Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 51 Gž R-795/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pr- 800/2021-35 od 31. siječnja 2022., dana 13. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pr-800/2021-35 od 31. siječnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
„I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
'' Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, OIB: 36162371878 da tužitelju KL, BABINA GREDA, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.999,00 kn na ime dugovanja iz ove tužbe sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 15. veljače 2019., po stopi uređenoj čl. 29. ZOO, kao i da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, sve u roku 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju KL OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878 na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.750,00 kn u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014- Odluka USRH i 70/2019 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno, da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti, sukladno čl. 467. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
5. Ispitujući presudu u granicama razloga zbog kojih se presuda pobija, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
6. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, policijskog službenika, za isplatom iznosa od 4.999,00 kn na ime razlike plaće u utuženom razdoblju od studenog 2014. do siječnja 2019. Tužitelj potražuje isplatu po osnovi pogrešno obračunate plaće, a koji zahtjev je pobijanom odlukom u cijelosti odbijen kao neosnovan.
8. Žalbenim navodima tužitelj ističe da je pobijanom odlukom pogrešno primijenjeno materijalno pravo sadržano u Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike (“Narodne novine“, br. 104/2013, 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/2016, 112/2017, dalje: KU/17 i “Narodne novine“ br. 112/2017, 12/2018, dalje: KU/18), koji se podredno primjenjuje sukladno čl. 1. st. 3. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019, 155/2023, dalje: Zakon o policiji). Tužitelj žalbom ne osporava sama rješenja o plaći već primjenu tih rješenja glede obračuna plaće. Smatra da je njegovu bruto plaću trebalo uvećati za dodatke koje zahtijeva, a koji se odnose na posebne uvjete rada, a za što smatra da je tuženik propustio to učiniti te da mu stoga plaća nije isplaćivana prema navedenim propisima.
9. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu policijski službenik za zaštitu granice, zvanje policajac, na temelju rješenja o rasporedu od 28. srpnja 2012. i 1. kolovoza 2018., dok iz rješenja o plaći od 22. studenog 2018. proizlazi da je tužitelj na istom radnom mjestu u zvanju policijski narednik,
- da tužitelj smatra da ima pravo na dodatke na plaću te smatra da je tuženik trebao plaću računati na način da se osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću uvećaju za minuli rad, odnosno 0,5% za svaku godinu staža, a da to tuženik nije tako obračunavao,
- da je rješenjem o plaći od 22. studenog 2018. utvrđeno da tužitelj ima pravo na dodatke za specifičnost policijske službe, i to za opasnost i odgovornost (20%) te osobno i policijsko zvanje (4,62%), dok prema istom nema pravo na dodatak za rad na posebnim uvjetima (0,00%),
- da je ranijim rješenjima o plaći od 1. kolovoza 2018., 1. siječnja 2018., 1. svibnja 2016. i 19. ožujka 2013. utvrđeno da je tužitelj imao pravo na dodatke za specifičnost policijske službe, za opasnost i odgovornost (20%), dok po tim rješenjima nije imao pravo na dodatak za osobno i policijsko zvanje nema (0,00%), kao niti pravo na dodatak za rad na posebnim uvjetima (0,00%),
- dakle da tužitelj za određeni dio utuženog perioda ima pravo na dodatke za specifičnost policijske službe,
- da tužitelj tijekom postupka nije osporavao pravilnost rješenja o plaći,
- da je u postupku vještak računovodstveno-financijske struke dao nalaz i mišljenje kojim je ocijenio da je tuženik tužitelju obračunao plaću u skladu sa rješenjima o plaći i sukladno propisanom u Kolektivnom ugovoru,
- da je vještak na ročištu otklonio nedoumicu i obrazložio da se u nalazu i mišljenju, umjesto „dodatak za posebne uvjete", u biti radi o "dodatku za opasnost i odgovornost".
10. Na temelju navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja utvrdio je da je tužbeni zahtjev neosnovan, a zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.
11. Odredbom čl. 41. KU/17 i čl. 35. KU/18 propisano je da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.
12. Čl. 78. Zakona o policiji propisano je: (1.) Plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. (2.) Osnovnu plaću policijskog službenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža (3.) Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak za specifičnost policijske službe. Nadalje, čl. 79. Zakona o policiji propisano je da specifičnost policijske službe uključuje dodatke za: povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje i odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.
13. Isto tako, i Uredbom o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ br. 129/2011, 82/2012, 25/2013, 140/2013, 32/2015, 40/2015, 40/2016, 11/2017, 129/2017, 5/2018, 66/2018, 109/2018, 24/2019, 7/2022, dalje: Uredba o plaćama policijskih službenika), u čl. 2. plaća policijskog službenika (koja se sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima) te dodatak za specifičnost policijske propisani su na jednak način kao i Zakonom o policiji, a čl. 2. st. 4. Uredbe o plaćama policijskih službenika upućuje da visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji.
14. Posebnom Uredbom o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ br. 74/2002, 92/2005, 81/2006, 58/2008, 119/2011, 65/2012, 33/2013, 65/2015, 2/2017, 63/2021, 155/2023, dalje: Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi) utvrđuju se poslovi s posebnim uvjetima rada i pravo na posebne dodatke za službenike i namještenike koji rade na tim poslovima.
15. Prvenstveno se ističe da je, sukladno odredbi čl. 46. Zakona o policiji, odluka o plaći policijskog službenika upravna stvar, pa stoga niti ovaj parnični sud nije ocjenjivao zakonitost rješenja o plaći, već isključivo primjenu istih u odnosu na obračun plaće tužitelja.
16. Iz citiranih odredbi proizlazi da se plaća policijskog službenika na temelju odredaba i čl. 41. KU/17 i čl. 35. KU/18, čl. 78. Zakona o policiji i čl. 2. Uredbe o plaćama policijskih službenika sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima, a visina dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima propisana je Uredbom o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi. Ovdje je potrebno istaknuti da se, koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika i prema Zakonu o policiji i Uredbi o plaćama policijskih službenika sastoji i od postotka za specifičnost policijske službe, a koji uključuje dodatke za: povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje i odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.
17. Slijedom navedenog, postotci za specifičnost policijske službe za povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika i odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja sadržajno ulaze u koeficijent složenosti poslova policijskog službenika, a koji, pomnožen s osnovicom i uvećan za minuli rad (0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža), daje osnovnu plaću policijskog službenika.
18. Od tako uređene osnovne plaće potrebno je odvojeno sagledati dodatke za rad na poslovima s posebnim uvjetima. S obzirom na to da Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi ne predviđa posebne dodatke za radno mjesto ovdje tužitelja, a isti nisu niti iskazani u rješenjima o plaćama tužitelja kojih sadržaj tužitelj niti ne osporava, razvidno je da dodaci (za rad na poslovima s posebnim uvjetima) nisu niti trebali biti obračunati kako to i tijekom postupka i žalbom navodi tužitelj.
19. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja da, iako je nesporno da su tužitelju u platnim listama evidentirani posebni uvjeti rada, to automatski ne može značiti da isti ostvaruje pravo na obračun istih, s obzirom na to da su temelj za izračun plaće rješenja o plaći, a vještak je dao obrazloženi nalaz i mišljenje, koji je dodatno obrazložio na ročištu valjano otklonivši prigovore tužitelja, a prema kojem je plaća tuženika pravilno obračunata i isplaćena na temelju rješenja o plaćama i odredbama Kolektivnih ugovora.
20. S time u vezi, a nastavno na rješenja o plaći, ovaj sud ističe kako je sud prvog stupnja, na osnovi nalaza i mišljenja vještaka koji je potvrdio pravilnost obračuna plaće, pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tuženik kao poslodavac, na temelju prethodno citiranih odredbi KU/17, KU/18, Zakona o policiji i Uredbi o plaćama policijskih službenika, pravilno obračunavao i isplaćivao plaću tužitelja.
21. Odluka o troškovima parničnog postupka osnovana je kako po osnovu tako i po visini, a istu tužitelj žalbeni navodima posebno i ne osporava.
22. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 13. ožujka 2024.
Sudac:
Jasenka Grgić
