REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Split, Gundulićeva 27
Povrv 339/23-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja V. I. K. d.o.o. S., OIB: … protiv tuženika J. G., OIB: …., iz S., , radi isplate, izvanraspravno, dana 14. ožujka 2024. g.,
p r e s u d i o j e :
I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 37668/22 od 10. veljače 2023. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 15,33 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:
-2,97 EUR teče od 17. siječnja 2022. g. do isplate,
-2,30 EUR teče od 12. veljače 2022. g. do isplate,
-1,93 EUR teče od 11. ožujka 2022. g. do isplate,
-2,43 EUR teče od 13. ožujka 2022. g. do isplate,
-2,79 EUR teče od 17. travnja 2022. g. do isplate,
-2,91 EUR teče od 9. svibnja 2022. g. do isplate,
i to po stopi:
-koja se od 17. siječnja 2022. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te
-koja se u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-37668/22 od 10. veljače 2023. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 24,88 EUR, jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.
III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 16,59 EUR.
Obrazloženje
Dana 15. prosinca 2022. g. javni bilježnik u zaprimio
je prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 15,33 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi koje je donio javni bilježnik pod brojem Ovrv-37668/22 od 10. veljače 2023. g. određena je predložena ovrha. U zakonskom roku tuženik je izjavio prigovor te je stoga rješenjem ovog suda, Stalne službe u Trogiru broj Ovrv- 37668/22 od 2. ožujka 2023. g. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
U odgovoru na tužbu odnosno prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je, opreza radi, istako prigovor zastare, te naveo da se radi o nevaljanom i nevjerodostojnom utvrđenju utroška vode u stanu u i u stanu u
. Stan u da je u suvlasništvu tuženika i njegove bivše supruge u jednakim dijelovima tako da nema osnove da utrošak vode tereti samo tuženika i da se samo njemu ispostavljaju računi. Za stan u ulici tuženik da je već
navodio da se taj stan ne koristi niti da je u njemu moguće evidentirati toliki utrošak vode. Radi toga što se ne koristi da je oslobođen od plaćanja naknade za odvoz smeća što da se redovito dokazuje periodičnim utroškom električne energije. Osim toga, da tuženik već godinama upozorava tužitelja da negdje između katova prodire voda te moli da se to sanira ali bezuspješno.
U postupku je izveden dokaz pregledom kartice kupca za predmet broj 4449/22 od 5. prosinca 2022. g.
Tužitelj je popisao parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
Radi se o sporu male vrijednosti, zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl. 457. do 467. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.
Prema odredbi čl. 461. a st. 3. ZPP-a, nadalje, postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak, te će sud, a prema st. 4. ove odredbe, u takvom postupku održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).
Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na sadržaj prijedloga za ovrhu odnosno tužbe i prigovora tuženika odnosno odgovora na tužbu te s obzirom da ni jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, održavanje ročišta nije bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka.
U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja ovaj sud, prije svega, smatra potrebnim za navesti da je primijeniti trebalo odredbu čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23, dalje ZOO), a u skladu s odredbom čl. 1163. tog Zakona, prema kojoj potraživanje naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kada je isporuka odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva, zastarijeva za jednu godinu. Da se radi o naknadi za održavanje čistoće za potrebe domaćinstva tužitelj je priznao navodeći da je u primjeni zastarni rok od godine dana.
Prvo dospjelo potraživanje tužitelja, odnosno račun od 17. prosinca 2021. g. u visini od 2,97 EUR dospjelo je na naplatu 16. siječnja 2022. g., pa proizlazi da to ni sva preostala potraživanja tužitelja nisu u zastari, a s obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 15. prosinca 2022. g.
Tuženik se pod šifrom kupca 0200611 u evidenciji tužitelja tereti za potrošnju vode u dva stana: u , sve u S..
Za stan u tuženik je naveo da ga ne koristi pa da ne može biti zabilježena potrošnja vode, a usput, da u toj zgradi negdje među katovima prodire voda na što je stalno upozoravao tužitelja. Takve je navode ovaj sud ocijenio paušalnim i nedokazanim.
U odnosu na stan u tuženik je naveo da je jedan od dva suvlasnika
(drugi je bivša supruga) pa da nema osnove da se računi samo njemu ispostavljaju i da samo njega terete.
U odnosu na ovaj prigovor treba navesti da tuženik ničim nije pokušao dokazati da je stan u ulici u suvlasništvu njega i njegove bivše supruge, a
sve da je to i dokazao, sud je ocijenio da tuženik, koji je u evidenciji tužitelja prijavljen kao jedini obveznik plaćanja usluge, nije postupio u skladu s odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine broj 66/19), koji treba primijeniti u konkretnom slučaju, prema kojoj je prethodni korisnik vodne usluge dužan u roku od 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga s vjerodostojnim dokazom, a u istom roku promjenu korisnika može prijaviti i novi korisnik vodne usluge, koji je to dužan prijaviti u roku od idućih 15 dana, ako promjenu korisnika nije prijavio prethodni korisnik. Prema st. 2. prethodni i novi korisnik solidarno odgovaraju za plaćanje vodnih usluga u razdoblju od promjene korisnika do prijave promjene korisnika isporučitelju vodnih usluga.
Kako tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovoru na tužbu nije predočio dokaz da je dugovanje za potrošnju vode za stan u ulici (za
siječanj, veljaču i travanj 2022. g.) te za stan u ulici (za prosinac 2021. g. i veljaču i ožujak 2022. g.) u iznosu od 15,33 EUR podmirio, trebalo je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-37668/22 od 10. veljače 2023. g. u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 15,33 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na neplaćene iznose iz računa teče od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća računa, a kako je tužitelj zatražio, uz primjenu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a.
Tužitelj je u tužbi zatražio isplatu zakonske zatezne kamate po stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, što je u skladu s propisima o zateznim kamatama koji su bili na snazi, s tim što temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja je izmijenjena novelama iz Narodnih novina broj 114/22 i 156/22, na iznos glavnice tužitelju nakon 1. siječnja 2023. g. zatezna kamata pripada po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa je tako sud odlučio u izreci.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na isplatu parničnog troška kojem je bio izložen tužitelj vodeći parnicu.
Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-37668/22 od 10. veljače 2023. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 24,88 EUR trebalo ukinuti jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.
Tužitelju je, tako, trebalo priznati zatraženi trošak javnobilježničke nagrade (75,00 kn) i javnobilježničkog troška (25,00 kn), koje je troškove trebalo povećati za zatraženi PDV te tako dobiti iznos od 125,00 kn, odnosno 16,59 EUR kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.
Naime, prema odredbi čl. 2. i 3. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11), javnom bilježniku u provođenju pojedinog ovršnog postupka za sve radnje u tom postupku pripada jedna nagrada i određuje se prema vrijednosti zahtjeva, te mu pripada i pravo na naknadu nastalog i predvidivog mu troška u punom iznosu, koji se određuje po Pravilniku o privremenoj javnobilježničkoj tarifi (Narodne novine broj 97/01-pročišćeni tekst).
Svi iznosi iz izreke presude izraženi su isključivo u valuti EUR s fiksnim tečajem konverzije 7,53450, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g.
U Splitu, 14. ožujka 2024. g.
S U D A C:
SANDI PETRIČIĆ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
-tužitelju
-tuženiku
