Poslovni broj: Usž-718/24-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. J. iz S., zastupanog po opunomoćeniku J. D., odvjetniku u P., protiv tuženika Općine Gradac, općinskog načelnika, G., zastupanog po zakonskom zastupniku M. B., općinskom načelniku, radi prestanka službe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI- 507/23-11 od 30. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja M. J. iz S. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-507/23-11 od 30. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-507/23-11 od 30. listopada 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio da se poništi rješenje tuženika Općine Gradac, općinskog načelnika, klasa: UP/II-113-07/23-01/1, urbroj: 2181-24-02-23-2 od 25. siječnja 2023. i da se poništi prvostupanjsko upravno rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Općine G. klasa: UP/I-112-06/22-01/23, urbroj: 2181-24-03/1-22-1 od 5. prosinca 2022. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je iz priložene dokumentacije razvidno da je njegovo posljednje radno mjesto u Općini G. bilo radno mjesto komunalnog izvidnika za provođenje reda u lukama u vlastiti pogon Općine G. Osnovno pitanje na koje je prvostupanjski sud trebao odgovoriti je je li nakon ukidanja vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti na području Općine G. te paralelno osnivanjem trgovačkog društva Komunalno G. d.o.o., G. on trebao biti zaposlen u novoosnovanoj tvrtki čiji je osnivač Općina G. i koja tvrtka je preuzela osnovna sredstva ukinutog vlastitog pogona Općine G. Tijekom postupka višekratno je isticano da je tvrtka K. d.o.o. G. preuzela svu osnovnu imovinu vlastitog pogona Općine G. kao i sve ugovore o radu zaposlenika vlastitog pogona Općine G. izuzev ugovora o radu samog tužitelja. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada upravni sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio. Ako je prvostupanjski sud gledišta da se na samog tužitelja u odnosu na predmet prijepora primjenjuju odredbe Zakona o radu onda je bio dužan u ovom slučaju primijeniti materijalnu odredbu članka 137. Zakona o radu, budući da je statusnom promjenom gospodarska djelatnost vlastitog pogona Općine G. prenesena na tvrtku K. d.o.o. G. kojem je osnivač Općina G. i koja Općina je ujedno bila i poslodavac tužitelja sve do donošenja rješenja o prestanku službe tužitelja, a kako je propisano odredbom članka 137. stavka 14. Zakona o radu. Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i sam otkloni nedostatke te presudom riješi stvar, odnosno podredno da poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem u bitnom navodi da je tužitelj bio namještenik raspoređen na radno mjesto komunalni izvidnik za provođenje reda u lukama u vlastitom pogonu Općine G. te ne postoji zakonsko ovlaštenje kojim bi se isti mogao staviti na raspolaganje budući se odredbe o raspolaganju Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 86/08., 61/11., 4/18. i 112/19.) ne odnose na namještenike, već isključivo na službenike. S obzirom na nemogućnost primjene navedenog Zakona, tužitelj ističe da bi se na njega trebao primijeniti Zakon o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.), konkretno odredbe o prenošenju ugovora na novog poslodavca. Isto je definirano člankom 137. Zakona o radu koja odredba upućuje na obvezu prenošenja svih ugovora o radu radnika koji rade u poduzeću koje je predmet prenošenja na novog poslodavca uz napomenu da se mora raditi o statusnoj promjeni ili pravnom poslu, međutim, u konkretnom slučaju nema mjesta statusnoj promjeni jer ista podrazumijeva spajanje, pripajanje, podjelu i promjenu oblika društva. Iz utvrđenih činjenica u tijeku postupka jasno je da je odlukom Općinskog vijeća Općine G. došlo do ukidanja vlastitog pogona te su danom stupanja na snagu odluke prestala sva prava i obveze Općine G. prema pogonu pa s tim u vezi nije ni došlo, a kako to tužitelj pogrešno tvrdi, do prenošenja ugovora zaposlenika na novoosnovano društvo budući je isto potpuno samostalno i neovisno u odlučivanju te sukladno tome Jedinstveni upravni odjel Općine G. nije dužan, a niti ovlašten utjecati na proces zapošljavanja u istom. Činjenica da je nekolicina radnika nakon osnivanja društva prešlo u isto, potpuno je irelevantna u ovom slučaju s obzirom da Jedinstveni upravni odjel nije nadležan i nema nikakve veze s ustrojem društva pa tako ni s popunjavanjem radnih mjesta. Smatra da je riječ o dvije različite i međusobno neovisne pravne osobe među kojima ne postoji niti može postojati pravno sljedništvo pa time ni prijenos prava i obveza radnika temeljem samog zakona, već isključivo voljom nekolicine njih koja se odlučila, nakon ukidanja vlastitog pogona, zaposliti u K. G. d.o.o., a što je u konkretnom slučaju potpuno bespredmetno s obzirom da je naglasak upravo na činjenici da, sukladno svemu dosad obrazloženom, postoji nemogućnost primjene odredbe Zakona o radu o prenošenju ugovora na novog poslodavca. Tuženik predlaže da ovaj Sud žalbu odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene rasprave 13. listopada 2023., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je rješenjem tuženika od 25. siječnja 2023. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Općine G. od 5. prosinca 2022. kojim rješenjem je tužitelju, koji je bio raspoređen na radnom mjestu komunalni izvidnik za provođenje reda u lukama u vlastiti pogon Općine G., utvrđen prestanak službe, uz otkazni rok od dva mjeseca s pravom na otpremninu te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja, a kako je sve to pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja.

8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer, prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 111. stavka 1. i 2. i članka 116. stavka 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu.

10. Naime, prema ocjeni ovoga Suda, imajući na umu dokumentaciju u spisu predmeta i navedene odredbe zakona, prvostupanjski sud osnovano je zaključio da su prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno postupili kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tijela prvog stupnja i tuženika, a kojim je tužitelju u provedenom postupku utvrđen prestanak službe.

11. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. Žalbeni prigovori tužitelja koji se odnose na to da je tuženik nakon ukidanja vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti na području Općine G. i osnivanje trgovačkog društva K. G. d.o.o., G. tužitelja trebalo zaposliti u novoosnovanoj tvrtci čiji je osnivač Općina G. i koja je preuzela osnovna sredstva ukinutog vlastitog pogona Općine G., nisu odlučni niti su od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Naime, navedene prigovore tužitelj je isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud jasno i detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

14. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

15. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 14. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.