Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-772/2024-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Matić, predsjednice vijeća, Dragice Samardžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. S. iz S., (OIB: ...) koga zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u S., protiv tuženika I. M. iz S., (OIB: ...), koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva J. & P. d.o.o. S., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-642/2019-29 od 27. prosinca 2023., dana 14. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-642/2019-29 od 27. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju štetu s naslova izgubljene zarade u iznosu od 794,04 eura / 5.982,70 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 2. listopada 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se za više zatraženi iznos s ovog osnova od 198,51 eura / 1.495,68 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 2. listopada 2011. do isplate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan; odbija se zahtjev tužitelja kao neosnovan za naknadu štete s naslova uništenih i oštećenih stvari u iznosu od 1.949,70 eura / 14.690 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 6. studenog 2015. do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.765,92 eura / 20.839,85 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2.Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3.Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odbijen sa tužbenim zahtjevom zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353.st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 43/13-rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.1. Tuženik žalbom pobija dosuđujući dio prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353.st.1.ZPP-a uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.2. Na žalbe nije odgovoreno.

3.3. Žalbe nisu neosnovane.

4. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je kod donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. toč.11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

4.1. U provedenom postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem odredbe članka 354. st. 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koja je nastala u poslovnom prostoru smještenom u prizemlju zgrade u S., anagrafske oznake ...

5.1.Naime, tužitelj tvrdi da je navedena šteta prouzročena uslijed pucanja vodokotlića u stanu tuženika na I. katu iste zgrade i prodiranja vode u donju etažu, odnosno u poslovni prostor tužitelja.

6. U ovom je stadiju postupka je pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade imovinske štete koja se odnosi na troškove izvođenja građevinskih radova potrebnih za dovođenje poslovnog prostora u stanje kakvo je bilo prije prodora vode iz stana tuženika, te je tužitelju po tom osnovu dosuđen iznos od 11.260,00 kuna. Prijeporno je u ovoj fazi postupka je li tužitelj trpio štetu zbog izgubljene zarade i oštećenja tekstilne robe, kao i visina te štete.

7. Prvostupanjski je sud u provedenom dokaznom postupku utvrdio da je 21. rujna 2011. došlo do pucanja vodovodnih instalacija, odnosno, vodokotlića u stanu tuženika na I. katu zgrade u S., anagrafske oznake .., da je tom prigodom došlo do prodora vode kroz međukatnu konstrukciju u prizemni prostor u kojemu je smještena prodavaonica tužitelja, da su uslijed prodora vode oštećeni plafoni i zidovi poslovnog prostora, inventar i dio tekstilne robe, da je prilikom sanacije oštećenja prodavaonica bila zatvorena 10 radnih dana, da je tužitelj u tom razdoblju izgubio dobit u iznosu od 7.478,38 kuna bruto, odnosno 5.982,70 kuna neto, odnosno 794,04 eur neto.

8. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1045. i članka 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) kada je naložio tuženiku da tužitelju na ime štete zbog izgubljene zarade isplati neto iznos od 794,04 eur/5.982,to kuna.

9. Neosnovano tuženik u žalbi ustraje u tvrdnji da uzrok štete nije prodor vode iz vodokotlića u njegovom stanu u poslovni prostor tužitelja, jer iz dokaza provedenih tijekom postupka, a posebno zapisnika S. U. od 21. rujna 2011. ( list 85 spisa) i Službene zabilješke II Policijske postaje od 21. rujna 2011. ( list 111. spisa) proizlazi da je upravo iz stana tuženika došlo do prodora vode ne samo u poslovni prostor tužitelja, već i u prostor frizerskog salona „Tereza“.

10. Prvostupanjski je sud pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a utvrdio da zbog štetnog događaja prodavaonica tužitelja u razdoblju od 21. rujna 2011. do 3. listopada 2011. nije radila i nije ostvarila nikakav promet, te je pravilno utvrdio visinu zarade koju je u tom razdoblju tužitelj izgubio, pa tuženik neutemeljeno osporava ova utvrđenja prvostupanjskog suda.

11. Odredbom članka 1090. ZOO-a propisano je da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

11.1. Prema odredbi članka 1089. stavak 1. oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, time da se prema odredbi stavka 3. ovoga članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

11.2.Takva šteta - izgubljena korist (zarada) u konkretnom slučaju može biti samo gubitak neto dohotka tužitelja, a koji dohodak predstavlja razliku između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka. Stoga tužitelj neosnovano tvrdi da mu na ime izmakle koristi pripada bruto iznos zarade koju bi ostvario u razdoblju kada prodavaonica nije radila zbog štetnog događaja.

12. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu štete na tekstilnoj robi nakon što je utvrdio da na temelju nalaza i mišljenja vještaka za tekstil I. Š. izrađenog u postupku osiguranja dokaza nije moguće utvrditi visinu te štete, te da tužitelj temeljem drugih dokaza u postupku nije dokazao koliku je štetu trpio uslijed oštećenja tekstilne robe.

13. Sud prvog stupnja je dao valjane i uvjerljive razloge zbog kojih nije prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka, pa se radi nepotrebnog ponavljanja u ovome dijelu upućuje na razloge prvostupanjske presude.

14. Kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao koliku štetu je pretrpio na tekstilnoj robi, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja u ovome dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14.1. Naime, sukladno odredbi članka 219. ZPP-a i 299. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Da bi se mogla primijeniti odredba članka 221.a ZPP-a moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: 1. da je sud izveo (predložene) dokaze i 2. da na temelju provedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu.

14.2. U konkretnom je slučaju na tužitelju teret dokaza ne samo da je pretrpio štetu na tekstilnoj robi, već i visina te štete.

14.3. Prvostupanjski je sud s pravom smatrao da tužitelj nije dokazao koja mu je točno roba oštećena, što se od te robe moralo baciti, a što prodati za umanjenu cijenu, te je li i što od oštećene robe prodano i za koji iznos, pa s obzirom na navedeno nije moguće utvrditi ni visinu štete koju je tužitelj po ovom osnovu pretrpio.

15. Odluka o troškovima postupka donesena je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilnom primjenom odredbe članka 154. st. 2. ZPP-a i članka 155.ZPP-a.

16. Slijedom naprijed iznesenog, trebalo je odbijanjem žalbi tužitelja i tuženika na temelju odredbe članka 368.st.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 380. toč.2. ZPP-a potvrditi i odluku o troškovima postupka.

U Splitu 14. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Ankica Matić, v. r.