Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-24/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. L., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženog protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-181/2021-35 od 15. rujna 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024., u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Danice Petrović i branitelja Z. T., odvjetnika u Z.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o posebnoj obvezi, na način da se na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, optuženom I. L. nalaže ispunjenje posebne obveze, popravljanja štete počinjene kaznenim djelom na način da u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude naknadi oštećenoj M. B. iznos od 30.000,00 eura.

II. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom I. L., ukoliko u određenom roku od 1 (jedne) godine ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu.

III. Žalba optuženog I. L. u cijelosti se odbija kao neosnovana, te se pobijana presuda suda prvog stupnja u nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu proglasio je krivim opt. I. L. zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – opisano u čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11. Temeljem čl. 236. st. 2. KZ/11 opt. I. L. se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem čl. 56. KZ/11 opt. I. L. se izriče uvjetna osuda kojom se istodobno određuje da kazna zatvora na koju je opt. I. L. osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. - dalje u tekstu ZKP) oštećena M. B. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP-a, opt. I. L. oslobađa se obveze da naknadi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP-a, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, dok je dužan naknaditi troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a, a koji se odnose na nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenice, pa se nalaže opt. I. L. (OIB: …) da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati oštećenoj M. B. (OIB: …) iznos od 6.562,50 kuna/870,99 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o posebnoj obvezi, s prijedlogom da se optuženiku naloži posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, te odredi da će se u slučaju neispunjena te obveze opozvati izrečena mu uvjetna osuda.

2.1. Žalbu je podnio i optuženi po branitelju Z. T., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. i st. 2. ZKP-a, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP-a i zbog odluke o kazni iz čl. 471. st. 1. ZKP-a, s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu, te pobijanu presudu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da istu preinači temeljem čl. 453. st. 3. ZKP-a, te optuženog oslobodi optužbe, jer nije dokazano da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika je podnio optuženi po branitelju.

4. Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

5. Budući je u žalbi optuženika zatraženo da se obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća branitelj optuženika, ista je održana sukladno čl. 475. st. 1. ZKP-a, u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Danice Petrović i branitelja optuženika Z. T., odvjetnika iz Z..

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

7. Optuženik žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ističe da smatra da je izmijenjeni činjenični opis optužbe neosnovan, jer je sud pravilno utvrdio da optuženi nije od oštećene tražio da mu da novac, pa je onda morao to navesti u presudi i tako suditi, pa s te osnove nije bilo neophodno dodatno zadiranje suda u činjenični opis i to izmjenom same radnje ostvarenja djela, a što je onda dovelo do osuđujuće odluke i bitne povrede, a uz to ovakvom osudom obrana smatra da je povrijeđeno optuženiku konvencijsko i ustavno pravo na pošteno suđenje, te prava koja jamči i Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu na koju ukazuje žalba, izreka presude nije kontradiktorna, prvostupanjski sud je dao razloge o svim bitnim činjenicama, pa tako i u odnosu na izmjenu činjeničnog opisa kojom nije povrijedio identitet optužbe niti je optužbu prekoračio, razlozi presude su jasni i nisu proturječni, a presudom ni na koji način nije povrijeđeno optuženiku konvencijsko i ustavno pravo na pošteno suđenje, te prava koja jamči i Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iz obrazloženja žalbe je vidljivo da se optuženik ne slaže sa ocjenom dokaza prvostupanjskog suda, pa se ustvari radi o žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i žalbi na kaznu i troškove.

8. Nasuprot istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, prihvaćajući prije svega iskaze oštećene M. B. i svjedokinje K. Ž., koje su suglasno, logično i okolnosno opisale na koji način je uopće došlo do poslovne suradnje između optuženika i oštećenice, što je bilo predmetom te poslovne suradnje, kada su i pod kojim uvjetima zaključeni ugovori o poslovnim zajmovima, te koliko je točno novca temeljem tih ugovora oštećena predala optuženiku i za što, kao i što joj je on točno govorio o povratu tih novčanih iznosa i ugovorene nagrade, pa tako i da optuženik oštećenoj osim dva puta po 500,00 eura nije isplatio više ništa, a koji iskazi su u bitnome međusobno podudarni i potkrijepljeni provedenim dokazima, a prije svega, ugovorima o poslovnoj suradnji od 12. veljače 2016., 14. srpnja 2016. i 31. listopada 2016., radi čega su i ocijenjeni vjerodostojnim i istinitim.

8.1. S pravom su

d nije prihvatio obranu optuženika u kojoj iskazuje da je sa oštećenom dogovorio ulaganje u poslovnu suradnju, ulaganje novca u proširenje posla, kao i da je od oštećene primio sveukupan iznos od 26.8000,00 eura, ali i obranu u kojoj poriče da bi postupao sa prijevarnom namjerom i ocijenio ju nelogičnom i proturječnom kako samoj sebi tako i ostalim izvedenim dokazima. Obrana optuženika opovrgnuta je iskazom oštećene M. B. i iskazom svjedokinje K. Ž., kao i ostalim materijalnim dokazima odnosno ugovorima o poslovnom zajmu od 12. veljače 2016., 14. srpnja 2016. i 31. listopada 2016., iz kojih proizlazi da je optuženik od oštećene primio sveukupan iznos od 31.000,00 eura (25.000,00 eura 12. veljače 2016., zatim 4.000,00 eura 14. srpnja 2016. i 2.000,00 eura 31. listopada 2016.), a ne kako to tvrdi optuženik 26.800,00 eura. Nadalje, suprotno obrani proizlazi iz dokumentacije o obrtu i obrtnicom, rješenja (list 223-224 spisa), te izvatka iz obrtnog registra za obrt L. uslužni obrt, vlasništvo I. L.", iz kojih je utvrđeno da je optuženik isti obrt osnovao 18. travnja 2005., a da je isti zatvorio 7. svibnja 2013. Navedenim utvrđenjima iz tih dokaza otklonjeni su kao istiniti navodi optuženika da je novac koji mu je oštećena isplatila temeljem ugovora o poslovnom zajmu upotrijebljen za održavanje ureda, edukaciju suradnika, isplatu financijskih premija i slično jer, kako je utvrđeno, već u vrijeme zaključenja ugovora o poslovnim zajmovima (a kamoli u vrijeme dospijeća povrata pozajmljenih novčanih iznosa i isplate nagrada) nije imao obrt koji bi trebao održavati i u njega ulagati. Iz tih dokaza ispravom otklonjeni su kao isitniti i njegovi daljnji navodi da su mjesečni troškovi koji su se odnosili i na troškove ureda i redovitog poslovanja, uz financijsku pripomoć suradnicima bili su dosta veliki, da svoj obrt nije fizički zatvorio, da je on i dalje aktivan, te da sada to ima namjeru zatvoriti jer je, kao što je već navedeno, obrt zatvorio 7. svibnja 2013.

8.2. Cijeneći sve navedeno ocjena je i ovog vijeća, da je optuženik od samog početka i dogovaranja konkretnih poslovnih zajmova sa oštećenom istoj neistinito predočavao da će novčana sredstva temeljem zaključenih ugovora o poslovnim zajmovima investirati i potom joj iste vratiti, te ju prilikom povrata još i nagraditi odnosno da je od samog početka postupao sa prijevarnom namjerom. U prilog tome govori i činjenica da primljene novčane iznose do danas nije vratio oštećenici, izuzev iznosa od 1.000,00 eura krajem 2019. Nadalje, iz samog iskaza oštećenice proizlazi da joj je optuženik govorio da je novac uložio i to u izgradnju neke zgrade na moru, ali da više nema novca, onda da bi se trebala prodati neka tvornica, ispitujući ju poznaje li nekoga u Rusiji tko bi to bio voljan kupiti i slično, a kada ga je po isteku rokova za povrat, odnosno isplate nagrade zvala rekao joj je da je sav novac uložio, a na njezin upit gdje, rekao joj je tamo, da se ništa ne brine, da će joj obračunati sve zaostatke i sve isplatiti odnosno da je novac uložio i da ne može tražiti od ostalih ulagača da njemu pak vrate njegov novac i neka se strpi. Iz navedenog evidentnim proizlazi da je njegovo postupanje nakon primitka pozajmljenih mu novčanih iznosa bilo obuhvaćeno njegovom ranijom namjerom da novac ne investira u njezinu korist, već da ga zadrži za sebe. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je sveobuhvatno, argumentirano i logično ocijenio sve provedene dokaze, kako svaki zasebno, tako i u međusobnoj povezanosti, te u odnosu na iskaz oštećene opravdano taj iskaz prihvatio kao vjerodostojan, a nasuprot obrane optuženika.

8.3. Prema tome, ovaj drugostupanjski sud smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i potpuno utvrđeno, te žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju. Stoga je prvostupanjski sud pravilno optuženika proglasio krivim za terećeno kazneno djelo.

8.4. Nisu točni navodi obrane, da sud nije utvrdio niti obrazložio razloge zbog kojih smatra da je optuženi svojim ponašanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog djela, jer suprotno proizlazi iz presude, iz čijeg obrazloženja proizlazi da je sud utvrdio da je optuženik postupao u sferi izravne namjere, budući je bio svjestan svog postupanja i htio je njegovo počinjenje, pri čemu je njegov krajnji cilj bio da si na gore opisani način pribavi protupravnu imovinsku korist dok mu je samo djelo bilo sredstvo za ostvarenje tog njegovog cilja. Stoga sud s pravom zaključuje da je u vrijeme počinjenja optuženik bio ubrojiv, te svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog o čemu je sud detaljno objašnjenje dao pod točkama 22. i 23. obrazloženja presude, na koje se obrana upućuje radi nepotrebnog ponavljanja, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud. 9. Prvostupanjsku presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji pobijaju i optuženik i državno odvjetništvo, optuženik se žali smatrajući istu kaznu prestrogom, dok državni odvjetnik smatra da je bilo potrebno izreći i posebnu obvezu uz navedenu kaznu.

9.1. U žalbenim navodima zbog odluke o posebnoj obvezi državno odvjetništvo navodi, da je jedno od temeljnih prava osobe oštećene počinjenjem kaznenog djela, njezino pravo na naknadu štete koja joj je prouzročena, zbog čega je sud uz uvjetnu osudu trebao optuženiku naložiti i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, te odrediti da će se u slučaju neispunjenja posebne obveze opozvati uvjetna osuda, te bi na taj način i optuženik bio motiviran da oštećenoj naknadi prouzročenu štetu, pa bi time i namirenje oštećene bilo izvjesno, za razliku od prisilne naplate pravomoćne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj 55 P-469/2022, koja može trajati godinama i na koncu biti bez ikakvog uspjeha, obzirom na to da je optuženik bez redovitih prihoda i bez imovine.

9.2. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da optuženi počinjenim kaznenim djelom na način opisan u izreci presude, u sveukupnom iznosu od 30.000,00 eura, nije vratio niti isplatio taj novac oštećenoj, već je novac zadržao za sebe, te se za isti iznos nepripadno novčano okoristio i oštetio M. B. i s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – opisano u čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11. Oštećena je ispravno upućena s imovinsko pravnim zahtjevom u parnicu, jer je utvrđeno da je u predmetu ovog suda broj 55 P-469/2022 vođen parnični postupak, te je donesena presuda broj 55 P-469/2020-25 od 27. travnja 2022. (koja je postala pravomoćna 13. svibnja 2022.), a kojom presudom je naloženo opt. I. L. da oštećenici M. B. isplati iznos od 30.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

9.3. Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je optuženiku trebalo izreći i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, jer je doista jedno od temeljnih prava oštećenika, pravo na naknadu štete koja mu je prouzročena počinjenjem kaznenog djela, zbog čega je i po mišljenju ovog vijeća, sud uz uvjetnu osudu trebao optuženiku naložiti i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, te odrediti da će se u slučaju neispunjenja posebne obveze opozvati uvjetna osuda, jer će se na taj način optuženika motivirati da oštećenoj naknadi prouzročenu štetu, a čime je namirenje oštećene izvjesno, za razliku od prisilne naplate pravomoćne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj 55 P-469/2022., koja do sada već traje dvije godine i to za sada očito bez ikakvog uspjeha, zbog čega je u tom dijelu presuda preinačena.

9.4. U preostalom dijelu, suprotno navodima žalbe optuženika, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku utvrdio i vrednovao sve okolnosti koje su od značaja za vrstu i mjeru kaznene sankcije. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Sud prvog stupnja je pravilno cijenio optuženiku sve navedene i opisane u točkama 26. do 32., olakotne i otegotne okolnosti. Imajući u vidu težinu i pogibeljnost počinjenih kaznenih djela, te osobna svojstva optuženika, može se zaključiti da će se u konkretnom slučaju sa kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, uz uvjet da u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, te uz određivanje posebne obveze iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, ostvariti zakonska svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

10. Optuženik se neosnovano žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, smatrajući da je sud neosnovano naložio optuženiku plaćanje troškova opunomoćenika oštećenice, te osporava ovaj dio odluke suda, jer navedeni troškovi nisu bili nužni za vođenje kaznenog postupka, s obzirom na činjenicu da optužbu u korist oštećene zapravo zastupa državno odvjetništvo, a posebno jer se navedeni opunomoćenik u ime oštećene već na raspravi održanoj 21. listopada 2021. izjasnio sudu da neće postavljati imovinskopravni zahtjev, jer isti ostvaruje u posebnom parničnom postupku koji je pokrenuo protiv optuženika, te obrani nije bilo blagovremeno omogućeno da se očituje na zatražene troškove, te zbog činjenice da su istom punomoćniku dosuđeni parnični troškovi u građanskoj parnici i to u predmetu u kojem je predmet spora zapravo bio isti sporni događaj.

10.1. Odluka o troškovima kaznenog postupka ispravno se temelji na odredbi čl. 148. st. 6. ZKP-a, kojom se opt. I. L. oslobađa obveze da naknadi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP-a, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, dok je dužan naknaditi troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a, a koji se odnose na nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenice, pa se nalaže opt. I. L. (OIB: …) da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati oštećenoj M. B. (OIB: …) iznos od 6.562,50 kuna/870,99 eura. Naime, pravilno sud zaključuje da iz čl. 148. st. 6. ZKP-a proizlazi da je optuženika moguće osloboditi samo troškova postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP-a, ali ne i plaćanja troškova oštećenika, odnosno nagrade i nužnih izdataka njegova opunomoćenika iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP-a koji su bili nužni i opravdani, o čemu je sud dao detaljnu analizu i obrazloženje pod točkama 34. do 34.2. obrazloženja, na koju se upućuje žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja.

11. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti ili da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon. Iz navedenih razloga na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 14. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Dajana Barberić-Valentić

v.r.