Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Kž-484/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom postupku protiv opt. M.S., OIB:, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku br. K- 325/2020-26, od 29. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. M.S. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, na temelju čl. 314. st. 2. KZ/11, opt. M.S. je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda – prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u vremenskom trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("NN" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) ošt. M.T. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
1.2. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 iznosi 500,00 kuna, a troškovi vještačenja iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 1.806,50 kuna (od čega 1.085,75 kuna za izradu pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. I.B., a 720,25 kuna za pristup vještaka i davanje nalaza i mišljenja na ročištu 28. travnja 2022.), padaju na teret opt. M.S. koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN: HR1210010051863000160, model HR64 poziv na broj primatelja 6084-3847-3252020, te dokaz o uplati (uplatnicu) dostaviti sudu.
2. Protiv te presude žali se opt. M.S. putem branitelja D.H., odvj. iz D., zbog povrede Zakona o kaznenom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i smanji dosuđena kazna, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika u potpunosti odbije.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženik se po branitelju žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede Kaznenog zakona, a pri tome ne označava numerički na točno koje odredbe Zakona o kaznenom postupku bi se odnosile istaknute povrede, te žalba u odnosu na navedene prigovore uopće ne sadrži obrazloženje u čemu bi se sastojale te povrede u pobijanoj presudi. Iz sadržaja žalbe slijedi da žalitelj prigovara povredi zakona, da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a da to proizlazi iz iskaza svih svjedoka i provedenih dokaza, pa stoga zaključuje da je nejasan i pogrešan stav prvostupanjskog suda kada zaključuje da su ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela. Međutim, žalitelj tu u osnovi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja kako je utvrdio prvostupanjski sud, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza.
7. Zbog navedenog, kako žalba ne konkretizira opisane povrede, drugostupanjski sud se ograničio na ispitivanje povreda iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, te na ispitivanje istaknute povrede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
7.1. Ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu i povodom izjavljene žalbe optuženika, nije u istoj utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Optuženik se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da iz svih izvedenih dokaza ne proizlazi postojanje namjere kod optuženika da prilikom postupanja policijskog službenika Postaje granične policije G. M.T. istoga spriječi silom, na način da ga tjelesno ozlijedi. Smatra žalitelj da je dokazano da je opisanim radnjama imao samo namjeru pobjeći policijskoj pratnji i potjeri, a da je ozljeda policajca nastala udarcem njegove ruke o službeno vozilo, a ne udarcem od strane optuženika, te zaključuje da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je na tom mjestu na kojem se djelatnik policije ozlijedio, postojala loša rasvjeta i da su bili kasni večernji sati i stoga bitno smanjena vidljivost.
8.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pozornom ocjenom svih izvedenih dokaza, koje je ocijenio i pojedinačno i u međusobnoj vezi, pri čemu je naročito dao ocjenu vjerodostojnosti proturiječnih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Prvostupanjski sud pozorno je ocijenio obranu optuženika, te istu doveo u svezu s iskazom svjedoka ošt. M.T. i svjedokinje S.S. koja je bila u vozilu Policijske postaje oznake ..., koje je zajedno, doveo u svezu sa izvedenim materijalnim dokazima, nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka i njegovog iskaza na raspravi u svezi mehanizma nastanka ozljede, te medicinskom dokumentacijom na ime oštećenika i sadržajem zapisnika o očevidu sa situacijskim planom, kada je pravilno zaključio, da je obrana optuženika nevjerodostojna i istoj nije poklonio vjeru. Pravilno je prvostupanjski sud vrednovao utvrđene okolnosti, kada je vozilo policijske patrole, kojim je upravljao ošt. M.T. i u kojem vozilu je bila policijska službenica S.S., u potjeri za optuženikom koji im je bježao na neregistriranom motociklu marke "K.", u okolnostima kada je vozilom istome prepriječio put na cesti pored škole i školskog igrališta, a potom izašao iz vozila koje je bilo pod stalnom rotacijom i kada je desnom rukom vozaču motocikla dao znak da se zaustavi, da se na isto optuženik oglušio i iskoristio uski prolaz između policijskog vozila i ograde školskog dvorišta te naglo ubrzao motocikl i prilikom prolaska pored policajca tijelom udario u njegovu desnu ruku, pri čemu je isti zadobio laku tjelesnu ozljedu, koju je izvještačio sudsko-medicinski vještak jer je sukladno medicinskoj dokumentaciji, a potvrdio je i ovakav mehanizam nanošenja ozljeda. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz dokumentacije u predmetu proizlazi da je na mjestu ozljeđivanja policajca škola i igralište koje je bilo dobro osvijetljeno i da je postojala dobra vidljivost. Isto tako je pravilno utvrđena okolnost da su nastala prethodno i oštećenja na policijskom vozilu u vidu oštećenja retrovizora i prednjih desnih vrata, što je bilo suglasno iskazima oštećenika i svjedokinje u vozilu kada je optuženik volanom motocikla oštetio tu stranu službenog vozila.
8.2. Stoga je pravilno prvostupanjski sud cijenio sve izvedene dokaze i pravilno cijenio kao vjerodostojne iskaze navedenih svjedoka i medicinskog vještaka, što je u skladu s utvrđenim činjenicama i zapisnikom o očevidu i medicinskom dokumentacijom, dok je pravilno cijenio da je iskaz optuženika u tom pogledu nevjerodostojan, da je imao samo namjeru da pobjegne policijskoj patroli radi počinjenih prekršaja. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza utvrdio da je optuženik opisanim radnjama iz izreke presude počinio obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, za koje djelo je optuženika proglasio krivim i osudio po Zakonu. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda, kao potpuna i pravilna, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 9. Protivno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne, kada je za kazneno djelo iz čl. 314. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se svrha kažnjavanja kod optuženika može postići samo izrečenom kaznom zatvora i na optuženika njome dovoljno utjecati, da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela, kao i na druge, kada je pravilno utvrdio od olakotnih, da je optuženik izrazio žaljenje zbog okolnosti da je oštećenik zadobio ozljedu i da nije htio da se ista dogodi, dok je kao otegotno pravilno utvrdio njegovu raniju višestruku prekršajnu kažnjavanost za razne prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i opisane okolnosti ovog djela koje je počinio nastojeći spriječiti postupanje policijskih službenika prema njemu zbog počinjenog prometnog prekršaja, u kojem je pokazao veći stupanj kriminalne volje i ustrajnosti. Stoga, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno su vrednovane sve navedene okolnosti i pravilno je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, kojom kaznom će se postići svrha kažnjavanja sukladno čl. 41. KZ/11 i koja kazna je dostatna da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, i da upravo takva izrečena kazna zatvora sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem navedenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo.
10. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, pa je valjalo istu odbiti temeljem čl. 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 14. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
