Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

Poslovni broj: P-899/2020-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću u pravnoj stvari tužitelja M.H. iz Č. OIB …,

zastupanog po pun. D.P., odvjetniku iz Z., protiv tužene K.M. (ranije M.) iz V. OIB …, zastupana po OD B. & M. D. j.t.d. u O., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. veljače 2024., u nazočnosti tužitelja osobno uz zamj. pun. tužitelja – I.U., odvjetničkog vježbenika u OU S.M.

odvjetnika iz V. te pun. tuženika – M.Z., odvjetnicu iz OD B. &

M.D. j.t.d. u O., na ročištu za objavu presude, dana 13. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

l. Nalaže se tuženici K.M. (ranije M.) iz V.,

OIB …, isplatiti tužitelju M.H. iz Č. OIB …, iznos od 4.500,66 eur[1] / 33.910,22 kuna, s pripadajućom zateznom

kamatom tekućom od dana 2. rujna 2020. godine do isplate po stopi jednakoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

ll. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u visini od 1.630,33 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke 13. ožujka 2024. do konačne isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice dana 26. studenog 2020. podnio tužbu radi isplate.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je pozajmljivao tuženici različite iznose novaca na kraće vrijeme. Tako je tužitelj tuženoj dana 28. kolovoza 2019. godine pozajmio iznos od 3.000,00 kuna, te dana 20. rujna 2019. godine dodatnih 19.000,00 kuna. Dana 14.

siječnja 2020. godine tužitelj je u ime i za račun tužene izvršio uplatu od 1.600,00 kuna na račun u banci na koji se vraća kredit, da bi dana 30. siječnja 2020. godine tužitelj uplatio na taj račun iznos od 1.105,11 kuna, dana 4. veljače 2020. godine iznos od 600,00 kuna, te dana 21. veljače 2020. godine iznos od 1.105,11 kuna. Tužitelj je tuženoj isplatio i 1.000 eura u gotovini tijekom 2020. godine. Ništa od tih iznosa tužena nije vratila tužitelju, pa iznos glavnice koji tužena duguje tužitelju iznosi na dan pokretanja parnice 33.910,22 kuna.

3.Tužitelj je u više navrata zatražio povrat pozajmljenog novca od tužene, na što je ona u više navrata tražila dodatni rok za povrat sredstava. Ona ničime nije osporila da bi postojalo potraživanje tužitelja prema njoj. U prilogu se kao dokaz nalazi poruka i e-mail u kojima tuženica priznaje dug i govori da će vratiti novac, ali isto nije nikad učinila.

4. Tužena je u više navrata telefonskim putem obećala tužitelju vratiti novac u roku od dva mjeseca što je bilo u kolovozu, pa dodatno do dana 1. rujna 2020. godine.

5. Dana 13. studenog 2020. godine punomoćnik tužitelja je poslao tuženoj poziv da dobrovoljno uplati tužitelju dugovani iznos novca, na što je tužena odgovorila dopisom od dana 21. studenog 2020. godine , u kojem negira postojanje duga i kleveće tužitelja. Tužitelj sumnja da bi ovaj dopis mogla sastaviti tužena, jer je ona osoba mlađe životne dobi i služi se računalom (što je vidljivo i iz email poruka), dok je ovaj dopis napisan rukom, plavom kemijskom, na trgovačkom papiru i rukopisom koji nije uobičajen da bi ga koristila mlađa osoba.

6.Stoga, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u priloženu korespondenciju između stranaka, kao i saslušanjem tužitelja kao stranke donese presudu kao u tužbenom zahtjevu i izreci ove presude.

7. U pisanom odgovoru na tužbu od 5. siječnja 2021. (str. 15-18 spisa) tuženica priznaje tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu novčanih iznosa od 1.105,11 kn od dana 30. siječnja 2020. godine i iznosa od 1.105,11 kn od dana 21. veljače 2020.

godine, koji iznosi su uplaćeni direktno na partiju kredita ostvarenog kod Z.b. d.d., čiji korisnik kredita je tuženica, a tužitelj sudužnik po naprijed naznačenom

kreditu, slijedom čega tuženica izvješćuje sud kako je dana 4. siječnja 2020. godine izvršila povrat predmetnih novčanih sredstava na tekući račun tužitelja, o čemu u prilogu dostavlja dokaz o uplati. Nadalje, tuženica ističe kako su ona i tužitelj bili u emotivnoj vezi od sredine 2018. godine pa sve do početka 2020. godine, u kojem razdoblju su jedno vrijeme i živjeli zajedno u V.u stanu, za koji je tuženica plaćala najam te isti opremila isključivo vlastitim novčanim sredstvima, s čime je upoznat i sam tužitelj, ali i roditelji tuženice, obzirom isti prebivaju u istom mjestu i svakodnevno su sudjelovali u njihovim životima te im bili na raspolaganju u svakodnevnim životnim potrebama, ali pored naznačenog nebrojeno puta, zbog neslaganja naravi i karaktera stranaka, prisustvovali i njihovim međusobnim razmiricama, što je u konačnici i dovelo do razilaženja stranaka.

8.Tuženica je liječnica Zavodu, KBC O. te asistentica profesora na M.f. u O., sa stalnim novčanim primanjima, pored kojih je u 2019. godini, primila i stipendiju za izvrsnost od strane F.v., koja je iznosila nekoliko tisuća eura, dok je

tuženik medicinski tehničar na istom odjelu u KBC O., gdje ostvaruje manja novčana primanja od tuženice, slijedom čega navodi tužitelja kako je isti u više navrata kroz 2019. godinu, točnije dana 28. kolovoza 2019. godine, posudio tuženici iznos od 3.000,00 kn, dana 20. rujna 2019. godine iznos od 19.000,00 kn te nadalje i iznos od 1.000,00 EUR bez navođenja datuma predaje novca tuženici, nemaju nikakvo uporište, to posebice jer tužitelj predmetne navode ne potkrepljuje nikakvom materijalnom dokumentacijom, a uzimajući naprijed istaknute činjenice, isti se imaju u potpunosti smatrati neživotnim i nelogičnim.

9.Činjenica što je tužitelj u dva navrata podigao određeni novčani iznos sa svog računa, ne može se smatrati relevantnim dokazom niti upućivati da je tužitelj upravo taj novčani iznos podigao sa svog računa kako bi isti posudio tuženici. Tužitelj je na ovakav način, pored naznačenih uplata, na isti način mogao prikazati i bilo koju drugu isplatu sa svog tekućeg računa i za navodnu posudbu teretiti kako tuženicu, tako i bilo koju treću osobu, u slučaju eventualnog osobnog konflikta, nerazriješenih odnosa ili bilo kojeg trećeg razloga.

10. Tužitelj pokretanjem predmetnom postupka isključivo zbog nerazriješenih partnerskih odnosa sa tuženicom i ne prihvaćanjem činjenice da je tuženica zasnovala novu emotivnu vezu, istu želi prikazati u lošem svijetlu i na taj način naštetiti njezinom ugledu, ali i narušiti novu vezu koju je tuženica, započela nakon razlaza sa tužiteljem, pri čemu tuženica ističe da osim što se predmetne tvrdnje koje tužitelj iznosi, za nju imaju smatrati uvredljivima, iste su u potpunosti neistinite, što je poznato i samom tužitelju.

11. Pored naznačenog, tuženica ističe kako sms poruke koje je tužitelj dostavio uz tužbu nemaju vremenski kontinuitet, to posebice jer iz poruke koju je tuženik navodno poslao tuženici, u kojoj ju isti upozorava na dugovanje u ukupnom iznosu od minimalno 35.000,00 kn, nije vidljiv niti datum niti vrijeme slanja iste, kao niti broj prema kojem je ta poruka upućena pa se ne može niti pretpostaviti da je predmetna poruka zaista i upućena tuženici. U odnosu na poruke koje je tužitelj dostavio kao sms poruke, koje je tuženica slala tužitelju, ista ne spori da ih je poslala tužitelju, ali ne kao odgovor na sms poruku u kojoj ju isti upozorava na dugovanje u ukupnom iznosu od minimalno 35.000,00 kn, obzirom predmetnu poruku nikada nije niti zaprimila, već isključivo kao odgovor na jednu od mnogih poruka koje su stranke međusobne razmjenjivale početkom 2020. godine, odnosno u trenutku njihovog razilaženja i pokušaja smirivanja postojećih razmirica, a sve radi postizanja dogovora oko zamjene sudužnika po kreditu ostvarenom kod Z.b. d.d., čiji korisnik kredita je tuženica, a tužitelj

sudužnik te radi povrata novca koji je tužitelj samovoljno uplatio na partiju predmetnog kredita, od kojih obaveza tuženica niti u jednom trenutku nije bježala niti otklanjala svoju odgovornost.

12. Osvrćući se na uplate koje je tužitelj izvršio direktno na partiju predmetnog kredita, tuženica ističe kako je tužitelj predmetne uplate izvršio samovoljno, bez prethodnog dogovora sa tuženicom, a obzirom da su predmetne uplate izvršene

direktno na partiju kredita, to tuženica prvotno nije niti znala za iste, sve dok ju tužitelj o tome nije izvijestio. Nejasni su motivi tužitelja za navedeno, osim da isti predmetnim uplatama, za koje nije bilo nikakvih potreba, jer tuženica redovito namiruje sve svoje obveze, želi neosnovano ukazati na nepostojeća dugovanja koja tvrdi da tuženica ima prema njemu.

13. Nadalje, u odnosu na uplate u iznosu od 1.600,00 kn od 14. siječnja 2020. godine i 600,00 kn od 4. veljače 2020. godine, tuženica ističe kako se predmetni iznosi odnose na plaćanje mobitela marke S.G.N., serijski broj …, koji je tuženica kupila 21. srpnja 2018. godine, a u prosincu 2019.

godine isti prodala tužitelju uz dogovor oko obročne otplate na dvije jednake rate u iznosu od 2.000,00 kn, odnosno ukupnom iznosu od 4.000,00 kn, s čime su upoznati i djelatnici Zavoda na

koju okolnost tuženica u daljnjem tijeku postupka predlaže i saslušati djelatnike Zavoda, čije podatke

će tuženica naknadno dostaviti, ukoliko tužitelj i nadalje bude ustrajao u svojim navodima.

14. Zaključno tuženica ističe kako se u trenutku kada je tužitelj saznao da se tuženica seli iz O. u B., kao i da sa svojim novim partnerom planira zasnovati bračnu zajednicu, isti tuženici obratio putem punomoćnika te krenuo neosnovano potraživati isplatu predmetnih novčanih iznosa na ime nepostojećih dugovanja, a sve kao revolt na činjenicu da je zarukama tuženice sa njezinim novim partnerom, prekinuta svaka mogućnost za obnovom njihove emotivne veze, koje navode je tuženica svojim dopisom od 21. studenog 2020. godine, upućenim punomoćniku tužitelja, u cijelosti otklonila.

15. Slijedom navedenog, a uvažavajući naprijed istaknute činjenice, tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava pravni osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, osim u dijelu tužbenog zahtjeva koji je tuženica priznala prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te obveže tužitelja na naknadu prouzročenih troškova parničnog postupka.

16. U kasnijem podnesku od 8. siječnja 2023. (str. 23 spisa) tuženica je dopunila, odnosno djelomično ispravila odgovor na tužbu, navodeći da je omaškom pogrešno naznačila dvije činjenice, i to: datum kada je izvršen povrat novčanih sredstava na tekući račun tužitelja, jer je povrat obavljen dana 4. siječnja 2021., a ne

4. siječnja 2020.g., a što je razvidno i iz same potvrde P.b.Z. d.d. ,koju je tuženica dostavila uz odgovor na tužbu, a također i mjesto prebivanja u kojem su stranke jedno vrijeme živjele zajedno za vrijeme trajanja njihove emotivne veze, odnosno da su tuženica i tužitelj živjeli zajedno u stanu u O., a ne u stanu u

V..

17. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao svjedoka M.K. kojeg

je predložila tuženica, a zatim i tužitelja kao stranku na okolnosti iz tužbe i tužbenog zahtjeva, odnosno odgovora na tužbu, dok tuženica kao stranka nije saslušana tijekom dokaznog postupka, premda je to s njene strane bilo predloženo, ali budući da se nije odazivala pozivima suda , ispričavajući svoj nedolazak neuvjerljivim i ničim dokazanim razlozima (poslovne spriječenosti zbog nemogućnosti dobivanja slobodnog dana od svog poslodavca u inozemstvu) , premda je njen punomoćnik upozoren da će u slučaju nedolaska na ročište za glavnu raspravu radi saslušanja , dana 19.veljače 2024., tuženica izgubiti pravo da ju sud sasluša u dokaznom postupku, no unatoč tome upozorenju tuženica se nije odazvala, tako da je sud nakon saslušanja svjedoka K. i tužitelja , ocjenjujući da je činjenično stanje dovoljno i sa sigurnošću utvrđeno, zaključio raspravu i odredio ročište za objavu presude, i bez iskaza tuženice.

18. Naime, sud je ocijenio da bi se ponovnim odgađanjem rasprave i pozivanjem tuženice na daljnje ročište postupak samo nepotrebno odugovlačio, čime bi za sud i stranke nastali daljnji nepotrebni troškovi, a što je sud dužan spriječiti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 10.st.1. Zakona o parničnom postupku.

19.U svom iskazu svjedok M.K. iznio je da je kao liječnik specijalist radiolog za vrijeme specijalizacije u O., a kasnije i u Z., surađivao s tuženicom koja je također liječnica te se sjeća da je negdje sredinom ili koncem 2019.g. tuženica imala mobitel koji je bio polupan, odnosno oštećen te mu je ponudila da ga otkupi za dijelove, no nakon što mu je pokazala mobitel, nije došlo do nikakve transakcije između njih dvoje, a kasnije kada ju je vidio iste godine, primijetio je da ima drugi mobitel, no ne zna što je bilo s predmetnim mobitelom jer mu ona o tome nije pričala.

20. U svom iskazu tužitelj je detaljno opisivao svoj odnos s tuženicom koja se često žalila da nema novaca te joj je on pozajmljivao veće i manje iznose, a najveći je iznos bio 19.000,00 kn, s tim da mu je ona rekla da će mu to vratiti po završetku liječničke specijalizacije. Također tužitelj ističe da joj je davao, odnosno poklanjao i manje iznose od toga, kao prigodne darove, ali da one veće iznose za koje je morao i sam podići kredit, ne može joj oprostiti, već traži da mu ih vrati, a potraživao je to od nje i dok su bili u vezi, a ne kad je veza prekinuta, kako to ona tvrdi. Osim toga, tužitelj ističe da je tuženica priznavala svoje dugovanje prema njemu isključivo u korespondenciji putem e-maila, o čemu je tužitelj priložio dokaze uz tužbu ovome sudu. Tužitelj priznaje da mu je tuženica vratila dvije rate duga od po 1.105,00 kn svaki, dok mu ostale iznose nije vratila, niti rekla kada će ih vratiti, a nakon što je podigao tužbu, između njih je prestala svaka komunikacija. Po tužiteljevom izračunu tuženica mu trenutačno duguje 33.000,00 kn, i to samo glavnice, bez kamata, a u navedeni iznos nije računao novac koji je davao tuženici za plaćanje najma stana, za izlaske na večere, prigodne poklone, gorivo te hranu koju je on osobno kuhao češće nego ona , dok je istovremeno od tuženice dobivao samo prigodne poklone, kao npr. ručni sat za Božić, određene odjevne predmete i slično.

Na upit tužitelj pojašnjava da je tuženica koristila A.E. putem kojeg

je kupovala sebi robu, tako da je osim toga bila u velikom minusu na tekućem računu te je trebalo taj minus podmiriti, tako da je stoga trebala pozajmicu od njega, i to je onih 19.000,00 kn što je on njoj pozajmio i što po njemu ne bi trebalo biti sporno. Također rekla mu je da mora ocu i majci kupiti drva te joj je on pozajmio nekih 1.600,00 kn u tu svrhu, a ona je rekla da će mu iznos vratiti kao i sve ostale dugove prema njemu nakon specijalizacije, međutim, kada je dobila stalni posao kao liječnica, više nisu bili u vezi, nije ga više ni nazivala vezano za povrat duga, da bi nakon toga otišla raditi u B.,

tako da se više nisu vidjeli ni čuli, a dug je ostao, dapače, kada joj je slao sms poruke u vezi vraćanja duga, prijetila mu je da će ga tužiti zbog nametljivog ponašanja.

21.Ocjenjujući izvedene dokaze po svom uvjerenju, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je našao da je tužitelj, čiji iskaz sud ocjenjuje u cijelosti točnim, istinitim, uvjerljivim, životnim i potpuno razložnim, a s obzirom da je iskaz potkrijepljen i materijalnim dokazima – korespondencijom između stranaka putem sms poruka i e-mailova, svi izvedeni dokazi upućuju na logičan zaključak da je tužitelj iskazivao istinito o okolnostima o kojima ima neposredna i osobna saznanja, a s obzirom da je po načelu o teretu dokazivanja na njemu bio teret da dokaže osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, sud nalazi da je tužitelj svoje tvrdnje iz tužbe i tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti dokazati.

22. Nasuprot tome, tuženica na kojoj je bio teret dokaza vezano za navode iz odgovora na tužbu u kojem je priznala samo dio tužbenog zahtjeva,i to vezano za dva novčana iznosa od po 1.105,11 kn, koji usput nisu ni sadržani u tužbenom zahtjevu, dok za glavninu tužbenog zahtjeva tuženica neuvjerljivo ističe kako sms poruke nemaju vremenski kontinuitet, da nije vidljiv datum kada su poruke slane, niti na koje se dugovanje odnosi, odnosno, da se ne vidi niti broj osobe kojem su te poruke upućene, pa da se ne može niti pretpostaviti da su te poruke zaista upućene tuženici,

dok istovremeno za svoje poruke koje je slala tužitelju tvrdi da ih je, istina, poslala tužitelju, ali ne kao odgovor na njegove sms poruke u kojem ju on upozorava na dugovanje u ukupnom iznosu od 35.000,00 kn, već da se navodno radi o njihovim porukama koje su oni međusobno razmjenjivali počekom 2020.g., odnosno u trenutku njihova razilaženja i pokušaja smirivanja postojećih razmirica, a sve radi postizanja dogovora oko zamjene sudužnika po kreditu ostvarenog kod Z.b. d.d. čiji je korisnik bila tuženica, a sudužnik tuženik, odnosno da se radi o povratu novca kojeg je tužitelj samovoljno uplatio na partiju kredita. Nadalje, tuženica tvrdi da su nejasni motivi tužitelja za uplate novca za koje nije bilo nikakve potrebe, s obzirom da je ona redovito podmirivala svoje obveze prema banci, tako da tuženica tvrdi da tužitelj pokušava neosnovano ukazati na nepostojeća dugovanja koja navodno tuženica ima prema njemu.

23. Dakle, po ocjeni suda, tuženica ničim nije dokazala, a niti je mogla dokazati osnovanost svojih neuvjerljivih, nelogičnih i potpuno neživotnih tvrdnji, s napomenom da je svjedok Kracl kojeg je ona predložila radi saslušanja iskazivao o potpuno nevažnim i irelevantnim stvarima, kao što je navodno plaćanje mobitela marke S., vezano za uplatu od 1.600,00 kn, za koji iznos tužitelj tvrdi da je tuženici pozajmio radi navodne kupovine drva njenim roditeljima, što ona ne potvrđuje,a svjedok Kracl o tome očito nema nikakvih saznanja, tako da je nejasno zašto je tuženica uopće predložila saslušanje ovog svjedoka..

24. Međutim, očito je da je tužena u odgovoru na tužbu, ali i kasnije tijekom postupka, pokušavala potpuno neosnovano i ničim dokazano, već upravo paušalno i neuvjerljivo te nelogično i neživotno, osporiti točnost tužiteljevih činjeničnih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Naime, upravo suprotno od tuženice, tužitelj je decidirano, opširno i iscrpno iskazivao te dao valjane odgovore na sva postavljena pitanja, dokazujući osnovanost osnove i visine tužbenog zahtjeva, za razliku od tuženice koja nije mogla dokazati točnost svojih navoda iz odgovora na tužbu pa joj stoga sud, logično, nije mogao niti povjerovati vezano za njene tvrdnje da tužitelju ne duguje ništa, osim ona dva iznosa od po 1.105,00 kn.

25. Na temelju ovakve ocjene izvedenih dokaza, nalazeći da, sukladno novijoj sudskoj praksi, dokazi mogu biti i sms poruke, odnosno e-mailovi, sud je našao da je tužitelj uspio u cijelosti dokazati okolnosti i činjenice iz tužbe i tužbenog zahtjeva, odnosno dokazao je da je tijekom razdoblja u kojem su bili u vezi, tuženici pozajmljivao na njen zahtjev veće svote novca koje je ona obećavala vratiti, s tim da je posljednji njegov poziv za povrat ukupnog iznosa zajma od 35.000,00 kn, kada je tuženica posljednji put bila s njim u komunikaciji i obećala vratiti novac u roku od 2 mjeseca, bio dana 1. rujna 2020.g., pa od 2.rujna 2020. tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na taj iznos.

26. Stoga je sud nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući izvedene dokaze po svom uvjerenju, a nalazeći da je tužitelj uspio dokazati u cijelosti osnovanost, kako osnove, tako i visine tužbenog zahtjeva, donio presudu kao u izreci kojom prihvaća kao osnovan njegov tužbeni zahtjev u cijelosti.

27. Budući da je tuženica u cijelosti izgubila ovu parnicu, dužna je tužitelju naknaditi prouzročen parnični trošak koji je po ocjeni suda bio nužan za pravilno vođenje ove parnice, temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a.

28. Trošak se odnosi na zastupanje putem punomoćnika-odvjetnika, i to za sastav tužbe te za izradu jednog obrazloženog podneska (od 26. travnja 2023.) koji je bio nužan jer je njime tužitelj dao iscrpno i detaljno očitovanje na navode tužene vezano za korespondenciju stranaka putem sms poruka i e-mail poruka, od po 100

bodova, kao i za zastupanje na tri ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu spora (od 10. veljače 2023., 12. travnja 2023. i 19. veljače 2024.), također od po 100 bodova, čemu valja dodati PDV od 25%, odnosno 600 bodova x 1,99 eura = 1.194,51 eur plus PDV 298,63 eur , tako da ukupan trošak tužitelja na ime zastupanja iznosi 1.493,14 eura plus trošak plaćenih pristojbi na tužbu u iznosu od 45,73 eura i na presudu u iznosu od 91,46 eur, tako da ukupan trošak iznosi 1.630,33 eura, sukladno odredbama Odvjetničke tarife i Zakona o sudskim pristojbama. Ovo stoga što je tužitelj platio pristojbu na tužbu u roku od 3 dana od podnošenja tužbe pa je platio samo pola dužne pristojbe, dok je pristojbu na tužbu dužan platiti u punom iznosu.

Međutim, sud nije tužitelju mogao priznati kao nužan trošak ročišta za objavu presude u visini od 50 bodova, a to stoga što su obje stranke na zaključnom ročištu poučene da će nenazočnoj stranci, a obje stranke zastupaju punomoćnici – odvjetnici,

koji imaju tehnička sredstva u svojim uredima, presuda biti dostavljena putem e- oglasne ploče, tako da nije nužno da stranka, odnosno njen odvjetnik i osobno dođe u sud na objavu radi preuzimanja presude.

29. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Valpovu 13. ožujka 2024.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave

presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženici putem punomoćnika