Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-965/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. J. iz P., OIB: …, kojega zastupa punomoćnica M. M.. J. C., odvjetnica u Z., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik u O. društvu G. & G. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1038/2019-2 od 16. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 14. ožujka 2024.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1038/2019-2 od 16. lipnja 2021. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:
"I. Utvrđuje se da su ništetni dijelovi odredbe iz čl. 2. Ugovor o kreditu broj 056- 50-4159939, koji je sklopljen dana 4. lipnja 2007. između tužitelja V. J., P., OIB: …, kao korisnika kredita i tuženika R. A. d.d., OIB: …, kao Banke, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva jednostranom odlukom banke.
II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., Z., OIB …, da tužitelju V. J., P., OIB: …, na ime razlike između početno ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, isplati iznos od 12.693,07, s pripadajućom zateznom kamatom, koja teče:
- na iznos od 92,30 kuna od 30.11.2007. pa do isplate,
- na iznos od 91,25 kuna od 31.12.2007. pa do isplate,
- na iznos od 92,32 kuna od 31.01.2008. pa do isplate,
- na iznos od 92,64 kuna od 29.02.2008. pa do isplate,
- na iznos od 93,54 kuna od 31.03.2008. pa do isplate,
- na iznos od 90,65 kuna od 30.04.2008. pa do isplate,
- na iznos od 137,80 kuna od 31.05.2008. pa do isplate,
- na iznos od 138,61 kuna od 30.06.2008. pa do isplate,
- na iznos od 135,14 kuna od 31.07.2008. pa do isplate,
- na iznos od 134,24 kuna od 31.08.2008. pa do isplate,
- na iznos od 134,81 kuna od 30.09.2008. pa do isplate,
- na iznos od 144,67 kuna od 31.10.2008. pa do isplate,
- na iznos od 136,45 kuna od 30.11.2008. pa do isplate,
- na iznos od 144,58 kuna od 31.12.2008. pa do isplate,
- na iznos od 144,80 kuna od 31.01.2009. pa do isplate,
- na iznos od 144,33 kuna od 28.02.2009. pa do isplate,
- na iznos od 231,04 kuna od 31.03.2009. pa do isplate,
- na iznos od 229,80 kuna od 30.04.2009. pa do isplate,
- na iznos od 223,82 kuna od 31.05.2009. pa do isplate,
- na iznos od 218,86 kuna od 30.06.2009. pa do isplate,
- na iznos od 217,86 kuna od 31.07.2009. pa do isplate,
- na iznos od 217,63 kuna od 31.08.2009. pa do isplate,
- na iznos od 215,61 kuna od 30.09.2009. pa do isplate,
- na iznos od 212,14 kuna od 31.10.2009. pa do isplate,
- na iznos od 213,22 kuna od 30.11.2009. pa do isplate,
- na iznos od 213,61 kuna od 31.12.2009. pa do isplate,
- na iznos od 214,84 kuna od 31.01.2010. pa do isplate,
- na iznos od 212,14 kuna od 28.02.2010. pa do isplate
- na iznos od 214,34 kuna od 31.03.2010. pa do isplate,
- na iznos od 211,49 kuna od 30.04.2010. pa do isplate,
- na iznos od 210,90 kuna od 31.05.2010. pa do isplate,
- na iznos od 222,25 kuna od 30.06.2010. pa do isplate,
- na iznos od 217,20 kuna od 31.07.2010. pa do isplate,
- na iznos od 223,22 kuna od 31.08.2010. pa do isplate,
- na iznos od 217,91 kuna od 30.09.2010. pa do isplate,
- na iznos od 210,84 kuna od 31.10.2010. pa do isplate,
- na iznos od 217,96 kuna od 30.11.2010. pa do isplate,
- na iznos od 227,24 kuna od 31.12.2010. pa do isplate,
- na iznos od 216,17 kuna od 31.01.2011. pa do isplate,
- na iznos od 216,32 kuna od 28.02.2011. pa do isplate,
- na iznos od 210,03 kuna od 31.03.2011. pa do isplate,
- na iznos od 207,94 kuna od 30.04.2011. pa do isplate,
- na iznos od 220,13 kuna od 31.05.2011. pa do isplate,
- na iznos od 218,57 kuna od 30.06.2011. pa do isplate,
- na iznos od 227,74 kuna od 31.07.2011. pa do isplate,
- na iznos od 218,25 kuna od 31.08.2011. pa do isplate,
- na iznos od 208,49 kuna od 30.09.2011. pa do isplate
- na iznos od 166,12 kuna od 31.10.2011. pa do isplate
- na iznos od 163,09 kuna od 30.11.2011. pa do isplate,
- na iznos od 162,86 kuna od 31.12.2011. pa do isplate,
- na iznos od 162,37 kuna od 31.01.2012. pa do isplate
- na iznos od 159,88 kuna od 29.02.2012. pa do isplate,
- na iznos od 155,65 kuna od 31.03.2012. pa do isplate,
- na iznos od 153,78 kuna od 30.04.2012. pa do isplate,
- na iznos od 151,58 kuna od 31.05.2012. pa do isplate,
- na iznos od 147,71 kuna od 30.06.2012. pa do isplate,
- na iznos od 145,04 kuna od 31.07.2012. pa do isplate
- na iznos od 141,35 kuna od 31.08.2012. pa do isplate,
- na iznos od 136,91 kuna od 30.09.2012. pa do isplate,
- na iznos od 135,54 kuna od 31.10.2012. pa do isplate,
- na iznos od 133,32 kuna od 30.11.2012. pa do isplate,
- na iznos od 129,78 kuna od 31.12.2012. pa do isplate,
- na iznos od 123,82 kuna od 31.01.2013. pa do isplate,
- na iznos od 123,17 kuna od 28.02.2013. pa do isplate,
- na iznos od 120,26 kuna od 31.03.2013. pa do isplate,
- na iznos od 116,25 kuna od 30.04.2013. pa do isplate,
- na iznos od 110,40 kuna od 31.05.2013. pa do isplate,
- na iznos od 107,19 kuna od 30.06.2013. pa do isplate,
- na iznos od 104,68 kuna od 31.07.2013. pa do isplate,
- na iznos od 102,43 kuna od 31.08.2013. pa do isplate,
- na iznos od 100,49 kuna od 30.09.2013. pa do isplate,
- na iznos od 96,54 kuna od 31.10.2013. pa do isplate,
- na iznos od 93,60 kuna od 30.11.2013. pa do isplate,
- na iznos od 90,73 kuna od 31.12.2013. pa do isplate,
- na iznos od 87,60 kuna od 31.01.2014. pa do isplate,
- na iznos od 84,69 kuna od 28.02.2014. pa do isplate
- na iznos od 80,98 kuna od 31.03.2014. pa do isplate
- na iznos od 76,86 kuna od 30.04.2014. pa do isplate,
- na iznos od 73,12 kuna od 31.05.2014. pa do isplate,
- na iznos od 69,59 kuna od 30.06.2014. pa do isplate,
po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. određena člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.062,50 kn sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
2.1. Žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu nepravilno primijenio odredbe članka 186. i 187. ZPP, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Isto tako, smatra da je prvostupanjski sud, neovisno o utvrđenjima iz kolektivnog spora, bio dužan utvrditi, jer je tuženik to predlagao, je li se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi. Naime, tuženik je tijekom cijelog postupka tvrdio da tužitelj, kod sklapanja spornog ugovora, nije postupao kao savjesni prosječni potrošač, jer je bio dobro informiran o svim bitnim okolnostima, a unatoč tome ugovor je potpisao. Kako je ugovor u cijelosti ispunjen, čak i da ugovor sadrži ništetnu odredbu, radilo bi se o zabrani manjeg značaja, zbog čega se ništetnost više ne bi mogla isticati. I dalje ustraje u tvrdnji da je prvostupanjski sud propustio otkloniti njegove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, koji prilikom izračuna nije uzeo u obzir stvarne uplate tužitelja po spornom ugovoru o kreditu, već je samo izvršio simulaciju između iznosa koje je tužitelj trebao plaćati prema početnom otplatnom planu i iznosa koje je trebao plaćati po tom otplatnom planu uz primjenu početno ugovorene kamatne stope, koja se po tuženiku ionako ne može primjenjivati, budući da između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa. Osim što je prvostupanjski sud neosnovano otklonio prigovor zastare, pogrešno je odlučio i o tijeku zateznih kamata, kada je tužitelju zatezne kamate na pojedine mjesečne preplaćene iznose dosudio od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate.
2.2. Predložio je da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, kako u odnosu na odluku o glavnoj stvari, tako i u odnosu na odluku o troškovima postupka, na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženiku dosudi troškove parničnog postupka, uključujući i trošak žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tuženik, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati. Suprotno žalbenim navodima, u njoj su dani razlozi o odlučnim činjenicama, koji međusobno nisu proturječni niti su u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima.
5. Ovaj sud ne nalazi niti da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bile počinjene neke druge postupovne povrede na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.
6. Isto tako, ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 186. i 187. ZPP, jer tužba tužitelja, u dijelu zahtjeva za utvrđenje, sadrži određeni zahtjev – da se ništetnom utvrdi odredba ugovora o kreditu broj 056-50-4159939 od 4. lipnja 2007., koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a što je, prema odredbi članka 187. stavak 1. ZPP, dopušteno.
7. Odlučujući o ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika), prvostupanjski se sud pozvao na odluku suda donesenu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15. i 14/19.) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, pri čemu je sud u tom postupku vezan za utvrđenja suda iz spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (članak 502.c ZPP).
7.1. Polazeći tako od utvrđenja iz spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača – da ugovorne odredbe koje promjenu kamatne stope čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja (banke), bez da ista precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što sve uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji pak promjenu ne može predvidjeti, niti pravilnost promjene može provjeriti, jer nema nikakve kriterije – prvostupanjski je sud zauzeo shvaćanje o vezanosti za ta utvrđenja u ovoj parnici, radi čega je odbio dokazni prijedlog tuženika da se sasluša tužitelj, odnosno da se izvedu ostali dokazi predloženi radi utvrđenja činjenica odlučnih za ocjenu ništetnosti sporne ugovorne odredbe.
8. Ovdje treba napomenuti da u pojedinačnom postupku, kada tužena banka tvrdi da su okolnosti konkretnog slučaja prilikom sklapanja ugovora o kreditu bile drugačije od onih u kolektivnom sporu, tada je prvostupanjski sud dužan provesti dokaze na te okolnosti i utvrditi radi li se doista o drugačijim okolnostima, odnosno je li se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o spornoj ugovornoj odredbi i uzrokuje li ona znatnu štetu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
8.1. Takvo je shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 81/2023-2 od 21. veljače 2023., koje se pak nadovezuje na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je izneseno u odluci tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., prema kojem u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokaze predložene radi utvrđenja da je potrošač u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu) bio obaviješten o kriterijima za promjenu ugovorene kamatne stope, a potom utvrditi da banka nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati u kolektivnom, a ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.
8.2. S tim u vezi osnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud odbijanjem dokaza predloženih na te okolnosti, pozivom na učinke iz presude donesene u kolektivnom sporu, povrijedio tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača, čime je i činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava ostalo nepotpuno utvrđeno.
9. U odnosu na prigovor tuženika da kod izračuna razlike preplaćenih kamata nije bilo dozvoljeno primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu, valja reći da se o tom spornom pitanju već izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odluci poslovni broj Rev 308/2022-2 od 19. travnja 2022., kada je zaključio da ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, koja niti jedan jedinstveni parametar uz koji bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom, zbog čega je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da se razlika preplaćenih kamata treba utvrditi obračunom po početno ugovorenoj kamatnoj stopi.
10. Međutim, u pravu je tuženik kada ističe da je prvostupanjski sud nepravilno odnosno nepotpuno utvrdio visinu novčanog zahtjeva – razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po osnovi ništetne ugovorne odredbe.
10.1. Naime, tuženik je prigovorio da je financijski vještak, utvrđujući iznos preplate po kreditu zbog promjenjivih kamatnih stopa tijekom otplate kredita, propustio uzeti u obzir stvarne uplate tužitelja, već je potpuno neosnovano izračun izvršio kao da je tužitelj sve anuitete plaćao sukladno otplatnom planu. Time je tuženik prigovorio i matematičkom izračunu vještaka, jer se primjenom promjenjive kamatne stope prema tečaju na dan dospijeća pojedinih anuiteta i one prema tečaju na dan stvarnih uplata ne dolazi nužno do iste visine preplaćenog iznosa.
10.2. Otklanjajući ovaj prigovor tuženika, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik ne prigovara matematičkom izračunu, već da se radi o materijalno pravnom prigovoru koji nije od utjecaja na pravilnost samog izračuna između početno ugovorene kamatne stope i kamatne stope koja je mijenjana tijekom trajanja ugovornog odnosa prema Odluci tuženika.
10.3. Ovaj sud smatra da prigovor tuženika ujedno predstavlja i prigovor na sam matematički izračun razlike preplaćenih kamata, jer je visinu tog iznosa vještak trebao izračunati uzimajući u obzir dane kada je tužitelj stvarno otplaćivao pojedine anuitete, na način da utvrdi razliku između iznosa anuiteta obračunatih prema tečaju na dan njihove otplate primjenjujući promjenjivu kamatnu stopu prema Odluci tuženika na dan uplate te anuiteta utvrđenih po otplatnom planu po početno ugovorenoj kamatnoj stopi.
10.4. Zbog navedenoga, prvostupanjski je sud bio dužan pozvati vještaka da sukladno prigovoru tuženika sačini pravilan obračun iznosa preplate po kreditu zbog promjenjivih kamatnih stopa.
11. S tim u vezi treba istaknuti da o tako utvrđenim stvarnim danima uplata, ovisi i tijek zateznih kamata na preplaćene iznose. Naime, ako se utvrdi ništetnost sporne ugovorne odredbe, osnovan bi bio zahtjev tužitelja da mu tuženik, u smislu odredbe članka 1115. ZOO, na preplaćene iznose zatezne kamate plati od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita, a ne od dana njihova dospijeća, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.
12. Slijedom svega navedenoga, a na temelju odredbe članka 370. ZPP, valjalo je ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
13. U ponovljenom postupku i novoj glavnoj raspravi prvostupanjski će sud, radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja i visine preplaćenih iznosa, izvesti dokaze predložene po tuženiku, nakon čega će donijeti novu i zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu.
14. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).
15. Pritom, radi tuženika i njegovih prigovora iznesenih tijekom postupka, a koje ponavlja i u žabi, valja reći da je pogrešno njegovo shvaćanje da tužitelj, čak i da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi, ne bi imao pravo na vraćanje onog što je temeljem takve odredbe dao samo zbog toga što je ugovor u cijelosti ispunjen. Suprotno njegovom shvaćanju, spornom odredbom u tom slučaju ne bi bio povrijeđen (samo) interes jedne ugovorne strane (tužitelja), već bi njome, s obzirom na općepoznati broj potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju s tuženikom i drugim bankama, bio povrijeđen (i) javni interes, zbog čega se onda ne može govoriti o zabrani manjeg značaja. Posljedično tome, neovisno o činjenici što je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen, nema mjesta primjeni odredbe članka 326. stavak 2. ZOO, odnosno ograničenju isticanja (djelomične) ništetnosti spornog ugovora samo zato što je ugovor ispunjen.
15.1. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, tuženika valja uputiti na objedinjeno pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., da ako je ništetnost ustanovljena u postupku zaštite potrošača da tada zastarni rok iz članka 225. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, u odlučnom dijelu (povrede interesa i prava potrošača sklapanjem ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom) postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13, pa je tužba u ovoj pravnoj stvari (od 27. veljače 2019.) podnesena unutar općeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO.
Sisak, 14. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić,v.r.
