Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-95/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, te Tomislava Juriše i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/2022. i 114/2023. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kov- 3/2024-5 od 8. veljače 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 14. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog I. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
1.Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. V., zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor na temelju čanka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) protiv okrivljenog I. V..
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. V. po branitelju, odvjetniku I. S. bez posebnog navođenja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "da se preinači pobijano rješenje i okrivljenika I. V. odmah pusti na slobodu, a podredno da mu se na temelju odredbe članka 98. stavak 2. točka 4. i 5. ZKP/08. istražni zatvor zamijeni mjerama opreza".
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pogrešno smatra žalitelj da u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, kao i da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. za određivanje, a time i za produljenje istražnog zatvora, te da se svrha može postići i određivanjem blaže mjere. Suprotno navedenom, valjano je utvrđenje prvostupanjskog suda da je zadovoljena osnovna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora jer iz do sada prikupljenih dokaza proizlazi jasan zaključak o odlučnim okolnostima počinjenja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, te je u odnosu na isto podignuta optužnica što ukazuje na postojanje dostatnog stupnja osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, bez ulaženja u kaznenu odgovornost okrivljenika. Pritom je prvostupanjski sud za svoju ocjenu dao jasne i dostatne razloge, koje je naveo u obrazloženju pobijanog rješenja, a time je udovoljeno odredbi članka 124. stavak 3. ZKP/08., budući da su jasno i određeno izloženi dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje.
6. U svojem osporavanju razloga za odluku o produljenju istražnog zatvora, iznesenih u rješenju prvostupanjskog suda, žalitelj ističe da je isti priznao inkriminirani događaj kojeg opisuje kao samoobranu, te iznosi ocjenu dokaza tome u prilog. Međutim, ovime okrivljenik iznosi obranu, a prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ocjenjivati vjerodostojnost dokaza, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, u slučaju da optužnica bude potvrđena.
7. Poričući postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela okrivljenik tvrdi da kod njega nije postojala namjera na učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, ističući da je pomogao oštećeniku nakon prestanka sukoba, a sve to povezuje i sa nalazom vještaka sudskomedicinske struke da su svi ubodi bili zadani silom slabog intenziteta, čime su smatra žalitelj potvrđeni navodi obrane o nepostojanju namjere kod okrivljenika. Međutim, i u odnosu na posebnu pretpostavku za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora žalitelj polemizira s do sada izvedenim dokazima, što predstavlja, kako mu je već ukazano, ulaženje u kaznenu odgovornost okrivljenika, dok je suprotno tome prvostupanjski sud za postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela dao jasne dostatne i neproturječne razloge, slijedom kojih ovi navodi nisu od značaja i koji s uspjehom ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Naime, valjano je prvostupanjski sud uzeo u obzir iskazanu upornost prilikom počinjenja djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, koja se ogleda kroz veliki broj uboda, ima li se u vidu da su sa 14 uboda obuhvaćeni dijelovi tijela oštećenika od nadlaktica preko prsnog koša, trbušne šupljine do natkoljenice što je rezultiralo višestrukim teškim tjelesnim ozljedama, te uslijed krvarenja nije došlo do smrtne posljedice samo zahvaljujući brzoj medicinskoj intervenciji. Jednako tako, ispravno je u pobijanom rješenju cijenjena i okolnost da su obiteljski odnosi između oštećenika i okrivljenika dugi niz godina narušeni, te da se oštećenik uslijed prijetnji okrivljenika odselio od kuće. Slijedom svih istaknutih okolnosti, i prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani okrivljenika postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja je izgledna i predvidiva s razumnim stupnjem vjerojatnosti.
8. Opširnim žalbenim navodima iz kojih razloga je trebalo uzeti u obzir iskaze svjedoka, a prvostupanjski sud to nije učinio, te detaljno objašnjavanje obiteljske dinamike i prilika iz kojih je razvidno da se zapravo okrivljenik boji oštećenika, također pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje, a isti predstavljaju irelevantne razloge za odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, i također kao i oni prethodno istaknuti, predstavljaju iznošenje obrane.
9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Tanja Pavelin,v.r.
