Poslovni broj: Usž-1890/2023-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. B., iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik A. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, Z., radi povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1704/22-7 od 31. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
I Uvažava se žalba tuženika.
II Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1704/22-7 od 31. ožujka 2023.
III Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje/oglašavanje ništavim točke 1., 2. i 4. rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, KLASA: UP/II-114- 04/22-02/41, URBROJ: 511-01-158-22-5 od 29. travnja 2022.
IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev i poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-114-04/22-02/41, URBROJ: 511-01-158-22-5 od 29. travnja 2022., odbijena je žalba Ravnateljstva policije protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Z., KLASA: UP/I- 114-04/20-02/398, URBOJ: 11-01-158-22-15 od 15. veljače 2022. te je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 830,00 EUR.
2. Pobijanim rješenjem tuženika djelomično je usvojena žalba glavnog ravnatelja policije te je rješenje prvostupanjskog tijela poništeno u odnosu na izrečenu disciplinsku kaznu za prvo disciplinsko djelo i u odnosu na izrečenu jedinstvenu disciplinsku kaznu.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da Zakon o policiji ne sadrži zakonsko određenje korupcije i da korupcija obuhvaća širi spektar neprihvatljivih ponašanja od onih koje je zakonodavac propisao kao kazneno djelo pa između ostalog i zloupotrebu službenog položaja. Pojašnjava da je tužitelj zlouporabio svoj položaj koristeći ovlasti policijskog službenika radi ostvarenja nekog svog ili tuđeg interesa. Naposljetku navodi da izbor disciplinske kazne podliježe diskrecijskoj ocjeni javnopravnih tijela, a da je upravno sudski nadzor pojedinačnih odluka donesenih slobodnom ocjenom ograničen samo na utvrđivanje zakonitosti takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana. Predlaže stoga uvažiti žalbu, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te ostaviti na snazi rješenje tuženika.
4. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je odluka tuženika tzv. odluka iznenađenja jer je donesena na temelju utvrđenja da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti s obilježjem korupcije, a da nitko u disciplinskom postupku nije tvrdio niti dokazivao njegovo koruptivno djelovanje. Predlaže stoga odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) ovaj Sud ocjenjuje da je žalba osnovana.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem utvrđeno da je tužitelj počinio tri teže povrede službene dužnosti. Za odavanje službenih podataka neovlaštenoj osobi izrečena mu je disciplinska kazna uvjetnog prestanka državne službe uz rok kušnje od šest mjeseci. Za neovlašteno korištenje sredstava MUP-a izrečena mu je novčana kazna. Za nedolično ponašanje u službi/izvan službe koje nanosi štetu ugledu policije izrečena mu je također novčana kazna. Za sve te tri teže povrede službene dužnosti izrečena mu je jedinstvena disciplinska kazna uvjetnog prestanka državne službe s rokom kušnje od šest mjeseci.
7.1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje u točki 1. izreke u odnosu na disciplinsku kaznu za prvu povredu i u odnosu na izrečenu jedinstvenu disciplinsku kaznu te mu je umjesto ranije izrečenih kazni izrečena kazna bezuvjetnog prestanka državne službe. Tuženik je navedeno obrazložio zaključkom da je tužitelj odajući podatke iz članka 35. Zakona o policiji neovlaštenoj osobi počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 5. Zakona o policiji, s obilježjem korupcije. Prema shvaćanju tuženika korupciju u tom smislu predstavlja tužiteljevo zloupotrebljavanje službenog položaja.
8. Prvostupanjski sud je održao raspravu i time dao mogućnost strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima sukladno odredbi članka 6. ZUS-a te je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika. Na temelju toga je zaključio da odluka tuženika predstavlja nedopuštenu odluku iznenađenja jer se temelji na novoj osnovi – korupciji, a tužitelj tijekom disciplinskog postupka nije znao niti mogao pretpostaviti da mu se na teret stavlja disciplinsko djelo s obilježjem korupcije i da mu prijeti disciplinska kazna bezuvjetnog prestanka državne službe. Osim navedenog prvostupanjski sud je zaključio da bez obzira na činjenicu što je tužitelju u upravnom sporu kao sporu pune jurisdikcije omogućeno osporavanje optužbe tuženik nije imao argumenata za zaključak da je tužitelj počinio disciplinsko djelo s obilježjem korupcije jer tuženik nije utvrdio da je tužitelj ostvario novčanu korist ili bilo kakvu drugu povlasticu za sebe ili bilo koga drugog.
9. Odredbom članka 110. stavka 3. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. - dalje: ZP) propisano je da se policijskom službeniku obvezno izriče kazna prestanka državne službe iz stavka 2. točke 6. ovoga članka, ako bude proglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije.
10. Prema ocjeni ovog suda pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da odluka tuženika predstavlja tzv. odluku iznenađenja u odnosu na tužitelja. Takav zaključak je pogrešan jer tuženik nije utemeljio svoju odluku na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo. Tuženik je u potpunosti prihvatio činjenično stanje onako kako ga je utvrdilo prvostupanjsko tijelo, ali je na temelju tako utvrđenih činjenica izveo drugačiji zaključak. Prema ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud jednako tako pogrešno zaključuje da tuženik nije imao argumenata za zaključak da je tužitelj počinio disciplinsko djelo s obilježjem korupcije. Disciplinsko djelo odavanja službenih podataka neovlaštenoj osobi tuženik je okarakterizirao kao koruptivno djelovanje, s obrazloženjem koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Naime, ZP ne sadrži zakonsko određenje pojma korupcije, a korupciju u skladu s pravnim shvaćanjima ovog Suda predstavlja i zloupotreba službenog položaja. Tužitelj je zlouporabio položaj policijskog službenika na način da je koristeći svoje ovlasti pristupio službenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova (dalje: MUP) i iste odao neovlaštenoj osobi, L. L.. Na opisani način tužitelj je ostvario interes L. L. ili s njim povezanih osoba jer L. L. odnosno te druge osobe ni na koji drugi legalan način, kao neovlaštene osobe, ne bi mogle doći do službenih podataka MUP-a. Ovakvo shvaćanje u skladu je sa shvaćanjem ovog Suda iznesenim u presudi, poslovni broj Usž-2177/20-2 od 10. lipnja 2020.
11. U odnosu na izbor disciplinske kazne ovaj Sud ističe da je citiranom odredbom članka 110. stavka 3. ZP propisano obvezno izricanje disciplinske kazne bezuvjetnog prestanka državne službe za težu povredu službene dužnosti koja ima obilježja korupcije.
12. Slijedom svega navedenog ovaj Sud nalazi osnovanim navode i razloge žalbe te istu uvažava u smislu odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a, poništava pobijanu presudu i odbija tužbeni zahtjev.
13. Odluka o troškovima tužitelja temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 14. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković, v.r.
