Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3352/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja F. G. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik B. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja obveze doprinosa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-2955/2022-5 od 9. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-2955/2022-5 od 9. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-411-10/20-01/53, urbroj: 513-04-22-3 od 4. kolovoza 2022. i poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave D., klasa: UP/I-411-01/2019-06/2, urbroj: 513-07-01-03-19-03 od 11. prosinca 2019.
2. Rješenjem tuženika od 4. kolovoza 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 11. prosinca 2019. kojim se u točki I. izreke zamjenjuje porezno rješenje, klasa: UP/I-411-01/2019-06/2, urbroj: 513-07-01-03-19-01 od 15. svibnja 2019. Tim prvostupanjskim rješenjem se tužitelju po osnovi primitka koji se smatra drugim dohotkom u iznosu od 141.531,00 kn utvrđuje za 2015. obveza doprinosa, i to: doprinos za mirovinsko osiguranje, za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje i doprinosa za zdravstveno osiguranje u pobliže naznačenim iznosima. U točkama II. – IV. izreke tog rješenja se tužitelju nalaže uplata utvrđenih doprinosa uz obračun zateznih kamata, a navodi se i da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
Dalje u žalbi tužitelj navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita, a prije svega jer je donesena protivno propisanim pravilima sudskog postupka, odnosno jer u upravnom sporu nisu provedeni predloženi dokazi u tužbi bez posebnog obrazloženja. Dodaje i da je već zbog predloženog saslušanja brojnih svjedoka bilo potrebno održati raspravu, a ne tužbeni zahtjev odbiti pozivom na odredbu članka 36. stavka 1. točku 4. ZUS-a, ocjenjujući da su činjenice nesporne, a da stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave. S time u vezi tužitelj upire i na stajališta koja je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju, broj: U-zpz-1/17 od 12. rujna 2017. u vezi primjene članka 36. ZUS-a.
Dalje u žalbi tužitelj iscrpno navodi kronologiju događaja te slijed radnji poduzetnih u postupku, a izričito upire na postupanje suda protivno odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a, odnosno na bitnu povredu pravila sudskog postupka iz članka 66. stavka 2. ZUS-a, smatrajući da su učinjeni propusti tijekom upravnog spora koji su doveli do donošenja nezakonite odluke. Tužitelj u žalbi ističe i razloge zbog kojih smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a s time u vezi daje osvrt i na postupanje poreznih tijela koje smatra protivnim ovdje primijenjenim mjerodavnim odredbama. Dodaje i da je tuženikovo obrazloženje paušalno, odnosno nije dostatno s aspekta primjene temeljnih načela upravnog postupa, a bez detaljne analize tijeka prethodno provedenih postupaka, zaključuje da provedeni upravni spor nije ostvario propisanu svrhu kontrole zakonitosti postupanja i donesenih akata poreznih tijela.
Zaključno, tužitelj ističe da nije poduzetnik u smislu poreznih propisa, a zbog čega se nije moglo ocijeniti da je bio dužan voditi knjigovodstvo sukladno tim propisima, jer se nastale transakcije ne mogu smatrati poslovnim događajima, a koje ocjene su u konačnici dovele do utvrđenja poreznih obveza, a s koje osnove je utvrđena i obveza tužitelja plaćanja doprinosa na način pobliže naveden u poreznom rješenju.
Tužitelj nadalje u žalbi upire i na primjenu članka 9. ZUS-a, a uz navedene procesne propuste tvrdi da je neuka stranka, a da je sud o tome morao voditi brigu, a posebno napominje da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku, a time mu je uskraćeno i da dokaže svoje tvrdnje koje smatra relevantnim za pravilno rješenje predmetne upravne stvari.
Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu, kao i porezna rješenja te predmet vrati prvostupanjskom poreznom tijelu ili prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da presudu preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem zakonitosti pobijane prvostupanjske presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga, a uvažavajući pri tome i razloge ništavosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. U žalbenom stadiju postupka i dalje je sporno jesu li tužitelju pravilno i zakonito utvrđene obveze doprinosa prvostupanjskim poreznim rješenjem.
8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor u vezi utvrđenog primitka u iznosu od 141.531,00 kn, a u kojem je bilo potrebno utvrditi svrhu uplate na privatne račune tužitelja za nadzirano razdoblje (od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018.).
9. Tijekom provedenog poreznog nadzora je donesen zapisnik, klasa: UP/I-410-01/2018-01/201, urbroj: 513-07-01-08/19-9 od 19. travnja 2019. iz koje proizlazi da je tužitelju za 2015. utvrđen primitak u iznosu od 141.531,00 kn, a tužitelju su s osnove utvrđenog drugog dohotka u navedenom iznosu utvrđene i obveze doprinosa, i to: doprinos za mirovinsko osiguranje, za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje i doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosima pobliže navedenima u prvostupanjskom rješenju.
10. S obzirom da tužitelj u provedenom poreznom nadzoru nije uspio dokazati svrhu novčanih uplata na njegove privatne račune u navedenom razdoblju, jer nije dostavio odgovarajuće materijalne dokaze kojima bi mogao dokazati svrhu predmetnih transakcija, to je tužitelju pravomoćno utvrđena porezna obveza na primitke sa osnove drugog dohotka.
11. Prvostupanjski sud je, ocjenjujući tužbene navode neosnovanima, dao osvrt na sve tužbene navode pojedinačno u vezi zakonske osnove za utvrđenje tužitelju dužnih doprinosa te ocijenio da su pravilno primijenjene mjerodavne odredbe Zakona o doprinosima ("Narodne novine", 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12. i 148/13.).
12. Člankom 185. Zakona o doprinosima je propisano da godišnja osnovica za obračun doprinosa obvezniku koji prema propisima o porezu na dohodak od druge djelatnosti utvrđuje dohodak, jest dohodak ostvaren u poreznom razdoblju – razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka ili dohodak utvrđen procjenom u skladu s odredbama Općeg poreznog zakona, prije umanjenja dohotka za preneseni gubitak i ostalih umanjenja dohotka prema propisima o porezu na dohodak i posebnim propisima.
Prema daljnjoj odredbi članka 241. Zakona o doprinosima obveznicima doprinosa koji su sami dužni utvrditi obvezu za svoje osobno osiguranje i izvijestiti Poreznu upravu o nastaloj obvezi, ali obvezu nisu utvrdili na način i u rokovima propisanim Zakonom, obvezu doprinosa utvrđuje i iznose obračunava Porezna uprava u postupku nadzora ili u posebnom postupku. Na temelju odredbe članka 13. Zakona o doprinosima tužitelju su obračunati doprinosi za obvezna osiguranja.
13. Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao valjane, dostatne i relevantne razloge zbog kojih je ocijenio da su tužitelju u poreznom postupku utvrđene obveze doprinosa u naznačenim iznosima, jer je prethodno utvrđeno da je za utvrđenje tih obveza postojala zakonska osnova.
Naime, tužitelju je u prethodno provedenom poreznom postupku utvrđen drugi dohodak u navedenom iznosu i s te osnove mu je utvrđena porezna obveza za 2015., a tužitelj ni u žalbi ničim ne dokazuje da je rješenje poreznog tijela koje je ujedno i zakonska osnova za utvrđenje obveze doprinosa s osnove ostvarenog drugog dohotka stavljeno izvan snage, odnosno da nije bilo osnove za utvrđenje drugog dohotka po provedenom poreznom nadzoru.
U osvrtu na žalbene navode valja reći da tužitelj nije osporio zakonsku osnovu za donošenje prvostupanjskog rješenja od 11. prosinca 2019., a kojim je pravilno zamijenjeno ranije prvostupanjsko rješenje od 15. svibnja 2019. u povodu žalbe tužitelja, jer su u ranijem prvostupanjskom rješenju umjesto utvrđene obveze doprinosa za 2017., trebali biti navedeni podaci za 2015., a sukladno tome i za tu godinu utvrđena obveza doprinosa. S time u vezi valja reći da tužitelj tijekom provedenog upravnog postupka nije s uspjehom osporio tvrdnju da je bilo zakonske osnove za donošenje prvostupanjskog rješenja, a svi navodi koji se tiču pravilnosti i zakonitosti utvrđenja drugog dohotka s osnove primjene propisa o porezu na dohodak nisu od utjecaja na ocjenu zakonitosti pobijane presude i drugačiji ishod ovog postupka.
14. Prema ocjeni ovog Suda u predmetnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud donio presudu bez prethodno održane rasprave pozivom na članak 36. stavka 1. točku 4. ZUS-a, ocjenjujući da nisu sporne činjenice, već samo primjena prava. S time u vezi valja reći da je tužitelj u tužbi predložio provođenje dokaznog postupka u kojem bi se saslušali predloženi svjedoci, a u svrhu utvrđenja je li tužitelj na ime primitaka novčanih sredstava na tekući račun ostvario drugi dohodak, a što je ovdje zakonska osnova za donošenje prvostupanjskog rješenja.
Stoga, a kako je tužitelj predložio provođenje dokaznog postupka u cilju utvrđenja činjenica koje su u posebnom poreznom postupku već utvrđene, nije bilo osnove za postupanje suda po prijedlogu tužitelja, odnosno pravilan je zaključak suda o tome da su u predmetnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude pozivom na odredbu članka 36. stavka 1. točku 4. ZUS-a.
15. Slijedom iznesenog je ovaj Sud ocijenio da je pobijana presuda zakonita, jer je donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava, a zaključci i ocjene prvostupanjskog suda su utemeljeni na dostatnim i relevantnim razlozima, na koji način je postupljeno u skladu s pravilima propisanim u članku 60. stavku 4. ZUS-a. Također valja reći da tijekom provedenog upravnog spora sud nije počinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a utjecali na donošenje pravilne i zakonite odluke.
Ovaj Sud je, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 6. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.
