Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-371/2024-3
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari tužitelja A. Z. (OIB ...), Z., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. O. d.d. (OIB ...), Z., kojeg zastupa punomoćnik T. S. S., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1833/2021-25 od 6. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1833/2021-25 od 6. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, pod toč. I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.913,86 eura/14.420,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. veljače 2021. do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.173,33 eura/8.840,45 kn dok je pod toč. II. tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 796,34 eura/6.000,00 kn.
2. Protiv dijela presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i protiv odluke o trošku žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pogotovo ne onu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu. Obrazloženje presude, kao iscrpno, logično i zakonito, u potpunosti prihvaća i ovaj žalbeni sud te se žalitelji, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuju na isto.
6. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovao kao vozač, za koju štetu je u cijelosti, prema njegovim tvrdnjama, odgovoran osiguranik tuženika.
7. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje na ime pravične naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje s osnova neimovinske štete potražuje iznos od 24.000,00 kn, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu 1.750,00 kn, a troškova liječenja iznos od 2.670,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva ali umanjeno za nesporno plaćenih 8.000,00 kn, ukupan iznos od 20.420,00 kn.
8. Već u odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i štetni događaj od 8. prosinca 2018. i osnov odgovornosti ali je osporio visinu štete koja je ostala sporna i u ovom žalbenom stadiju postupka.
9. U valjano provedenom postupku prvostupanjski sud je, po stalnom sudskom vještaku dr. I. S. utvrdio:
- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice,
- da se po izvršenom FSVK snimanju utvrdila nestabilnost vratne kralježnice i da je u utuženom štetnom događaju nastalo ozljeđivanje na već ranije anatomski i funkcijski oštećenu kralježnicu i zbog toga je utvrđeno umanjenje opće, životne i radne sposobnosti za 3-3,5% u smislu blago ograničenih kretnji vratne kralježnice prije svega retrofleksije i laterofleksija,
-da je liječenje tužitelja završeno 20. svibnja 2019. ,
- da je kod tužitelja primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, nakon toga je javlja tzv. sekundarni strah, kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta 1-2 dana, srednjeg oko 5 dana i manjeg oko mjesec dana, a povremeni strah i nelagodu pri sudjelovanju u prometu tužitelj je imao oko 2 mjeseca,
da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta oko 3 dana, srednjeg oko 6-7 dana, a manjeg još oko 5 tjedana sveukupno, a povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti,
- da je tužitelju bila potrebna pomoć i njega druge osobe ukupno 52 sata (3 tjedna po 2 sata i 2 tjedna tri puta tjedno po 2 sata), zbog mirovanja, nošenja ovratnika i nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora,
- da je tužitelj u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, Specijalnoj bolnici A. obavio dio liječenja (pregled fizijatra i liječenje fizikalnom terapijom) i imao trošak u ukupnom iznosu od 2.670,00 kn.
10. Prvostupanjski je sud, kako osnov odgovornosti nije bio sporan, utvrđivao samo visinu štete te, na temelju gornjih utvrđenja, zaključio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a) i da okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a u ukupnom iznosu od 18.000,00 kn. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1093. ZOO-a, tužitelju je priznata i imovinska šteta i to naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.750,00 kn kao i opravdani trošak liječenja u iznosu od 2.670,00 kn. Budući da je nesporno tuženik isplatio tužitelju iznos od 8.000,00 kn, prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju još iznos od 14.420,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguravatelju – tuženiku. Preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen je kao neosnovan.
11. U žalbi tuženik navodi da je visinu neimovinske štete, temeljem nalaza i mišljenja vještaka trebalo utvrditi u iznosu od 9.000,00 kn. Smatra da naknada s naslova tuđe njege i pomoći ( 33,65 kn za sat tuže njege i pomoći ) nema uporište u stanju spisa niti razloge u presudi i da je primjereni iznos 25,00 kn po satu. Također, da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio troškove liječenja u privatnoj ustanovi iako je liječenje mogao provesti na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Taj trošak da ne smije pasti na tuženika jer se radilo o volji i odluci tužitelja da liječenje provede u ustanovi izvan redovitog korištenja zdravstvenog osiguranja. Tuženik prigovora i odluci o trošku, odnosno da je za sve poduzete parnične radnje punomoćniku tužitelja prvostupanjski sud primijenio vrijednosti boda u iznosu 15,00 kuna iako je predmetna odredba Tarife stupila na snagu 01. studenog 2022. dok je do tada na snazi bila Tarifa prema kojoj je za poduzete parnične radnje stranci mogao biti priznat (suđen) parnični trošak za poduzete radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu 10,00 kn.
12. Žalba nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, iznesena odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su sa sadržajem provedenih dokaza u postupku koje je dokaze prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13. Prema mišljenju ovog žalbenog suda, tuženik neosnovano prigovara utvrđenoj visini naknade neimovinske štete smatrajući da je ista dosuđena u iznosu koji precjenjuje iznose naknade koji su dosadašnjom sudskom praksom dosuđivani za istu težinu povrede i stupanj trajnih posljedica u predmetima iste pravne i slične činjenične osnove. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud vodio računa o svim kvalifikatornim okolnostima te cijenio životnu dob tužitelja i lokalitet ozljeđivanja. Također je vodio računa o cilju kojem služi pravična novčana naknada. Zbog toga nije u pravu žalitelj kada prigovara da odluka suda nije pravična i da ista nije u skladu s recentnom sudskom praksom jer odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije samo mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija, već je suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard - pravičnost (pravična novčana naknada) i sve okolnosti konkretnog slučaja. Pritom su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv govori, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih (ekstremnih) odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija te da se na taj način svim oštećenicima osigura jednakost u pravnom položaju.
14. Nadalje, nije osnovan ni žalbeni navod tuženika koji se tiče visine imovinske štete jer je, cijenu sata pružanja pomoći i njege nestručne osobe u visini od 33,65 kn, po slobodnoj procjeni ( primjenom čl. 223. ZPP-a ), prvostupanjski sud utvrdio ne odstupajući pri tome od sudske prakse i konkretnih okolnosti slučaja.
15. Također, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, liječenje koje je tužitelj obavio u privatnoj zdravstvenoj ustanovi bilo je indicirano i medicinski opravdano. Naime, odlučno je da su ti troškovi bili potrebni u svrhu mogućnosti uspostave zdravstvenog stanja kakvo je bilo prije prometne nesreće i kako bi tužitelj spriječio nastanak veće štete po svoje zdravlje, ali i za svoj posao, budući je vlasnik OPG-a i nije mogao ići na bolovanje. U konkretnim okolnostima slučaja, tužitelj nije mogao čekati da isto ostvari preko svog zdravstvenog osiguranja jer je opće poznata činjenica da se za provođenje fizikalne terapije u Republici Hrvatskoj čeka duže vrijeme jer postoje liste čekanja.
16. Pravilna je i odluka o trošku, utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa). Naime, prema Tbr. 48. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, a prema Izmjeni Tarife („Narodne novine“ broj 126/22.), vrijednost boda iznosi 15,00 kuna/1,99 eura, a tako je prvostupanjski sud i obračunao.
17. Slijedom izloženog, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 14. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Ankica Matić, v. r.
