REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-336/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P. iz Z., K., OIB…, koju zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u O. društvu M. i suradnici d.o.o. u Z., protiv tuženika C. osiguranja d.d., Z., OIB…, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 23.veljače 2022. poslovni broj Pn-1627/2019-38, u sjednici vijeća održanoj 14.ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I Žalbe tuženika C. osiguranja d.d., Z. i tužiteljice J. P. iz Z. djelomično se odbijaju kao neosnovana, a djelomično prihvaćaju, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 23.veljače 2022. poslovni broj Pn-1627/2019-38,

1. p o t v r đ u j e:

- u točki I. izreke za pobijani iznos od 8.181,41 euro (61.642,85 kn) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje H. narodna banka, za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 6.370,69 eure (48.000,00 kn) počevši od 13.2.2019. do isplate,

- na iznos od 663,61 eura (5.000,00 kn) počevši od 13.2.2019. do isplate,

- na iznos od 483,49 eura (3.642,85 kn) počevši od 19.11.2020. do isplate,

- na iznos od 663,61 euro (5.000,00 kn) počevši od 14.4.2019. do isplate.

2. p r e i n a č u j e:

- u točki I. izreke u dijelu te se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 483,49 eura (3.642,85 kn) počevši od 13.2.2019. do 19.11.2020. kao neosnovan.

3. p o t v r đ u j e u točki II izreke kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.512,58 eura (34.000,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama i u točki III kojom je odbijen zahtjev tuženika C. osiguranja d.d. Z. za naknadom troškova parničnog postupka.

4. p r e i n a č a v a u točki I izreke u pogledu troškova parničnog postupka tako da se nalaže tuženiku C. osiguranja d.d., Z., V., OIB…, da plati tužiteljici J. P. iz Z., OIB… troškove parničnog postupka u iznosu od 1.438,69 eura (10.839,83 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja E. središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 23.veljače 2022. poslovni broj Pn-1627/2019-38,presuđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku C. osiguranju d.d., Z. isplatiti tužiteljici J. P. iznos od 61.642,85 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje H. narodna banka, za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 48.000,00 kn počevši od 13.2.2019. do isplate,

- na iznos od 8.642,85 kn počevši od 13.2.2019. do isplate,

- na iznos od 5.000,00 kn počevši od 14.4.2019. do isplate,

kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 6.059,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje H. narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 23.2.2022. do isplate, sve u roku 15 dana.

I./ Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku C. osiguranju d.d., Z. isplatiti tužiteljici J. P. iznos od 34.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi na osnovi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje H. narodna banka, za tri postotna poena, počevši od 13.2.2019. do isplate, sve u roku 15 dana.".

III/ Odbija se zahtjev tuženika C. osiguranja d.d., Z. za naknadom troškova parničnog postupka, u cijelosti."

2. Protiv presude žalbu su uložili i tužiteljica i tuženik.

2.1. Tuženik pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka te odluke o parničnim troškovima. Navodi da je tijekom postupka stavio niz prigovora na nalaz medicinskih vještaka. Smatra da vještaci nisu kompetentni za vještačenje predmetne materije. I. da uzrok nastanka hijatalne kile može biti isključivo slabost stijenke jednjaka i slabost prstena na ošitu. U žalbi ističe da je sud tužiteljici dosudio prekomjerne i neprimjerene iznose na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prigovara paušalno određenoj cijeni sata tuđe pomoći i njege od 25,00 kuna jer je ista u suprotnosti sa cijenom sata NKV djelatnika u G. Z.. Navodi da nije moguća retroaktivna primjena Orijentacijskih kriterija s obzirom da je štetni događaj nastao 16.10.2016. a odštetni zahtjev podnesen 13.2.2019. Sud je pogrešno dosudio kamate od 13.2.2019. jer tada tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje a visina štete specificirana je 29.10.2020. i nije mogao pasti u zakašnjenje prije tog dana. Smatra da bi zakonska zatezna kamata na tako utvrđeni iznos trebala teći od 15.lipnja 2020. kao dana donošenja novih orijentacijskih kriterija, a ne od 13.2.2019. Sud se nije osvrnuo na preinaku, a pogrešna je i odluka o troškovima postupka. Uspjeh nije dobro izračunat, a tužiteljici ne pripada trošak odštetnog zahtjeva. Smatra da joj nisu trebali biti priznati troškovi podneska od 27.11.2019., 17.12.2019. i 4.1.2021. i 13.9.2021. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu tuženika te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan ili vrati predmet na ponovni postupak. Traži troškove pristojbe na žalbu.

2.2. Tužiteljica pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka te odluku o parničnim troškovima. Smatra da je dosuđena naknada za fizičke bolove i strah prenisko odmjerena s obzirom na trajanje fizičkih bolova i straha. Ozljede koje je tužiteljica zadobila, odnosno trajne posljedice dovele su do umanjenja njezine opće, životne i radne sposobnosti za ukupno 17% i u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u njezinom svakodnevnom životu. Sud je propustio uzeti u obzir sve okolnosti slučaja. Što se tiče zaostalog naruženja iz fotografije je vidljivo da se radi o velikom ožiljku koji tužiteljici smeta jer ga vidi svaki dan u ogledalu zbog čega trpi duševne bolove. Isti ožiljak vide i druge osobe što joj smeta i izaziva nelagodu. Smatra da je tužiteljici trebala biti dosuđena naknada od 33.000,00 kuna za zaostalo naruženje. Što se tiče troškova postupka smatra da je pogrešno utvrđen njezin ukupan uspjeh u sporu. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao :"posljedično tome, operacije provedeno liječenje i izgubljena zarada zbog spomenute hajatalne kile nisu uzročno posljedično povezani sa štetnim događajem, pa tuženik ne može odgovarati za iste." Smatra da je tužiteljica u cijelosti uspjela dokazati osnov i visinu. U žalbi navodi da je sud neosnovano odbio priznati tužiteljici troškove sastava podnesaka 26.2.2022.,

26.2.2021., 17.3.2021. i 15.12.2021. Isto tako smatra da je sud trebao tužiteljici dosuditi trošak pristupa na ročište za objavu presude (poziva se na stav VSRH Revr 580/05 od 14.12.2007.). Potražuje trošak žalbe.

3. Tužiteljica niti tuženi nisu podnijeli odgovore na žalbu.

4. Žalbe su djelomice osnovane.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja je nastala zbog pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice nakon prometne nesreće u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede, a radi kojeg pogoršanja je višekratno operativno liječena te su radi navedenog zaostale trajne posljedice. Na ime istog tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete, tuđu pomoć i njegu, izgubljenu zaradu.

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Između stranaka tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost temeljem suputništva, dok je tuženi osporio osnov i visinu naknade štete i uzročnu vezu između predmetne prometne nezgode i ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji navodeći kako je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila prijelom XI prsnog kralješka a posljedica kojeg ne može biti pogoršanje u vidu velike hijatalne kile (kile između spoja jednjaka i želudca) pa da posljedično niti operacije povodom navedene kile, predeno liječenje i izgubljena zarada nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Na raspravi 12.1.2022. stranke su učinile nespornim visinu izgubljene zarade od 5.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 14.4.2019.

- O žalbi tuženika

8. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno članku 190. stavku 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbenog zahtjeva koji su tužitelji postavili u podnesku od 19.11.2020. nakon zaključenja prethodnog postupka, budući su se tužitelji prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva vodili orijentacijskim kriterijima koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, a kako su se ti kriteriji izmijenili nakon zaključenja prethodnog postupka, i to 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH, pravilno je zaključio da su tužitelji u konkretnom slučaju mogli preinačiti tužbu. Prilikom odmjeravanja visine pripadajućih iznosa, protivno tvrdnjama tuženika, pravilno se sud rukovodio novim Orijentacijskim kriterijima s obzirom da se isti primjenjuju na sve postupke koji su u tijeku, iako se štetni događaj dogodio 16.10.2016.

8.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud uvidom u Medicinsku dokumentaciju, Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn- 1008/17-27 od 24.1.2019. i priklopljeni ovosudni spis posl.br. Pn-1008/17 te poglavito iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. D. P., neurologa i dr. S. D., kirurga utvrdio kako je tužiteljica u štetnom događaju (prometnoj nezgodi od 16.10.2016.) zadobila ozljede te da su joj po prijemu u bolnicu postavljene dijagnoze zbog kojih je zadržana na liječenju (prijelom 11-og prsnog kralješka, ankilozantni spondilitis, nemogućnost zadržavanja mokraće i povišeni tlak) koje su ovi vještaci izvještačili u ranijem vještvu u ranijem ovosudnom spisu i kod kojih ocjena ostaju u cijelosti, a da su u ovom postupku utvrdili kako je nakon tog ranijeg vještačenja iz ranijeg ovosudnog spisa kod tužiteljice nastavljeno liječenje u smislu tegoba koje je imala u trbuhu (bolovi, podrigivanje, mučnine) povodom kojih je izvršena obrada i indiciran je operativni zahtjev dijafragmalne hernije zbog koje je i operirana a nakon čega postoperativno dolazi do operacija u vidu infekcije postoperativne rane povodom koje se konačno razvija velika postoperativna hernija koja se ponovnom operacijom riješila ugradnjom mrežice.

8.2. Sud je iz dopunskog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka nadalje utvrdio kako je kako je tužiteljica nakon nezgode imala određene tegobe u želucu ali da nisu nigdje verificirane u smislu hijatalne hernije kao i da je imala određene gastrične tegobe ali da način liječenja i dijagnostika nisu provedeni jer zato vjerojatno nije bilo ni potrebe a da opisane tegobe mogu biti vrlo različite i da je činjenica kako one nisu bile nekog jačeg intenziteta i nisu zahtijevale medicinsku verifikaciju a da tek nakon nesreće ima izrazite tegobe u smislu bolova u abdomenu kao i otežanog uzimanja hrane nakon čega je provedena medicinska dijagnostika i izvršne operativni zahvat. Proizlazi i kako činjenica da tužiteljica boluje od ankiloznog spondilitisa sama za sebe govori o količini kinetičke energije na mjestu prelaska najpokretljivijeg dijela kralježnice koji je spondilitički promijenjen, tj. da dolazi do okoštavanja cijele kralježnice a da je medicinski i biomehanički opće poznato kako je u takvim slučajevima potrebna daleko veća energija koja bi dovela do pomicanja kralježnice i prijeloma kralješka. Nadalje da u prvom trenutku dolazi do povećanja intraabdominalnog tlaka zbog pritiska uslijed savijanja kralježnice i kompresije na dijafragmu i da posljedično dolazi do određenih pucanja ligamentarnih struktura dijafragme zbog čega određeni dio hijatalnog prstena kasnije uslijed instabiliteta i povećanja tlaka nakon uzimanja hrane u želudac nema više svoje biološke karakteristike te će svako uzimanje hrane sve više povećavati manjak ligamentarnih struktura a okolni proksimalni dio želuca sve više ulaziti u prsište i na taj načini izazivati bol i tegobe te da tek tada bolesnici dokaze k liječniku koji nakon postavljenih dijagnoza indicira operativni zahvat i način liječenja pa da stoga nije odmah dijagnosticirana hijatalna hernija, nego tek godinu kasnije pa da vještaci u cijelosti ostaju kod svog nalaza i mišljenja.

8.3. Sud je nadalje iz usmenog očitovanja vještaka utvrdio kako vještaci ostaju u cijelosti kod nalaza i mišljenja te kako se ne slažu da je sila koja je djelovala u trenutku nesreće bila beznačajna zato jer je tužiteljica od ranije imala spondilitis (ukočenost) kralježnice koja je zato bila itekako kruta te da je točno da je došlo do određenog manjeg prijeloma prednjeg dijela kralježnice kao posljedica udarca, ali i da je sigurno kako je sila koja je do toga dovela (sigurnosni pojas, udarac u dio samog automobila ili slično) dovela i do određenog povišenja intraabdominalnog tlaka odnosno tlaka u trbušnoj šupljini koji je doveo do stvaranja hijatalne kile, a da to govori podatak, na što i sam tuženik ukazuje, kako se to javilo skoro godinu dana od same nezgode te da je to i za očekivati jer da se dogodilo odmah odnosno da se odmah dogodila hijatalna kila odnosno puknuće stjenke toraksa i abdomena, da bi se tegobe izrazile u puno veće obimu i da bi se sigurno tijekom liječenja to ustanovilo i da bi tužiteljica tada odmah bila podvrgnuta hitnom operativnom zahvatu, a da tih podataka nemamo. Naveli su kako je najvjerojatnije došlo do djelomičnog pucanja ligametarno mišičinih struktura ošita, i to prvenstveno zbog povećanja tlaka u abdominalnoj šupljini pa da vještaci tako ne mogu ni u kojem drugom slučaju reći da pojava hijatalne hernije nije posljedica nesreće i da iz tog razloga ostaju u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Na pitanje tuženika kako se kod odlaska opisuje ispupčenje u području dijafragme 2016. na dan štetnog događaja na RTG snimci, vještaci ističu kako je to vrlo bitno jer znači da je povećani tlak na najmanje osjetljivom dijelu ispupčio se i kresnuo prema torakalnom dijelu gdje je tlak daleko manji u tom trenutku i da se stvorio kao jedan mali otočić i da je to sami početak hijatalne hernije, a da tada još vjerojatno nije bilo izraženo puknuće jer se ono razvija s određenim vremenskim razvojem, tj. kada dođe do slabljenja mišića dijafragme koji sve više postaje elastičan odnosno neefikasan, a abdominalni tlak gura prema manjem tlaku u prsištu. Na pitanje tuženika zašto dolazi do oštećenja na određenim mjestima (hijatalne hernije) odgovaraju kako je prvo i osnovno slabljenje vezivnog tkiva koje se razvija s godinama, da to nije od danas do sutra, a kad dođe do oslabljenog povećanog tlaka na najslabijoj točki vezivnog tkiva doći će do iskupljenja jer tlak, tekućine i zraka i sl. se mora negdje smjestiti.

8.4. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća pravni stav prvostupanjskog suda u kojem isti prihvaća u cijelosti nalaz vještaka. Iz postupka proizlazi da su isti dan po stručnim osobama nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju, predmetni sudski spis i nakon pregleda tužiteljice, a nalaz i mišljenje je valjano obrazložen i dan u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti, dok su prigovore tuženika vještaci u svom dopunskom nalazu i prilikom kasnijeg usmenog očitovanja potpuno otklonili na jasan i razumljiv način.

8.5. Prigovor tuženika da su vještaci nekompetentni vještačiti u ovoj pravnoj stvari je u cijelosti neosnovan, te svojim žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje navedeno vještačenje i pravni stav prvostupanjskog suda.

8.6. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sud dosudio prekomjerne i neprimjerene iznose na ime povrede prava osobnosti Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.) Određivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete ne vrši se po nekim egzaktnim tržišnim vrijednostima, već temeljem kriterija koji se u određenom trenutku smatraju važećima, a koje u osnovi određuje VSRH Orijentacijskim kriterijima. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te se uvijek u svakom slučaju uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a što je sve sud prvog stupnja i učinio uzimajući u obzir vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, jačinu i trajanje štetnih posljedica, protek vremena od štetnog događaja do presuđenja, životnu dob tužiteljice.

8.7. Pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve relevantne činjenice, okolnosti slučaja, utvrđeni intenzitet i trajanje bolova te neugodnosti koje je tužiteljica pretrpila tijekom liječenja zbog potrebe mirovanja, odlazaka na preglede, kontrole i sl., na osnovi odredbe čl. 1100. ZOO-a, utvrdio da bi tužiteljici po ovom kriteriju pripadala primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 13.000,00 kn. Obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, a na osnovi odredbe čl. 1100. ZOO-a i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, sud pravilno smatra da bi tužiteljici po ovom kriteriju pripadala primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 12.000,00 kn. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti tužiteljice uslijed navedenog pogoršanja zdravstvenog stanja u omjeru od 5% u kojem će omjeru trajno morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima te obzirom na njenu životnu dob u trenutku nezgode (rođena 1964.) i činjenicu da je i radi ovog pogoršanja narušena kvaliteta njenog života, na osnovi odredbe čl. 1100. ZOO-a i primjenom čl. 223. ZPP-a, sud pravilno smatra da tužiteljici po ovom kriteriju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 6.000,00 kn. Obzirom na utvrđeno naruženje srednjeg stupnja, koje je obzirom na svoje mjesto ponekad uočljivo trećima (trbuh), to na osnovi odredbe čl. 1100. ZOO-a i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, sud ispravno smatra da je tužiteljici za ovaj vid štete primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 17.000,00 kn. Kako je prvostupanjski sud pravilno dosudio za neimovinsku štetu, tuđu pomoć i njegu, te izgubljenu zaradu iznos od 61.642,85 kuna, pravilno je i odbio tužiteljicu sa razlikom utuženog iznosa od 34.000,00 kuna, jer je isti previsoko postavljen.

8.8. Nadalje, žalbeni navodi tuženika o tome kako je sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege uzeo u obzir cijenu sata od 25,00 kn koja cijena je u suprotnosti sa cijenom sata NKV djelatnika u G. Z. nisu osnovani. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna sveukupno 347 sati, te da su joj navedenu njegu i pomoć pružali ukućani. Tuđa pomoć i njega javlja se u slučaju plaćanje osobe koja je njegovala oštećenika (tuđa njega) ili mu na drugi način olakšavala život (tuđa pomoć). Takva naknada pripada i oštećeniku kojemu pomoć besplatno pruža član obitelji. Naknada štete zbog potrebe plaćanja tuđe pomoći izvorno je novčani zahtjev te je tako odgovorna osoba, ovdje tuženik, dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica koliko je utvrđeni iznos štete sa zateznom kamatom. Sama naknada određuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojemu se tuđa pomoć pruža bila sposobna pružiti takvu uslugu, jer se radi o novčanoj materijalnoj šteti koja se dosuđuje prema cijenama u vrijeme nastanka štete, pa čak i u slučaju kada uslugu tuđe pomoći pružaju članovi obitelji. U konkretnom slučaju, kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da mu pripada pravo na naknadu u visini cijene naknade po jednom satu u visini od 25,00 kn, a uzimajući u troškove života i indeks potrošačkih cijena, odnosno naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja pruža usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala odnosno prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem se tuđa pomoć pruža bila sposobna pružiti takvu uslugu. Dakle, kako je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna sveukupno 347 sati, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju sa navedenog osnova dosudio iznos od 8.642,85 kn (koliko je tražio). Naime, nasuprot žalbenim navodima tuženika ovaj sud smatra da je cijena sata tuđe pomoći u iznosu od 25,00 kn pravilno utvrđena temeljem odredbe članka 223. ZPP-a, a prema mjesnim prilikama i ustaljenoj sudskoj praksi za nekvalificiranu osobu koja pomoć pruža u okviru obiteljskog kućanstva.

8.9. Tužiteljica je podneskom od 19.11.2020. preinačila tužbeni zahtjev na način da su za neimovinsku štetu zatražila više iznose sukladno novim Orijentacijskim kriterijima, prvostupanjski sud joj je na cjelokupne dosuđene iznose neimovinske štete dosudio i zatezne kamate koje teku od dana podnošenja zahtjeva za štetu tuženiku (13.veljače 2019.) pa do isplate. Tuženik u žalbi navodi da nije mogao pasti u zakašnjenje jer su Orijentacijski kriteriji doneseni 15.6.2020. te bi zakonska zatezna kamata mogla teći tek od 15.6.2020.

8.10. Naime, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se i prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05, 36/09, 75/09, 86/13, 152/14, 155/23 – dalje ZOOP)

8.11. Odredbom čl. 12. st. 4. i 6. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz st. 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

8.12. Međutim, sud je tužiteljici dosudio na ime neimovinske štete iznos od 48.000,00 kuna. Tužiteljica je tužbom od 18.6.2019. zatražila za neimovinsku štetu iznos od 51.000,00 kuna, dok je odštetnim zahtjevom od 13.2.2019. zatražila 72.000,00 kuna. Dakle, tuženom je već podnošenjem odštetnog zahtjeva bila poznata visina štete koja je dosuđena, zbog čega je već tad pao u zakašnjenje, pa tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata na isti iznos upravo kako je dosuđena od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Što se tiče zakonske zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu koja je dosuđena u iznosu od 8.642,85 kuna, tuženom je već podnošenjem odštetnog zahtjeva bila poznata visina štete od 5.000,00 kuna za tuđu pomoć i njegu koja je dosuđena, zbog čega je već tad pao u zakašnjenje, pa tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata na isti iznos upravo kako je dosuđena od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim, tužiteljica je podneskom od 19.11.2020. povećala tužbeni zahtjev za tuđu pomoć i njegu za još 3.642,85 kuna, zbog čega je tek tada tuženik pao u zakašnjenje pa tužiteljici zbog toga pripada zakonska zatezna kamata od 19.11.2020. do isplate. Zbog navedenog, sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 3.642,85 kuna od 13.2.2019. do 19.11.2020.

8.13. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika u pogledu izračuna troškova parničnog postupka. Sud pravilno navodi da se u predmetnoj stvari temeljem čl. 28. i čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19) ima primijeniti s 1.9.2019. izmijenjena odredba čl. 154. ZPP-a. Prema toj izmijenjenoj odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Netočni su navodi tuženika u žalbi da tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje ukupno 131.071,19 kuna iz razloga što je tužiteljica nakon nalaza vještaka uskladila zahtjev te je za duševne bolove umjesto 50.000,00 kuna zatražila 20.000,00 kuna na raspravi 12.1.2023. Obzirom je tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zahtijevala od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 95.642,85 kn, dok je tužbeni zahtjev usvojen samo za iznos od 61.642,85 kn, to je razvidno da je tužiteljica po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspjela sa visinom tužbenog zahtjeva u sporu uspjela u omjeru od 64,45 %, a da je tuženik sa visinom u sporu uspio u manjoj mjeri, odnosno u preostalih 35,55%.

8.14. Sud je tužiteljici pravilno priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva sukladno Tbr.28. O. tarife. Prema odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu oštećenik je ovlašten podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog osiguranja vlasnika od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama neposredno odgovornom osiguratelju, pa trošak sastava odštetnog zahtjeva kojeg je tužiteljica uputila tuženiku prije pokretanja ovog postupka, protivno mišljenju tuženika, predstavlja izdatak koji je učinjen u povodu ovog postupka, zbog čega se smatra dijelom parničnih troškova, sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a.

8.15. Nadalje, podneskom od 27.11.2019. tužiteljica se očituje na odgovor na tužbu, zbog čega je sud opravdano priznao isti trošak. Što se tiče troškova sastava podneska od 17.12.2019. (dostava uplatnice), trošak sastava podneske 4.1.2021. (poziv sudu da pozove vještaka) i troška sastava podneska 13.9.2021.(kojeg u spisu nema) osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sud iste troškove neosnovano priznao tužiteljici je isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Takav stav prihvaća i ovaj sud zbog čega je umanjio dosuđene troškove postupka za ta tri podneska.

8.16. Zbog svega navedenog sud je sukladno odredbi članka 368. st. 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku, djelomično odbio kao neosnovanu žalbu tuženika, a djelomično istu prihvatio i odlučio kao u izreci.

- O žalbi tužiteljice

9. Žalbene navode tužiteljice da je neimovinska šteta dosuđena u pogledu boli, straha, trajnih posljedica i naruženja dosuđena u preniskom i neprimjerenom iznosu ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Prvostupanjski sud je istu pravilno ocjenjivao temeljem Uvidom u Medicinsku dokumentaciju, Presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-1008/17-27 od 24.1.2019. i priklopljeni ovosudni spis posl.br. Pn-1008/17 te poglavito iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. D. P., neurologa i dr. S. D., kirurga, te imajući u vidu N. orijentacijske kriterije Vrhovnog suda. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve relevantne činjenice, okolnosti slučaja, utvrđeni intenzitet i trajanje bolova te neugodnosti koje je tužiteljica pretrpila tijekom liječenja zbog potrebe mirovanja, odlazaka na preglede, kontrole i sl., na osnovi odredbe čl. 1100. ZOO-a. S obzirom na utvrđeno pravilno prvostupanjski sud navodi kako tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 56.642,85 kn (48.000,00 kn + 8.642,85 kn). Svojim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje dosuđenu neimovinsku štetu, što je ovaj sud već detaljnije objasnio u točki 8.6. ove presude.

9.1. Što se tiče osporenih troškova parničnog postupka od strane tužiteljice osnovani su žalbeni navodi tužiteljice u pogledu izračuna troškova parničnog postupka. Sud pravilno navodi da se u predmetnoj stvari temeljem čl. 28. i čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19) ima primijeniti s 1.9.2019. izmijenjena odredba čl. 154. ZPP-a. Prema toj izmijenjenoj odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tuženik u odgovoru na tužbu naveo: „Posljedično tome, operacije, provedeno liječenje i izgubljena zarada zbog spomenute hijatalne kile, nisu uzročno posljedično povezani sa štetnim događajem, pa tuženik ne može odgovarati za iste.“ Dakle, iz sadržaja navoda tuženika istaknutih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka jasno proizlazi da je tuženik osporavao da bi uopće bio bilo što dužan naknaditi tužiteljici.

9.2. Međutim prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja parničnog troška nije primijenio izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 70/2019), a koje se imaju primijeniti u konkretnom slučaju. Izmijenjenom odredbom članka 154. Zakona o parničnom postupku propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocijenivši zahtjev osnovanim prvostupanjski sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 61.642,85 kn, a odbio za iznos od 34.00,00 kn. Tuženikovi svi prigovori su otklonjeni što znači da je tužiteljica u cijelosti (100%) dokazala osnovu zahtjeva te je dokazala 64,45% visinu zahtjeva. Međutim omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

9.3. Obzirom na navedeno proizlazi kako je tužiteljica uspjela s 82,225% (100% osnova + 64,45% visina= 164,45% podijeljeno s 2 = 82,225%) tužbenog zahtjeva, a ne 28,90% kako to navodi prvostupanjski sud. Tuženi je uspio sa 17,78% tužbenog zahtjeva ( 0% osnov + 35,55% visina= 35,55% podijeljeno s 2= 17,78%). Nakon prijeboja, proizlazi da je tužiteljica uspjela sa 64,45% tužbenog zahtjeva, zbog čega su u tom pogledu osnovani žalbeni razlozi tužiteljice.

9.4. Tužiteljica je pravilno u cijelosti odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova sastava podnesaka od 26.2.2020., 4.9.2020., 26.2.2021., 17.3.2021., 4.5.2021. i 15.12.2021. jer ovim podnescima požuruje postupak, ponavlja ranije istaknute navode ili dostavlja fotografije koje kao dokaz u ovom postupku nisu prihvaćene jer su zakašnjelo dostavljene u smislu čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a pa ovaj trošak sud nije ocijenio potrebnim u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Svojim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u pitanju takvu ocjenu suda u pogledu zatraženih troškova.

9.5. Žalbeni navod tužiteljice u pogledu zatraženog troška pristupa na ročište za objavu presude sud smatra osnovanim. Naime, odredbom članka 335. ZPP-a propisano je da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

9.6. Dakle, iz sadržaja citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud po odredbi članka 335. stavka 8. ZPP-a stranci mora uručiti presudu jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Radi se o trošku učinjenom u povodu postupka, na koje ima pravo stranka koja je ročištu pristupila i uspjela u parnici.

9.7. Stoga je po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud pogrešno odlučio kada je odbio kao neosnovan trošak pristupa punomoćnika tužitelja na ročište za objavu u iznosu od 500,00 kn uvećano za 25% PDV-a (625,00 kuna) prema Tbr. 9.3. i Tbr. 42. T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje u tekstu :Tarifa), budući da je takav trošak, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, bio potreban za vođenje parničnog postupka.

9.8. Sud je pravilno kao potrebne i svrhovite sukladno odredbama T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a prema vrijednosti predmeta spora po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, ocijenio sljedeće troškove tužiteljice: u iznosu od po 1.000,00 kn za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28), sastav tužbe (Tbr. 7/1), sastav podnesaka od 27.11.2019., 30.6.2020., 19.11.2020. i 11.2.2021. (Tbr. 8/1) i pristup na ročišta 2.12.2019. i 12.1.2022. (Tbr 9/1) od odnosno ukupno 8.000,00 kn, što uvećano za trošak PDV-a sukladno Tbr. 42. u iznosu od 2.000,00 kn ukupno iznosi 10.000,00 kn. 9.9. Ovaj trošak je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama još bilo potrebno uvećati i za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.009,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.306,00 kn pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 12.315,00 kn, odnosno 12.940,00 (zajedno sa priznatim troškom ročišta za objavu presude 500+125=625,00 kuna), a tužiteljici stoga pripada razmjerni dio ovog troška u omjeru od 64,45% odnosno iznos od 8.339,83 kn. Navedenom iznosu je temeljem čl. 156. st. 1. u svezi čl. 154. st. 3. ZPP-a trebalo još u cijelosti pribrojiti i trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 2.500,00 kn pa je tužiteljici stoga ukupno dosuđena naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 10.839,83 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 30. Ovršnog zakona počevši od presuđenja do isplate.

9.10. Zbog svega navedenog, sud je sukladno odredbi članka 368. st. 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. Zakona o parničnom postupku, djelomično odbio kao neosnovanu žalbu tužiteljice, a djelomično istu prihvatio i odlučio kao u izreci.

10. S obzirom na ranije navedeno, tuženik je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, odnosno u odnosu na sporednu tražbinu zakonskih zateznih kamata i dijelom troškova, dok je tužiteljica uspjela samo sa dosuđenim troškovima, zbog čega sud je sud odbio zahtjev i tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, s sve u skladu sa člankom 166.stavak 2. u svezi sa člankom 154. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 14.ožujak 2024.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević