REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 6 Pr-2162/2022-61
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja T.A.OIB: … iz V., kojeg zastupa punomoćnik V.B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C.b. d.d. OIB: . . ., Z., kojeg zastupaju odvjetnici iz O.d. Ž. i P. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne
i javne rasprave zaključene 06. veljače 2024. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja V.B., odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika K.M., odvjetnice, dana 14. ožujka 2024. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika C.B. d.d. Z.,
OIB:… o redovitom otkazu ugovora o radu od dana 04.
listopada 2013. godine, Broj UZ-597/13, kojom je tuženik kao poslodavac dao otkaz tužitelju A.T. iz V., OIB: …, kao
radniku redoviti otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2013. godine, Br. Ug. 655/322/6, zasnovali radno mjesto Direktora Podružnice V., te prema tome radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao na radno mjesto Direktora Podružnice V. ili posao koji je tome odgovarajući, u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu za izgubljenu plaću u razdoblju od 14. studenog 2013. godine, kao dana prestanka zaposlenja, pa do dana ponovnog uključenja na rad zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog obroka neisplaćene plaće do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope banke
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 2.187,50 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 11. prosinca 2013. godine podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza. U tužbi je naveo da je bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 28. lipnja 2013. godine na radnom mjestu direktor podružnice V. Odlukom od 04. listopada 2013. godine tuženik je otkazao tužiteljev ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, a tužitelj tvrdi da niti jedan od navoda iz odluke o otkazu nije istinit, odnosno nije uvjet koji bi opravdavao otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem. Tužitelj tvrdi da je svoju dužnost obavljao zakonito i u interesu tuženika, a za tuženika nije nastala nikakva materijalna šteta.
2. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj predlaže da sud utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 04. listopada 2013. godine, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, da sud naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto direktor podružnice V. ili drugo odgovarajuće radno mjesto te da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati naknadu za izgubljenu plaću u razdoblju od 14. studenog 2013. do ponovnog uključenja na rad.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je odluku o otkazu tuženik donio nakon višestrukih i uzastopnih kršenja tužiteljevih obveza iz radnog odnosa zbog kojih je tuženik tužitelju uputio upozorenja od 30. srpnja 2010. i 06. ožujka 2013. godine. Rezultati redovne revizije poslovanja podružnice V. koja je provedena za razdoblje od 15. siječnja 2010. do 30. travnja 2013.
godine pokazala je niz nedostataka u poslovanju, a nedostaci se nalaze u sferi odgovornosti tužitelja kao direktora podružnice V. Izvješće o reviziji dostavljeno
je tužitelju 06. rujna 2013. godine i tužitelj je pozvan da se očituje na utvrđene nalaze, a tužitelj je 13. rujna 2013. godine dostavio svoje očitovanje u kojem nije prigovorio nalazima revizije. S obzirom da je provedenom revizijom utvrđeno tužiteljevo kršenje obveza iz radnog odnosa, tuženik je donio odluku o otkazu, a prije donošenja odluke proveo je postupak savjetovanja sa sindikatima.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu od 28. lipnja 2013., 29. ožujka 2013., 25. svibnja 2010., 07. siječnja 2010. (list 8-13, 224-241 spisa), odluku o redovitom otkazu od 04. listopada 2013. (list 14-20 spisa), zahtjev za zaštitu prava, presliku potvrde o primitku pošiljke i presliku povratnice (list 21-23 spisa), upozorenje od 30. srpnja 2010. i 06. ožujka 2013. (list 40, 51-53, 62-64 spisa), Pravilnik o postupcima prisilne naplate dospjelih potraživanja i upravljanju preuzetom materijalnom imovinom (list 41-50 spisa), e-mail korespondenciju (list 54-56, 65-67 spisa), dopis tuženika sindikalnim povjerenicima (list 57, 68 spisa), očitovanje sindikalnih povjerenika od 03. listopada 2013. (list 58-59, 69-70 spisa), odluke tuženika (list 60-61, 214-215 spisa), Pravilnik o radu (list 71-84 spisa), nalaz revizije poslovanja podružnice V. (list 85-131 spisa), Odluku o upravljanju rizicima (list 132-141
spisa), Pravilnik o postupku odobravanja plasmana i vođenju kreditnih spisa i preuzetih potencijalnih obveza za poslovne subjekte (list 142-212 spisa), odluku o davanju ovlaštenja pomoćniku direktora podružnice V. za odobravanje plasmana (list 213 spisa), ugovor o ostavi (list 282-284 spisa), elektronički zapis o podacima evidentiranim u matičnoj knjizi z a v oda od 10. svibnja 2021. (list 287-291 spisa). U postupku je proveden dokaz saslušanja tužitelja (list 278-281 spisa) i svjedoka M.G. (list 300-302 spisa).
5. Temeljem provedenih dokaza sud je presudom poslovni broj: Pr-13168/2013 od 05. srpnja 2022. odbio tužbeni zahtjev, a navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-1008/2022 od 06. listopada 2022. godine. Iz navedenog rješenja proizlazi da su prema utvrđenju Županijskog suda u Splitu, razlozi otkaza ugovora o radu za radno mjesto direktor, opravdani, ali sud prvog stupnja nije dao razloge koji se odnose na prava tužitelja definirana u članku 10 stavak 2 i 3 ugovora o radu, odnosno sud prvog stupnja nije raspravio obvezu tuženika da tužitelja rasporedi na druge poslove na neodređeno vrijeme kako to proizlazi iz članka 10 ugovora o radu. Prema uputi Županijskog suda u Splitu, ovaj sud je trebao pozvati tuženika da se izjasni da li je suglasan s povlačenjem tužbe.
6. U ponovljenom postupku sud nije provodio dokaze jer su činjenice relevantne za rješenje ovog spora utvrđene temeljem dokaza provedenih u postupku koji je prethodio donošenju presude od 05. srpnja 2022. godine.
7. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Podneskom od 13. siječnja 2023. tuženik je obavijestio sud da ne pristaje na povlačenje točke III tužbenog zahtjeva te je istaknuo da se na isti način očitovao podneskom od 30. listopada 2015. godine.
9. S obzirom da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, odnosno na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva iz točke III koji se odnosi na isplatu plaće, sud je ovom presudom odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi.
10. Uvidom u ugovor o radu od 28. lipnja 2013. godine utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktor podružnice V., a na navedenom radnom mjestu tužitelj je radio kod tuženika i temeljem ranijih ugovora o radu od 07. siječnja 2010., 25. svibnja 2010. i 29. ožujka 2013. godine.
11. Odlukom od 04. listopada 2013. tuženik je otkazao tužiteljev ugovor o radu od 28. lipnja 2013. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa koje su utvrđene revizijskim nalazom UR-IRR-06-2013-cb-it od 19. rujna 2013. godine prilikom provođenja redovne revizije poslovanja podružnice V. Revizijskim nalazom utvrđene su nepravilnosti i nezakonitosti u radu podružnice V. kojom rukovodi i upravlja tužitelj, a iste se sastoje u tome da:
- prilikom odobravanja pojedinih plasmana nisu izrađene procjene boniteta i ocjene kreditne sposobnosti klijenta sukladno zakonskoj regulativi odnosno Odluci o upravljanju rizicima i Odluci o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija;
- da je radnik kao direktor podružnice odobrio kratkoročni kredit broj … mimo ovlaštenja direktora jer odobrenje kredita klijentu nije bilo
u ovlaštenju direktora podružnice s obzirom da je klijent bio razvrstan u rizičnu skupinu B1, već je bilo u nadležnosti kreditnog odbora banke,
- da radnik kao direktor podružnice nije poštivao odluku kreditnog odbora broj KO-274/12 kojom je odbijen prijedlog podružnice o ugovaranju dodatnog osiguranja i izdavanju brisovnog očitovanja te je dana 24. srpnja 2012. godine suprotno navedenoj odluci, donio odluku broj: 10/1-O/10 kojom je odobrio sklapanje aneksa ugovora o dugoročnom kreditom s valutnom klauzulom u euru broj … radi zamjene instrumenta osiguranja i
otpuštanja dijela osiguranja. Na taj način radnik je prekoračio svoja ovlaštenja, a aneks nije proveden u aplikaciji Kredis i za aneks nije obračunata i naplaćena naknada u iznosu od 0,1% na iznos plasmana za
izmjenu ugovorenih uvjeta kredita;
- da radnik nije poštivao odredbe procedure blagajničkog i trezorskog poslovanja i poslovanja s ostavama kojom je propisano da duplikati ključeva blagajne i šifra trezora moraju biti deponirani u najbližoj podružnici banke ili drugoj susjednoj banci ili F., a revizijom je utvrđeno da su duplikati ključeva blagajne 1 i 2 deponirani u trezoru podružnice, a šifra trezora nije nigdje deponirana;
- da se u podružnici Vukovar nije obračunavala i naplaćivala naknada kod odobravanja plasmana u iznosu od 100,00 kn za administrativni trošak obrade zahtjeva, a koju je bilo potrebno obračunavati za plasmane odobrene nakon 01. lipnja 2012. godine. Naknada nije obračunata ni naplaćena za ukupno 9 plasmana koji su odobreni klijentima iz uzorka nakon 01. lipnja 2012. godine;
- da se u podružnici V. nisu poštivale odredbe Pravilnika o postupku odobravanja plasmana u dijelu koji se odnosi na mjesnu nadležnost podružnica kod zaprimanja zahtjeva;
- da se u podružnici V. nisu poštivale odredbe Zakona o zaštiti potrošača u dijelu koji se odnosi na naplatu naknade za opomene poslovnim subjektima. Naknade za opomene u podružnici V. nisu se
obračunavale niti građanima niti poslovnim subjektima, što je suprotno internim aktima banke i zakonskim propisima;
- da se u podružnici V. nisu poštivali rokovi propisani Pravilnikom o postupcima prisilne naplate za aktivirane zadužnice i otkazivanje potraživanja, u postupcima prisilne naplate na uzorku A i uzorku B kod više plasmana iz uzorka. Pravilnikom o postupcima prisilne naplate propisani rok za aktiviranje zadužnica je najkasnije 75 dana od dospjelosti potraživanja, a propisani rok u kojem bi potraživanje po plasmanu trebalo otkazati je 180 dana od dana nastanka dospjelih potraživanja;
- da se u podružnici V. nisu poštivali ugovoreni rokovi korištenja kredita
kod više plasmana iz uzorka;
- da su u podružnici V. utvrđena odstupanja vezana za unos, provedbu i razinu ovlaštenja kod odlučivanja o zamjeni instrumenata osiguranja i otpuštanja dijela osiguranja.
Opisanim postupanjem radnik nije poštivao odluke uprave banke, kreditnog odbora banke, pravilnike i interne procedure poslodavca te je time zloupotrijebio svoj položaj i prekoračio svoja ovlaštenja kao direktor podružnice.
12. Dopisom od 30. rujna 2013. godine tuženik je sindikalnim povjerenicima dostavio prijedlog odluke o redovnom otkazu tužiteljevog ugovora o radu i od sindikalnih povjerenika zatražio je očitovanje o namjeravanom otkazu.
13. Sindikalni povjerenici I.R. i D.T. su dopisima od 03.
listopada 2013. dali pozitivno očitovanje na namjeravanu odluku o otkazu tužiteljevog ugovora o radu i u dopisima su naveli da su u potpunosti upoznati s razlozima otkazivanja.
14. Iz navedenog proizlazi da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja propisan člankom 149 Zakona o radu (Narodne novine 149/09).
15. Na ročištu održanom 06. svibnja 2021. godine sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da otkazni razlozi ne postoje. U odnosu na otkazne razloge točke 1 naveo je da podružnica ne može samostalno odobriti pojedini plasman već ona obrađuje kreditni zahtjev i šalje ga direkciji odnosno kreditnom odboru koji donosi konačnu odluku. Zahtjev u kojem nisu izrađen procjene boniteta i ocjena kreditne sposobnosti klijenta ne može proći, odnosno direkcija ga vraća podružnici, ali tužitelju u konkretnom slučaju nikada nije vraćen kreditni zahtjev. Naveo je da se kvalifikacija rizičnosti pojedinog plasmana mjeri u danima kašnjenja izvršenja obveze, a u nalazu revizije nije navedeno koliko dana je kasnilo izvršenje obveze u konkretnom slučaju. Da je u tom slučaju postojalo kašnjenje, direkcija bi zahtjev vratila kako bi se zahtjev podnio kreditnom odboru. U odnosu na otkazni razlog iz točke 3 naveo je da se radi o klijentu V.s. koja je bila uredna u izmirenju svojih obveza, ali
je u jednom trenutku došla u financijske poteškoće pa je direktor V.s. zamolio tužitelja za pomoć na način da se klijentu skine teret sa dijela zaloga koji bi
klijent mogao realizirati na tržištu, a za uzvrat klijent je tuženiku ponudio novu nekretninu. O navedenom tužitelj je obavijestio upravu tuženika, a s obzirom da se klijentu žurilo tužitelj nije išao redovnom procedurom i nije tražio suglasnost kreditnog odbora, već je od uprave dobio usmenu suglasnost na temelju koje je krenuo u proceduru, ali kreditni odbor nije održan jer je kod tuženika došla nova uprava. Tužitelj je izvršio uknjižbu na novu nekretninu, nakon čega je dao brisovno očitovanje za raniju nekretninu. Nakon dolaska nove uprave dobio je odluku kojom se odbija prijedlog za zamjenu nekretnine klijenta V.s. Naveo je da se ključevi deponiraju u
najbližoj podružnici ili banci ili u podružnici F., a u konkretnom slučaju ključevi su bili deponirani u F. u V. Izjavio je da su u jesen 2012. godine Pravilnikom tuženika ukinute naknade za građane. Naknade naplaćuju administrativni referenti, a ukoliko je propuštena naplata naknade od određenih klijenata, tužitelj to nije uočio, a naknada se može i naknadno obračunati. Izjavio je da je tuženik za I. K. radio otkup potraživanja, a za V.s. vršen je plasman na 3 godine, a navedeni
poslovi ne ulaze u ovlasti direktora. O njima odluku donosi isključivo kreditni odbor ili uprava banke. Podružnica V. je od uprave tuženika dobila pisani nalog da izvrši posao otkupa potraživanja od I. K. Da se radilo o aktivnostima kojima bi mogla biti nanesena šteta banci, kreditni odbor odnosno uprava ne bi donijeli takvu odluku. U odnosu na otkazni razlog iz točke 7 naveo je da se radi o naknadama za opomene za zakašnjenje koje su iznosile oko 20,00 kuna, a kod tuženika je bilo dvojbeno da li OPG- ovi predstavljaju pravne osobe ili građane u smislu Zakona o zaštiti potrošača. U odnosu na otkazni razlog iz točke 8 naveo je da ako klijent kasni s podmirivanje obveze, a banka ima kvalitetno osiguranje potraživanja, tada se donosi odluka o blokadi odnosno aktiviranju zadužnice po principu procjene manje štete. Ukoliko bi klijent pretrpio znatnu štetu u slučaju blokade tako što bi mu se poremetilo poslovanje i ugrozila naplata potraživanja od strane banke, tada se blokada nije provodila. U odnosu na otkazni razlog iz točke 9 naveo je da u razdoblju nakon odobravanja kredita,
dok novac stoji na računu banke, banka obračunava klijentu interkalarnu kamatu, a moguće je da u konkretnim slučajevima ugovoreno da klijent ne može podići novac dok ne dostavi neku dokumentaciju ili dok ne ispuni određeni uvjet. U odnosu na otkazni razlog iz točke 10 izjavio je da od trenutka kada od javnog bilježnika stigne ovjereno brisovno očitovanje, tada tu činjenicu treba unijeti u informacijski sustav banke, a to se odnosi i na uknjižbu tereta temeljem ovjerenog ugovora. Navedene poslove obavljaju administratori i ti poslovi moraju biti izvršeni u razumnom roku, a u konkretnom slučaju ne zna da li je to izvršeno jedan dan kasnije ili jedan dan ranije, ali zbog toga za banku ne može nastati nikakva šteta.
16. Svjedok M.G. je prilikom saslušanja izjavio da je od 01. listopada 2012. bio član uprave tuženika, a nakon toga savjetnik uprave odnosno samostalni referent. Naveo je da je tužitelj dobio otkaz zato što su nalazom revizije utvrđene proceduralne greške koje su tužitelju stavljene na teret. Izjavio je da je tužitelj u lipnju 2012. godine svjedoku predložio da tuženik otpusti hipoteku na nekretnini V.s. nakon čega bi V.s. prodala tu nekretninu, a banka bi od
V.s. dobila hipoteku na drugoj nekretnini koja ima višestruko veću vrijednost od prethodne. Svjedok se usmeno suglasio s tužiteljevim prijedlogom jer je to bilo u interesu tuženika i klijenta, ali tužitelju za takvo postupanje nije dao pisanu suglasnost. U srpnju 2012. godine kada je predmet V.s. došao na odlučivanje kreditnom odboru, a nakon kreditnog odbora uprava potvrđuje odluku kreditnog odbora, nova uprava odbila je odobriti prijedlog koji se odnosi na V.s. a koji je svjedok usmeno odobrio tužitelju. Naveo je da je tužitelj dobio otkaz i iz razloga što je odobravao plasmane izvan područja za koje je bila nadležan podružnica V., a ako se radi o velikom klijentu, mogao se odobriti plasman izvan područja nadležnosti određene podružnice i to uz suglasnost uprave,
ako je to bilo u interesu banke.
17. U odnosu na otkazni razlog iz točke 1 i 2 odluke otkazu tužitelj je naveo da konačnu odluku o kreditnom zahtjevu donosi direkcija, odnosno kreditni odbor pa smatra da bi u slučaju njegovog nepravilnog postupanja opisanog u točki 1 i 2 odluke o otkazu, direkcija odnosno kreditni odbor vratio kreditni zahtjev.
18. S obzirom da je internom revizijom utvrđeno da podružnica V.nije
izradila procjenu boniteta i kreditne sposobnosti klijenata P. G., M.Č. nositelj O.-a i J. d.o.o., sud je zaključio da je tuženik dokazao
postojanje opravdanog razloga za otkaz koji je naveden u točki 1 i 2 odluke o otkazu jer je tužitelj kao direktor podružnice V. bio odgovoran za poslovanje navedene podružnice.
19. Prema ocjeni ovog suda, činjenica što je tužitelj kao direktor podružnice V. odobrio sklapanje aneksa ugovora o dugoročnom kreditu klijentu V.s. d.o.o. radi zamjene instrumenata osiguranja i otpuštanja dijela osiguranja,
predstavlja opravdan razlog za otkaz jer tužitelj nije smio bez pisanog odobrenja uprave donijeti takvu odluku. Okolnost što je član ranije uprave M.G. tužitelju usmeno odobrio sklapanje navedenog aneksa, tužitelja ne opravdava što je postupio suprotno odluci nove uprave i što nije u odnosu na navedenog klijenta postupao prema redovnom proceduri i tražio suglasnost kreditnog odbora.
20. U odnosu na otkazni razlog iz točke 5 tužitelj je naveo da naknade kod odobravanja plasmana naplaćuju administrativni referenti, a ukoliko je propuštena naplata naknade od određenih klijenata, tužitelj to nije uočio. S obzirom da je internom revizijom utvrđeno da naknada za obradu zahtjeva nije obračunata ni naplaćena za devet plasmana, a tužitelj to nije uočio, sud je zaključio da je opisanim postupanjem tužitelj počinio povredu obveza iz radnog odnosa jer je tužitelj kao direktor podružnice odgovoran za poslovanje podružnice.
21. Člankom 6 Pravilnika o postupku odobravanja plasmana i vođenju kreditnih spisa i preuzetih potencijalnih obveza za poslovne subjekta propisano je da zahtjev za odobrenje plasmana klijent podnosi podružnici banke koja je mjesno nadležna prema sjedištu klijenata. S obzirom da je zahtjev klijenta I. K. d.d. zaprimljen u podružnici V., iako je sjedište tog klijenta u O., a zahtjev V.s. d.o.o. čije je sjedište u V., također je zaprimljen u podružnici V.,
sud je zaključio da je zahtjev za navede klijente zaprimljen suprotno članku 6 Pravilnika o postupku odobravanja plasmana i vođenju kreditnih spisa i preuzetih potencijalnih obveza za poslovne subjekta, za što je odgovoran tužitelj kao direktor podružnice V. Time je ostvaren otkazni razlog iz točke 6 odluke otkazu.
22. Internom revizijom je utvrđeno da u podružnici V. nisu naplaćivane naknade za opomene poslovnim subjektima u iznosu od 60,00 kn i to klijentima M.Č. nositelj O., I.Č. vlasnik obrta, J.Č. vlasnik obrta, P.M. vlasnik obrta, M.P. vlasnik obrta, P.K. d.o.o., R.S.M. vlasnik obrta, V.s. d.o.o., V. d.o.o., V.g. d.o.o., V. – c. d.o.o. i M.V.nositelj O.-a. S obzirom da je tužitelj bio direktor podružnice V., on je bio odgovoran za zakonito poslovanje podružnice pa je za nenaplaćivanje naknade za opomene navedenim subjektima odgovoran tužitelj. Time je ostvaren otkazni razlog iz točke 7 odluke o otkazu.
23. Člankom 10 Pravilnika o postupcima prisilne naplate dospjelih potraživanja i upravljanju preuzetom materijalnom imovinom propisani su postupci provođenja prisilne naplate potraživanja od dužnika, a tužitelj je odgovoran za postupanje suprotno navedenoj odredbi u podružnici V., jer je internom revizijom utvrđeno da nisu poštivani rokovi za aktiviranje zadužnice i rokovi u kojima je potraživanje po plasmanu trebalo otkazati i poslati odjelu upravljanja rizičnim plasmanima s prijedlogom za utuženje i to za klijente A. – L. d.o.o., B. G., I.Č. vlasnik obrta,
J. d.o.o., P.M. vlasnik obrta, V. -a. Time je ostvaren otkazni razlog opisan u točki 8 odluke o otkazu.
24. Internom revizijom je utvrđeno da u podružnici V. nije poštovan ugovoreni rok korištenja kredita kod klijenata M.P. vlasnik obrta koji rok je bio do 30. lipnja 2011., B. G. koji rok je bio 28. veljače 2011. godine, čime je ostvaren otkazni razlog iz točke 9 odluke o otkazu jer tužitelj kao direktor podružnice je odgovoran za poslovanje podružnice.
25. Tužitelj je kao direktor podružnice bio odgovoran za zakonito postupanje podružnice, a internom revizijom je utvrđeno da postoje odstupanja vezano za unos,
provedbu i razinu ovlaštenja kod odlučivanja o zamjeni instrumenata osiguranja i otpuštanje dijela osiguranja i to za klijenta J. d.o.o. pogrešno je dva puta unesena
i proknjižena ista zadužnica, za klijenta R.S.M. vlasnik obrta greškom
je provedeno brisanje zaloga u iznosu od 41.200 eura i kod zamjene instrumenata osiguranja i otpuštanja dijela osiguranja za klijenta V.s. d.o.o. kreditni
odbor je 12. srpnja 2012. odlukom odbio prijedlog podružnice o zamjeni i otpuštanju dijela instrumenata osiguranja, a odluka je bila isključivo u nadležnosti uprave. Navedenim postupanjem ostvaren je otkazni razlog opisan u točki 10 odluke o otkazu.
26. Člankom 107 stavak 1 točka 3 Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
27. S obzirom da je tuženik dokazao postojanje razloga navedenih u odluci o otkazu, a koji se sastoje u nepravilnostima u poslovanju podružnice V. koji su utvrđeni internom revizijom, sud je zaključio da je tuženik tužitelju opravdano otkazao ugovor o radu jer je tužitelj bio direktor podružnice V. i sukladno članku 5 ugovora o radu bio je odgovoran za rad podružnice. Iz navedenog razloga sud je zaključio da je otkaz dopušten.
28. Člankom 10 ugovora o radu od 28. lipnja 2013. određeno je da ako direktor ne izvršava svoje ugovorne obveze propisane člankom 5 i 6 tog ugovora, ili ako prekorači svoja ovlaštenja, odnosno postupa protivno odlukama Uprave banke, Uprava banke može donijeti odluku da direktor prije isteka roka iz članka 1 ugovora, prestaje obavljati rukovodeće poslove i novim ugovorom o radu na neodređeno vrijeme se raspoređuje na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, a koji nisu rukovodeći. Prije nego se donese takva odluka, Uprava banke je dužna pisano upozoriti direktora na mogućnost donošenja takve odluke.
29. U podnesku od 31. svibnja 2023. tuženik se očitovao na uputu iz odluke Županijskog suda u Splitu na način da je naveo da nije bilo mjesta za ponudu drugih poslova tužitelja jer mu je radni odnos prestao redovnim otkazom radi skrivljenog ponašanja tužitelja.
30. Prema ocjeni ovog suda, u ovom predmetu ne radi se o situaciji iz članka 10 ugovora o radu jer Uprava tuženika nije donijela odluku da tužitelj kao direktor prestaje obavljati rukovodeće poslove, već mu je Uprava otkazala ugovor o radu redovitim otkazom zbog skrivljenog ponašanja, a u tom slučaju Uprava nije dužna tužitelja rasporediti na druge poslove koji nisu rukovodeći u smislu članka 10 ugovora o radu.
31. Iz navedenog razloga sud je zaključio da tuženik nije bio dužan tužitelju ponuditi druge poslove u smislu članka 10 ugovora o radu pa tuženik nije dužan tužitelja vratiti na rad i isplatiti mu izgubljenu plaću.
32. Sud je odbio prijedlog za dopunsko saslušanje tužitelja na okolnost da su svi direktori koji su smijenjeni, dobili posao na drugom odgovarajućem radnom mjestu (predloženo na ročištu 16. svibnja 2023.) i na okolnost tužiteljevog radnog odnosa kod tuženika (predloženo na ročištu 06. veljače 2024.), jer navedene okolnosti nisu relevantne za rješenje ovog spora, a pitanje da li je tuženik bio dužan tužitelju ponuditi druge poslove i novi ugovor na neodređeno vrijeme u smislu članka 10 ugovora o radu, predstavlja pravno pitanje.
33. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Parnični trošak obračunat je temeljem vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kuna (1.327,22 eur) koliko je tužitelj naznačio na ročištu održanom 18. ožujka 2021. godine.
34. Tuženiku je priznata nagrada za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 15.10.2015. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 21.05.2019. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 18.03.2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištu 06.05.2021. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 07.09.2021. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/4), za zastupanje na ročištu 26.05.2022. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 13.01.2023. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/4), za zastupanje na ročištu 16.05.2023. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 31.05.2023. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8/4), za zastupanje na ročištu 06.02.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).
35. Ukupan trošak tuženika iznosi 1.750,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 437,50 eur pa je tuženiku na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 2.187,50 eur.
36. Tuženiku nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu 21. lipnja 2016. jer navedenog dana u ovom postupku nije održano ročište.
37. Tuženiku nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu za objavu presude 14. ožujka 2024. jer punomoćnik tuženika nije pristupio na navedeno ročište.
38. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. ožujka 2024.
Sudac:
Jasminka Galešić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet)
istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.
DNA:
1. Punomoćnik tužitelja
2. Punomoćnik tuženika