Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Ppž-286/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Z.P., zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 1. i stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama od 19. studenoga 2021., poslovni broj: 16. Pp-838/20, u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu žalbe okr. Z.P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki I., te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) protiv okr. Z.P. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

I. da bi dana 9. rujna 2020. u 7,35 sati, kao vozač u prometu na cesti u Našicama u Ulici J. J. Štrosmajera ispred kbr. 88 upravljao osobnim automobilom marke BMW reg. oznake XX te izvršio pretjecanje kolone četiri osobna vozila, iako se niti u jednom trenutku nije mogao vratiti u desnu prometnu traku jer između vozila koja je pretjecao nije bilo dovoljno razmaka, a vidno je postavljen znak CO2 (obilježen pješački prijelaz) kao i oznaka na kolniku HO1 (puna razdjelna crta),

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 1. i stavka 3.

Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II Žalba okrivljenika u odnosu na djelo u točki I. izreke pobijane presude je bespredmetna.

III Uslijed odluke u točki I izreke ove presude i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, odluci o pravnoj oznaci djela u točki II. i kazni, tako da se činjenično opisano postupanje okrivljenika u točki II. izreke označava prekršajem iz članka 74. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) i na temelju citiranog propisa okrivljeniku se izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura), koju je dužan platiti u roku petnaest dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

III U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. Z.P. kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama okr. Z.P. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 70. stavka 1. točke 1. i stavka 3. i članka 74. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa mu je na temelju citiranih propisa za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu od po 3.000,00 kuna, te potom izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, po branitelju H.G., odvjetniku u O., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je u odnosu na djelo u toč. I. izreke pobijane presude bespredmetna, a u odnosu na djelo u toč. II. je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da je u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona u odnosu na djelo u toč. I. izreke pobijane presude, zbog čega je presudu trebalo preinačiti i odbiti optužbu za djelo iz članka 70. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uslijed čega je žalba okrivljenika u tom dijelu bespredmetna.

5. Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj počinio 9. rujna 2020.

5.1. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je da prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog, dok je odredbom članka 239. stavka 1. točke 2. istog Zakona propisano da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eura za fizičku osobu.

5.2. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane fiksne kazne u iznosu od 390,00 eura za djelo pod toč. I. izreke pobijane presude, očigledno je da se radi o prekršaju za koje je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz citiranog članka i Zakona, o čemu se u konkretnom slučaju radilo pa je ovlašteni tužitelj podnio optužni prijedlog.

5.3. Međutim, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv akta nego uvjeti propisani odredbom članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na citirani prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine.

5.4. Zbog navedenih razloga, za djelo iz članka 70. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nastupila je zastara prekršajnog progona, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona za to djelo trebalo odbiti optužbu, kao u izreci ove presude u točki I.

6. Uslijed odluke u toč. I ove presude, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio odluku o ukupnoj novčanoj kazni tako da je za preostali prekršaj, činjenično i pravno opisan u točki II. izreke pobijane presude iz članka 74. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrekao kaznu i to prihvaćanjem najniže mjere kazne propisane kazne za taj prekršaj. Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj, u odnosu na propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Budući da je novi zakon povoljniji za počinitelja to je ovaj sud po službenoj dužnosti izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) te izrekao kaznu u novim zakonom minimalno propisanom iznosu.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti vijeće ovog suda je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

8. Ispitujući presudu u pogledu navoda žalbe, po ocjeni ovog suda, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, prekoračenjem optužnog prijedloga, time što je prvostupanjski sud jedinstveni činjenični opis sa svim bitnim obilježjima dva prekršaja naveden u optužnom prijedlogu (koji po prigovoru okrivljenika zbog poricanja prekršaja predstavlja prekršajni nalog Policijske postaje Našice broj:511-07-29/05-3- 496-1/2020 od 10. rujna 2020.) i kvalificiran kao dva prekršaja, razdvojio činjenično i pravno u dvije točke, jer ga pri tome nije teretio za više ili drugačije od onoga kako je navedeno u optužnom aktu. Naime, iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta i izreke pobijane prvostupanjske presude proizlazi da se presuda odnosi na djela iz podnesenog optužnog prijedloga, budući da postoji istovjetnost između činjeničnog i pravnog opisa optužbe i presude koja je na temelju njega donesena. U vezi s navodima žalbe ističe se kako je sud je ovlašten sam (bez tužitelja) u izvjesnoj mjeri činiti intervencije u činjenični opis optužbe, te ga urediti dodavanjem ili ispuštanjem onih činjenica koje nisu bitne za radnju ostvarenja prekršaja, odnosno izmijeniti bilo koji dio činjeničnog opisa ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onog koji mu je stavljen na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što je optužnim aktom stavljeno na teret, kao što je to slučaj u ovom predmetu, gdje je sud postojeći činjenični i pravni opis uredio tako da ga je fizički podijelio u dvije točke, pri čemu takva izmjena ne predstavlja preinačenje na gore za okrivljenika, kako to proizlazi iz optužnog prijedloga, s time da je u odnosu na djelo u točki I izreke pobijane presude nastupila zastara vođenja prekršajnog postupka.

9. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, žalitelj u suštini navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, suprotno tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog suda obrazloženje pobijane presude sadrži dostatne i valjane razloge, u smislu odredbe članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjski sud je nakon iznošenja dokaznog materijala jasno naveo koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim, te kojim se razlozima vodio pri utvrđivanju postojanja prekršaja i krivnje, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni. Stoga je ovaj sud mišljenja da presuda sadrži jasne i dostatne razloge, koji nisu u nesuglasju s provedenim dokazima, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

10. Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu u smislu odredbe članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona, budući da iz stanja predmeta proizlazi da je iznio obranu pred sudom i da je uredno pozvan na raspravu 26. listopada 2021., a svoj izostanak nije učio opravdanim, pa je imao mogućnost nazočiti raspravi. Na održanoj raspravi izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji odluka, pa se smatra da je okrivljeniku pravilno omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

11. Razmatrajući navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane, iskaza svjedoka J.M. i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 74. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

11.1. Žalitelj u postupku pred sudom i sada u žalbi ne dovodi u pitanje da je inkriminirane prilike upravljao vozilom na mjestu i u vrijeme kako ga se tereti optužnim aktom, a njegovo protupravno postupanje u vidu pretjecanja vozila koje se približavalo obilježenom pješačkom prijelazu proizlazi iz rezultata provedenog postupka, odnosno iskaza o tome ispitanog policijskog službenika koji je postupao te prilike u nadzora prometa zbog početka školske godine, jasno opisujući protupravno postupanje okrivljenika u prometu koje je neposredno uočio, a koji prvostupanjski sud nije imao razloga ne prihvatiti vjerodostojnim iskazom, jer je vjerno opisao izgled mjesta počinjenja djela i izostanak skretanja žalitelja prema Lidlu, čemu u prilog su i pregledane fotografije mjesta događaja. Neosnovano žalitelj predlaže provođenje daljnjeg dokaznog postupka prometno tehničkim vještačenjem, jer je taj dokaz imao mogućnost predlagati u postupku pred sudom, nakon kojega je prvostupanjski sud, slobodnom ocjenom dokaza i pravilno smatrajući da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno na temelju provedenih dokaza, donio na zakonu osnovanu odluku.

11.2. Prema tome, budući da žalitelj ne upire na postojanje novih činjenica i dokaza u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti žalbenim navodima dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

12. Razmatrajući odluku o kazni, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da je, s obzirom na težinu i značaj djela te sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, te nije prestrogo odmjerena, budući da je prvostupanjski sud za djelo u točki II izreke pobijane presude odmjerio novčanu kaznu u najniže propisanoj mjeri za predmetni prekršaj, a koju mjeru kazne je primjenom blažeg zakona izrekao i ovaj sud. Izrečenu kaznu i ovaj sud smatra primjerenom i pogodnom za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na ponašanje počinitelja i ostalih da se ubuduće klone takvih prekršaja.

13. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

14. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

15. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. ožujka 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.