REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-114/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŠ., [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE KRAPINSKO- ZAGORSKE ŽUPANIJE, Pregrada, Janka Leskovara 40/1, OIB 43706413013, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Mičin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mičin & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3629/2022-2 od 21. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1850/2021 od 14. lipnja 2022., na sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3629/2022-2 od 21. studenoga 2022., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3629/2022-2 od 21. studenoga 2022. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1850/2021 od 14. lipnja 2022. kojom je suđeno:

„I. Utvrđuje se da je neosnovan i bez pravnog učinka raskid Ugovora o korištenju cestovnog zemljišta županijskih i lokalnih cesta na području Krapinsko- zagorske županije od 14. prosinca 2007. godine, kojeg je tuženik izjavio 21. ožujka 2017. godine.

II. Utvrđuje se da je na snazi i proizvodi pravne učinke Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta županijskih i lokalnih cesta na području Krapinsko-zagorske županije od 14. prosinca 2007. godine, sklopljen između tužitelja i tuženika.

III. Tuženik je dužan trpjeti tužiteljevo korištenje dijela cestovnog zemljišta na svim županijskim i lokalnim cestama u Krapinsko-zagorskoj županiji temeljem Ugovora o korištenju cestovnog zemljišta županijskih i lokalnih cesta na području Krapinsko-zagorske županije od 14. prosinca 2007.

IV. Tuženik je dužan primati ispunjenje tužiteljevih novčanih obveza temeljem Ugovora o korištenju cestovnog zemljišta županijskih i lokalnih cesta na području Krapinsko-zagorske županije od 14. prosinca 2007. godine.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 232.968,75 kn u roku od 8 dana.“

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1189/2023-2 od 11. srpnja 2023. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv citirane drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

"Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ako na tuženikove odlučne žalbene navode nije odgovorio već je samo općenito i neobrazloženo otklonio žalbene razloge bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi bilo jasno zbog čega drugostupanjski sud svaki od žalbenih prigovora smatra neosnovanim odnosno koje žalbene prigovore smatra neodlučnim za ispitivanje zakonitosti presude?"

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijane nižestupanjske presude u smislu revizijskih razloga, podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu. Traži troškove sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije osnovan raskid Ugovora o korištenju cestovnog zemljišta županijskih i lokalnih cesta na području Krapinsko- zagorske županije od 14. prosinca 2007., kojeg je tuženik izjavio 21. ožujka 2017. i vezano uz to, da taj ugovor i dalje proizvodi pravne učinke.

8. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su stranke 14. prosinca 2007. sklopile Ugovor o korištenju cestovnog zemljišta županijskih i lokalnih cesta na području Krapinsko zagorske županije (dalje: Ugovor) kojim su ugovorili korištenje nekretnina – dijelova cestovnog zemljišta na svim županijskim i lokalnim cestama koje su u Krapinsko zagorskoj županiji pod upravom tuženika, pod uvjetima i na način opisan Ugovorom. Radi se o Ugovoru koji je sklopljen na temelju Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/04 i 138/06) i Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti ("Narodne novine" broj 126/03 i 119/07) te je njime ugovoreno pravo korištenja u korist tužitelja kao osobe koja na cestama kojim upravlja tuženik ima izgrađenu TK infrastrukturu i drugu povezanu opremu, uz obvezu plaćanja tužitelju ugovorene naknade za to. Navedeni Ugovor zaključen je na neodređeno vrijeme. Međutim, tuženik je Izjavom od 21. ožujka 2017. raskinuo Ugovor navodeći da tužitelj nije ispunio svoju obvezu dostave geodetskog elaborata. Naime, obveza tužitelja bila je plaćanje ugovorene naknade prema površini cestovnog zemljišta na kojem je izgrađena TK infrastruktura, s tim da je odredbom čl. 2. st. 3. Ugovora usuglašeno da će točnu duljinu, odnosno površinu cestovnog zemljišta na kojem je izgrađena TK infrastruktura ugovorne stranke utvrditi prema katastarskoj izmjeri te u skladu s istom učiniti izmjene podataka u prilozima (koji se odnose na površinu i naknadu), a razlika dobivena novom izmjerom nadoknaditi ugovornoj strani koja je u šteti s tim da se tužitelj obvezao navedenu katastarsku izmjeru izraditi najkasnije do 30. prosinca 2008. te dostaviti tuženiku i nadležnom Katastru vodova.

9. Za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari odlučno je utvrditi je li pravno valjan tuženikov jednostrani raskid Ugovora. Pritom, imajući u vidu predmet Ugovora, kao i obvezu dostavljanja geodetskog elaborata, nižestupanjski sudovi su utvrdili kako rok do 30. prosinca 2008. nije bitan sastojak Ugovora, budući da se pravilo o ispunjenju ugovora s fiksnim rokom primjenjuje samo kada su stranke izričito ugovorile da će se ugovor smatrati raskinutim ne bude li ispunjen u određenom roku ili kad je ispunjenje o roku bitan sastojak ugovora po prirodi samoga posla.

10. Nižestupanjski sudovi utvrđuju da tužitelj nije ispunio svoju obvezu dostave cjelovitog geodetskog elaborata, ali da je tuženik u smislu čl. 362. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) prije raskida predmetnog Ugovora bio dužan ostaviti tužitelju naknadni rok za ispunjenje obveze (dostave geodetskog elaborata).

11. Međutim, odlučujući u povodu tuženikove žalbe drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode kako je tužitelj neispunjenjem obveze iz čl. 2. Ugovora za vrijeme desetogodišnjeg trajanja toga Ugovora onemogućio i točno utvrđivanje (odredive) naknade koju je bio dužan plaćati u skladu s Ugovorom, budući je pored novčane obveze, koja je Ugovorom po opsegu bila određena privremeno, tužitelj imao i nenovčanu obvezu koja je bila od presudne važnosti za točno određivanje novčane obveze. Točnije, iako je obveza tužitelja bila katastarsku izmjeru izraditi najkasnije do 30. prosinca 2008. tužitelj je svoju obvezu izbjegavao ispuniti pa je tuženik dana 23. lipnja 2016. podnio zahtjev Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti, Zagreb (dalje: HAKOM) da u skladu sa svojim ovlastima koje proizlaze iz odredbi Zakona o elektroničkim komunikacijama, naloži tužitelju dostaviti HAKOM-u i tuženiku kompletni geodetski elaborat na katastarskim podlogama, u digitalnom obliku, (vektoriziran i digitalni katastarski plan) za cjelokupnu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu, za trase kabelske kanalizacije, trase kabela u zemlji bez kabelske kanalizacije i trase nadzemnih kabela na cijelom administrativnom području Županije Krapinsko-zagorske, a koje su u vlasništvu ili kojima upravlja tuženik, ali da tužitelj čak i tijekom postupka pred HAKOM-om nije postupao po nalogu HAKOM-a, što je rezultiralo time da je HAKOM višekratno zaključcima nalagao tužitelju izradu i dostavu zatraženog u skladu s tim zaključcima, a tužitelj po istima nije postupao onako kako mu je to naloženo te je postalo razvidno kako tuženik s tužiteljem nije bio u mogućnosti urediti međusobne odnose na prihvatljiv način, o čemu dokazi prileže spisu. Dakle, tuženik ističe da je razvidno kako tužitelj u vrijeme važenja Ugovora nije ispunio svoju obvezu iz čl. 2. Ugovora, a očito je kako istu nije bio spreman ispuniti ni u kakvom naknadnom roku, pa je tako čak i u tijeku postupka pred HAKOM-om (iako su propisane kazne zbog nepostupanja po nalozima) u više navrata dostavljao nepotpune i nedostatne podatke.

12. Dakle, osnovano tuženik ističe da drugostupanjski sud nije dao nikakve razloge na odlučne žalbene navode tuženika, obzirom da je čl. 363. ZOO propisano da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

13. Naime, drugostupanjski sud nije ocijenio bi li iz gore opisanog ponašanja tužitelja kao korisnika cestovnog zemljišta tijekom desetogodišnjeg razdoblja od sklapanja do raskida ugovora, proizlazilo da bi on svoju osnovnu obvezu iz predmetnog ugovora – izradu geodetskog elaborata, ispunio u naknadnom roku. Također nije dao razloge o tome je li tužitelj konkludentnim radnjama odnosno pasivnošću i postupanjem protivno odredbama čl. 5., čl. 9. i čl. 10. ZOO, prestankom postojanja volje za ispunjenjem ugovora, doveo do raskida predmetnog ugovora. Drugostupanjski sud, međutim, u obrazloženju svoje presude nije niti spomenuo odredbu čl. 363. ZOO, niti iznio razloge o navedenim odlučnim činjenicama. Zato je u drugostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP (tako i ovaj sud Rev 2408/2016-2 od 11. svibnja 2022.)

14. Imajući na umu sve navedeno, odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:

„Drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP ako na tuženikove odlučne žalbene navode nije odgovorio već je samo općenito i neobrazloženo otklonio žalbene razloge bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi bilo jasno zbog čega drugostupanjski sud svaki od žalbenih prigovora smatra neosnovanim odnosno koje žalbene prigovore smatra neodlučnim za ispitivanje zakonitosti presude.“

15. U odnosu na postavljeno postupovnopravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija potrebno je napomenuti da je odredbom čl. 375. st. 1. ZPP navedeno da u obrazloženju svoje presude drugostupanjski sud treba ocijeniti sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Kada je u obrazloženju drugostupanjske odluke izostala ocjena žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja, radi se o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP (primjerice, tako i u rješenju ovoga suda broj Rev 819/2020-3 od 26. siječnja 2021., broj Rev-x 588/2018 od 19. svibnja 2020., Rev 446/2022-2 od 11. srpnja 2023.).

16. Slijedom toga, a kako drugostupanjski sud nije razmotrio sve okolnosti i činjenice odlučne za odluku o tužbenom zahtjevu, a niti je u obrazloženju svoje odluke iznio dostatne i jasne razloge za svoju odluku - sve prema izloženim pravnim shvaćanjima ovoga suda - zbog čega ne postoje razlozi za preinačenje osporene presude, to je primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo prihvatiti reviziju i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja - u stavku I., te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

17. U ponovljenom postupku drugostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te potom donijeti novu odluku u pogledu tužbenih zahtjeva i istaknutih prigovora tuženika.

18. Odluka o troškovima postupka nastalima povodom revizije utemeljena je na čl. 166. st. 3. ZPP (stavak II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 13. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa