplata kredita kroz 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti prema važećem tečaju CHF kreditora na dan dospijeća, i s promjenjivom kamatnom stopom u skladu s odlukama o kamatnim stopama kreditora, da se početna kamatna stopa od 5,20% godišnje više puta mijenjala, te da je kredit otplaćen u cijelosti.

1.1. Tužitelj ističe da ga tuženik kao trgovac, prije i u vrijeme sklapanja ugovora, kao potrošača nije u potpunosti informirao o svemu bitnom kako glede promjenjive kamate jednostranom odlukom banke, tako i glede valutne klauzule po kojoj je glavnica vezana za švicarski franak, niti o rizicima koji proizlaze iz sklapanja takvog ugovora, da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da je tuženik na taj način postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača.

1.2. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim se utvrđuje da je i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici u kolektivnom sporu postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Tužitelj ističe da je temeljem navedenih ništetnih i nepoštenih odredbi ugovora o kreditu, tuženiku preplatio kredit za ukupno 5.270,03 kn, te se poziva na odredbe čl. 502. C Zakona o parničnom postupku i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 12507. i 79/09), kojima je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, pa predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu isplati iznos od 2.183,96 eura / 16.455,03 kn, sa zakonskom zateznom kamatom propisanom odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik se protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva, ističe da se pravna zaštita presudama iz kolektivnog spora pruža na općenitoj, apstraktnoj razini, da tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredbi, da je tuženik tužitelju dao sve informacije vezane za ugovorenu valutnu klauzulu, da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, da je tužitelj mogao utjecati na tu odredbu i otkloniti njenu primjenu ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili npr. uz valutnu klauzulu u eur, da tužitelj ne može isticati ništetnost, budući da je ugovor o kreditu otplaćen u cijelosti, te poriče postojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na plaćanje troška postupka.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik je izričito naveo da visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna, radi na čega tu okolnost sud nije provodio daljnje dokaze.

3. Nesporna je među strankama visina tužbenog zahtjeva i da je tužitelj kredit otplatio u cijelost.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u dokumentaciju po kreditu (5-10(), ugovor o kreditu (11-17), otplatni plan (18-21), odluku o usklađenju kamatnih stopa (22-26), podatke (27-51), te saslušao tužitelja kao stranku (65-66).

5. Provedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku tj. koje će činjenice uzeti kao dokazane sud je cijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Uvidom u govor o kreditu utvrđeno je da su:

-tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita, zaključili 19. svibnja 2006. ugovor o kreditu broj: 538-50-3478361 na iznos od 20.175,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, u svrhu kupnje novog osobnog vozila marke Opel,

-kreditor i korisnik su ugovorili otplatu kredita u 84 mjesečna anuiteta, plativo u kunama i obračunato po važećem srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja, uz dospijeće mjesečnih rata zadnji dan u mjesecu,

-ugovor o kreditu je potrošački, jer tužitelj dobivena kreditna sredstva nije koristio za potrebe svoje profesije, već za osobne potrebe, tj. za kupnju osobnog automobila marke Opel,

-tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu obrazložene odredbe o valutnoj klauzuli, rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF, tuženik tužitelja nije upozorio na rizik koji postoji kod ugovaranja obveze u valuti CHF u odnosu na ugovaranje kunskog kredita ili u valuti eur, tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF, što navedene odredbe čini nerazumljivima, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, pa su iste nepoštene i posljedično tome ništetne, suprotne su načelu savjesnosti i poštenja, i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te je takvim postupanjem tuženika tužitelj kao potrošač oštećen i stekao je pravo na povrat iznosa koji je preplatio zbog valutne klauzule u CHF.

7. Naime, iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je tužitelj 19. svibnja 2006. zaključio ugovor o kreditu sa tuženikom na iznos od 20.175,59 CHF, s rokom otplate od 84 mjeseca, a kredi je otplaćen u cijelosti. Tužitelj navodi da prilikom podizanja kredita nije bio u mogućnosti pregovarati o uvjetima kredita niti su mu pružene informacije što znači valutna klauzula, a ugovor je bio sačinjen na tipskom formularu. Tužitelj navodi da je djelomično bio svjestan da bi moglo doći do porasta CHF, ali ne u smislu u kojem se je to dogodilo tj. da bi rata primjerice sa 1.300,00 kn narasla na 2.200,00 kn, a u banci ga na postojanje tih rizika nisu upozorili. Tužitelj navodi da je kredit podigao za kupnju osobnog automobila kojeg je i kupio, a u vrijeme podizanja kredita nije imao svoju firmu, obrt, OPG, te se nije bavio privatnim poslom. Tužitelj navodi da nije tražio nikakvu drugu opciju kredita osim u CHF.

8. Iskaz tužitelja je razložan, uvjerljiv i logičan, te mu je sud povjerovao u cijelosti.

9. Pročitane pisane dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne.

10. Cijeneći sve provedene dokaze u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), sud je izveo zaključak da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa stečenog od strane tuženika s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli.

12. Tužitelj se osnovano poziva na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, koje se odnose i na tuženika. Ovo stoga, što je predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita, jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu švicarski franak, uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac, potrošače nisu u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

13. Zaključno, tuženik je postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

14. Odredbe čl. 502. C u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku i odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 14/14, 110/15 i 14/19), propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku. Na temelju istih propisa je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio svoja pravna shvaćanja u odlukama broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., i broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019..

15. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 4. travnja 2023., to je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 225. ZOO.

15.1. S tim u vezi je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Radi naprijed navedenoga ovaj sud je odbio prigovor zastare, kao prigovor materijalno-pravne naravi, kao neosnovan, te je meritorno odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu.

16. Učinak nepoštenih ugovornih odredbi djeluje ex. tunc, te se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad i nije bila ugovorena i na tužitelja kao potrošača i ne može imati učinak. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe.

17. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

18. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit, i tijekom otplate je plaćao tuženiku veće anuitete, zbog rasta tečaja CHF. Osnova plaćanja valute vezane za CHF, otpala je utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora. Stoga je tuženik na osnovi čl. 1111., u svezi s čl. 1115., i čl. 29. st. 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima, dužan izvršiti tužitelju povrat primljenih, preplaćenih novčanih iznosa, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja do isplate.

19. Odluka o kamati je zasnovana na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

20. Sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14,118/14 i 107/15, 37/22, 126/22) sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe, podneska od 15. rujna 2023., pristup na ročište 2. studenog 2023. i 14. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura za svaku pojedinu parničnu radnju, čemu treba pridodati PDV u iznosu od 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura. Uz to, tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 200,00 eura, odnosno sveukupno 1.200,00 eura.

20.1. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, tuženik je obvezan isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.200,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od donošenja presude do isplate.

21. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Virovitici 14. ožujka 2024.

Sudac:

Darko Barišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja – OD

2. Punomoćnici tuženice – OD