Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3493/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća, te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. L. iz B., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesene protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 18 UsI-737/23-4 od 11. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
- Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-737/23-4 od 11. srpnja 2023.
- Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/22-02/159, urbroj: 511-01-158-23-5 od 9. veljače 2023., te je riješeno da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 9. veljače 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela disciplinskog prvostupanjskog sudovanja, S., klasa: UP/I-114-04/22-02/360, urbroj: 511-01-158-22-6 od 15. studenoga 2022.
3. Citiranim prvostupanjskim rješenjem je tužiteljica, policijska službenica, rođena: ... u D., po zanimanju ekonomist, raspoređena na radno mjesto voditelja smjene graničnog prijelaza PGP G., u zvanju policijski narednik, udana, majka dvoje djece, zaposlena u MUP-u RH od 1994., za 2019., 2020. i 2021. ocijenjena ocjenom "dobar", nije udaljena iz službe, ne obavlja funkcije u policijskim sindikatima, disciplinski nekažnjavana, proglašena odgovornom zbog toga što je dana 24. rujna 2022. oko 06,04 sati kao voditelj smjene na graničnom prijelazu K. nemarno i nesavjesno obavljala službu jer je nakon što je upozorena od strane uređujućeg policijskog službenika J. J. kako je prilikom obavljanja ulazne granične kontrole nad državljankom Crne Gore, T. Z., sustav Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom signalizirao crvene alarme, nakon preuzimanja daljnjeg postupanja, zanemarila obavijest o zabrani ulaska u zemlju, te državljanki Crne Gore T. Z. omogućila ulazak u Republiku Hrvatsku bez poduzimanja mjera i radnji koje su joj bile naložene, čime je počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 1. Zakona o policiji, opisanu kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza" te joj je temeljem članka 110. stavka 2. točke 4. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja i to upravo na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu, šifra "G532" u PGP G.
4. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv navedene prvostupanjske presude zbog bitne povrede postupovnih odredaba postupka, nepravilne primjene materijalnog prava i nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra kako je odluka prvostupanjskog suda nepravilna i nezakonita te da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka nerazumljiva te proturječi sama sebi i razlozima presude ta je na taj način počinjena bitne povreda postupovnih odredaba. Ističe kako je rješenje koje je tužbom pobijano nepravilno i nezakonito, jer tuženik nije provjerio sve tužiteljičine navode, što je jasno vidljivo iz obrazloženja toga pobijanog rješenja. Tužiteljica u žalbi u glavnom ponavlja iste prigovore navedene u tužbi ističući kako na usmenoj glavnoj raspravi koja se održala dana 15. studenoga 2022., se u cijelosti izjasnila odgovornom za disciplinsku povredu i to odmah na početku iznijela svoju obranu, iskreno i bez sustezanja, objasnivši svaki detalj predmetne zgode te ne ustežući se od ničega uz izraženo kajanje za počinjeno disciplinsko djelo, pa je tako odustala od dokaza saslušanjem svjedoka policijskog službenika J. J. kao i u pogledu isprava u odnosu na obiteljsko, imovinsko i zdravstveno stanje policijske službenice M. L., sve u svrhu što ekonomičnijeg okončanja ovog postupka. Navodi kako temeljem članka 111. stavka 1. Zakona o policiji, a obrazlažući disciplinsku sankciju, prvostupanjski sud navodi da je olakotnim okolnostima cijenio dosadašnju nekažnjavanost policijske službenice, njezino iskreno i potpuno priznavanje i iskreno kajanje, kao i korektno držanje pred sudom, njezinu obiteljsku situaciju, činjenicu da je majka dvoje djece i dobre godišnje ocjene, dok je otegotnim okolnostima smatra lošu radnu karakteristiku. Stoga smatra kako prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio disciplinsku kaznu s obzirom na utvrđene činjenice. Ističe kako je sud počinio bitne povrede odredaba postupka Zakona o policiji. Smatra kako se pobijana rješenja ne mogu ispitati jer nemaju razloge i obrazloženja. Isto tako, navodi kako je izreka rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima i rješenju. Ističe kako sud nije uspio pronaći niti jednu jedinu otegotnu okolnost osim loše radne karakteristike te ističe kako nije samostalna u poslu i kako je ovisna o pomoći i uputama rukovoditelja, ali i mlađih kolega koji su puno samostalniji u radu, da je sklona činjenju propusta, da je upozoravana od strane rukovoditelja, te da bi trebala biti samostalnija u pogledu kreativnosti, samoinicijativnosti i rješavanju svakodnevnih problema koji se događaju u obavljanju posla, pa da je stoga jasno razvidno da policijska službenica nije dorasla stupnju složenosti radnog mjesta voditelja smjene na graničnom prijelazu, te da će poslove radnog mjesta policijskog službenika za graničnu kontrolu, na koje je pobijanim rješenjem premještena obavljati na puno višoj razini. Smatra kako je odmjeravanjem vrste i visine sankcije prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba Zakona o policiji, te da se rješenje u dijelu koji se odnosi na sankcije ne može ispitati jer nema razloge. Smatra kako prvostupanjski sud nije naveo na koji način je utvrdio i na koji način je došao do svojih proizvoljnih zaključaka, jer niti jednog dokaza ni svjedoka nema, osim "loše radne karakteristike" pa iz svega navedenog u pobijanom rješenju proizlazi da se policijska službenica ne sankcionira radi povrede nekog propisa nego radi loše radne karakteristike nadređenog koji očito na nepravilan način hijerarhijski uspostavlja rukovođenje podređenim policijskim službenicima na način da iste sistematski preraspoređuje na drugo radno mjesto inicirane disciplinskim povredama. Ističe kako je disciplinski sud obrazlažući disciplinsku sankciju naveo da je policijska službenica "sklona činjenju propusta, da je upozoravana od strane rukovoditelja" da bi obrazlažući olakotne okolnosti na strani policijske službenice naveo da je ista "disciplinski nekažnjavana u službi od 1994. godine, ocjenjivana ocjenom dobar", da bi nakon gotovo trideset godina službe postala "nesamostalna u poslu, ovisna o pomoći i uputama rukovoditelja, ali i mlađih kolega koji su puno samostalniji u radu", što ovo rješenje u cijelosti čini nepravilnim, nezakonitim i u konačnici u cijelosti – kontradiktornim. Poziva se na izjave sačinjene za potrebe žalbenog postupka od strane bivšeg nadređenog, tada načelnika Postaje granične policije G., policijskog službenika M. K., kao i izjave podređenih policijskih službenika A. B., P. M. i Z. Č., a koji su, izlažući sebe i svoje radno mjesto kao i svoju egzistenciju odmazdi i progonu, istinito svjedočili kako nije istina da tužiteljica nije samostalna u poslu, kako je ovisna o pomoći i uputama rukovoditelja, ali i mlađih kolega koji su puno samostalniji u radu, da je sklona činjenju propusta, da je upozoravana od strane rukovoditelja, te da bi trebala biti samostalnija u pogledu kreativnosti, samoinicijativnosti i rješavanja svakodnevnih problema koji se događaju u obavljanju posla, pa da je stoga jasno razvidno da policijska službenica nije dorasla stupnju složenosti radnog mjesta voditelja smjene na graničnom prijelazu. Upravo suprotno, njezin cijeli radni kolektiv i nadređeni i podređeni složni su i suglasni kako je ista njihova vrijedna i sposobna kolegica već gotovo trideset godina, uvijek spremna za pomoć, suradnju i savjet, kolegijalna, suradljiva, timski igrač i autoritet kad to iziskuje posao, te kako je baš ona dorasla stupnju složenosti radnog mjesta voditelja smjene na graničnom prijelazu, te da je poslove obavlja na najvišoj razini, zbog čega je, uostalom, 2019. godine i raspoređena na radno mjesto voditelja smjene na graničnom prijelazu. Stoga smatra da je za ovakvo disciplinsko djelo sankcija u svakom slučaju previsoko odmjerena, jer je i generalnu i specijalnu prevenciju bilo moguće postići znatno blažom sankcijom kako to i predviđaju odredbe iz članka 110. Zakona o policiji i Pravilnika o disciplinskim postupcima. Ističe kako je slabog imovnog stanja, nikada disciplinski kažnjavana, udana, majka dvoje djece, uzdržava cijelu obitelj i stare roditelje od preko osamdeset godina, tako da školarina jednog djeteta iznosi preko 40.000,00 kn godišnje, suprug joj je policijski službenik u PU d.-n., Policijskoj postaji D., sudionik je Domovinskog rata, nakon trideset godina službe, pod opasnosti je od narušavanja zdravlja, opterećeni su s tri kredita, a osobito naglašava kako je počinjenje ovog disciplinskog djela bilo uvjetovano izrazito lošim, teškim, a moglo bi se reći i bezizlaznim prilikama u odnosu na opterećenost i manjak radne snage, te konstantnu izmjenu kadra, smjene i ispomoći na graničnim prijelazima, koje su istu kao rukovoditelja dovele do krajnjih granica iscrpljenosti i umora. Smatra kako je prvostupanjski sud dvostruko sankcionira i to jednom sankcijom koja je za to djelo zakonski predviđena, a drugi put kroz ocjenu radne karakteristike policijske službenice kao otegotne okolnosti. Smatra kako prvostupanjski sud nije ničim dokazao da ona kao policijska službenica nije dorasla stupnju službenosti radnog mjesta voditelja smjene na graničnom prijelazu, već se radi o samo pukom nabrajanju podataka iz radne karakteristike, a koji ničim nisu provjereni, a kamoli dokazani. Smatra kako se ne zna sa sigurnošću, koja bi se okolnost, kojim dokazom točno opravdala i dokazivala, pa su samim time i izjave nelogične i kontradiktorne. Navodi kako prvostupanjski sud nije usvojio niti jedan dokazni prijedlog tužiteljice i nije održao niti jedno ročište zbog čega predlaže da se pobijana presuda poništi te da joj se usvoji zahtjev za naknadu troškova po priloženoj specifikaciji.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužiteljica u žalbi ponavlja prigovore koje je isticala tijekom prvostupanjskog upravnog postupka odnosno u tužbi, a koje je sud detaljno, jasno i argumentirano odbio. Ističe kako je tužiteljica nesporno ostvarila obilježje teže povrede službene dužnosti, za koju joj je zakonito i pravilno izrečena odgovarajuća kazna pa predlaže da se njena žalba odbije kao neosnovana.
6. Žalba nije osnovana.
7. Iz podataka predmeta spisa proizlazi kako nije sporno da je tužiteljica, policijska službenica koja je obnašala dužnost voditelja smjene graničnog prijelaza u PGP G., predmetne prigode nemarno i nesavjesno obavljala službu jer je zanemarila obavijest o zabrani ulaska u zemlju državljanki Crne Gore, T. Z., te istoj omogućila ulazak u Republiku Hrvatsku bez poduzimanja mjera i radnji koje su joj bile naložene. Naime, tužiteljica kako u žalbi na prvostupanjsko rješenje tako i u tužbi kojom je pokrenula upravni spor, ne spori da je počinila težu povredu službene dužnosti za koju je u konkretnom slučaju proglašena odgovornom.
8. Kako u tužbi tako i u žalbi među strankama je isključivo sporna odluka o disciplinskoj kazni iz članka 110. stavka 1. točke 4. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19. – dalje: ZoP), premještaj na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova, istog stupnja obrazovanja – radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu šifra "G532" u PGP G.
9. Odredbom članka 93. stavka 1. ZoP-a, izrijekom je propisano da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako povjerene poslove i zadatke ne obavlja savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržava Ustava, zakona, drugih propisa i pravila u ponašanju za vrijeme službe ili izvan službe kada štete ugledu službe, dok je stavkom 2. istog članka propisano da policijski službenik odgovara za povrede službene dužnosti ako je povrede učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Prema odredbi članka 96. stavka 1. točke 1. ZoP-a teža povreda službene dužnosti je neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza dok je odredbom članka 110. stavka 2. točke 4. istog Zakona propisano da se za težu povredu službene dužnosti može izreći kazna premještaja na drugo radno mjesto iste ili niže složenosti poslova istog stupnja obrazovanja.
10. Odredbom članka 111. stavka 1. ZoP-a je propisano da se pri određivanju vrste kazne uzimaju u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskih službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskih službenika.
11. Imajući na umu sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je zaključio prvostupanjski sud kada je u obrazloženju osporene presude naveo kako smatra da su javnopravna tijela u konkretnom slučaju pravilno ocijenila da je predmetna teža povreda službene dužnosti, počinjena iz krajnje nepažnje te da je izrečena disciplinska kazna adekvatna težini počinjene povrede i stupnju odgovornosti tužiteljice.
12. Isto tako, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je zaključio prvostupanjski sud kada je naveo da su tuženik i prvostupanjski disciplinski sud, suprotno tužbenim navodima, sukladno citiranoj odredbi članka 111. stavka 1. ZoP-a uzeli u obzir težinu počinjene povrede, nastale posljedice, stupanj odgovornosti tužiteljice, otegotne i olakotne okolnosti na strani tužiteljice.
13. Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi kao logično i argumentirano te utemeljeno na dokazima u spisu predmeta, ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
14. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da su prigovori tužiteljice neosnovani te nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari, a osobito jer se radi o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i tijekom upravnog spora, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s kojim zaključcima je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
15. Slijedom navedenog, ocjena je ovoga Suda da je prvostupanjski sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
17. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), to je valjalo na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a presuditi kao u izreci ove presude pod točkom I.
18. Odluka o troškovima nastalih u povodu pravnog lijeka je donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a te je shodno tome zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan i odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Zagrebu 6. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.