REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1150/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B., iz Đ., kao pravne slijednice sada pok. M. B., iz Đ., OIB ..., protiv tuženika A. Š., vlasnika obrta I. ..., D. B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. C., odvjetnik u S., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o reviziji tuženika, protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-926/2017-2 od 4. prosinca 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2138/14 od 6. srpnja 2017., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-926/2017- 2 od 4. prosinca 2017. i predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Zadru broj: Ovr-873/13 od 10. travnja 2013. godine na nekretnini zkč 1349/7 k.o. V., kuća R. površine 100 m2 i dvorište R. površine 224 m2, sveukupne površine 324 m2, sve upisno u zkul 11477 k.o. V.
II. Nalaže se tuženiku A. Š., vl. obrta I. ..., OIB: ..., ..., ... D. B., da isplati tužitelju M. B., OIB: ..., ..., ... Đ., iznos od 251.288,97 kuna neosnovano stečen rješenjem Općinskog suda u Zadru broj: Ovr-873/13 od 10. travnja 2013. godine, uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to:
iznos od 13.320,00 kuna počevši od 23. veljače 2016. godine, pa do isplate, iznos od 110.000,00 kuna počevši od 25. veljače 2016. godine, pa do isplate, iznos od 28.000,00 kuna počevši od 6. svibnja 2016. godine, pa do isplate, iznos od 99.868,97 kuna počevši od 6. svibnja 2016. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku A. Š., vl. obrta I. ..., OIB: ..., ..., ... D. B., da plati tužitelju M. B., OIB: ..., ..., ... Đ., iznos od 29.707,00 kuna, uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 7. svibnja 2016. godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku A. Š., vl. obrta I. ..., OIB: ..., ..., ... D. B., tužitelju M. B., OIB: ..., ..., ... Đ., nadoknadi cjelokupno prouzročene parnične troškove od 57.721,50 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka istih pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 57.721,50 kuna iz točke IV. izreke ove sudske odluke, a do zatraženog iznosa troška postupka od 68.659,00 kuna, tj. za iznos od 10.937,50 kuna.“.
2. Drugostupanjskom presudom, odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog razloga propisanih odredbom čl. 385. ZPP-a. Tuženik potražuje trošak sastava revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno:
- da je po prijedlogu tuženika iz ovoga postupka, javni bilježnik M. G. iz Z., donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-779/12 temeljem vjerodostojne isprave, za iznos od 123.324,02 kn;
- da je doneseno rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-873/13 pred Općinskim sudom u Zadru, radi naplate iste novčane tražbine, koja je ovrha određena na nekretninama tužitelja (koji je predmet spojen sa predmetom istoga suda poslovni broj Ovr-881/13);
- da se potraživanje tuženika u iznosu od 123.324,02 kn, odnosi na neplaćene račune M402 od 31. listopada 2010. (na iznos od 47.743,84 kn) i račun M446 od 23. prosinca 2009. (na iznos od 75.480,18 kn) iz poslovnog odnosa za tužiteljam;
- da je tužitelj (vlasnik obrta A.-p.) rješenjem prvostupanjskoga suda upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, protiv tuženika iz ovoga postupka;
- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj predmetne račune (M402 i M446) u cijelosti podmirio tuženiku, temeljem kompenzacija, u ukupnom iznosu od 123.324,02 kn (račun M446 da je podmiren jednostavnom kompenzacijom a račun M402 da je podmiren po pet odvojenih kompenzacija).
8. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud prihvaća zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (s obzirom da je potraživanje tuženika prema tužitelju prestalo kompenzacijom), te nalaže tuženiku da vrati tužitelju iznos koji je tuženik namirio u ovršnom postupkom pod poslovnim brojem Ovr-873/13 (glavnicu sa zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 251.288,97 kn) temeljem odredbe čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). Nadalje, prihvaća prvostupanjski sud i dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 29.707,00 kn, koji se odnosi na troškove potrebne radi vođenja ovršnog postupka, temeljem odredbe čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).
9. Drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskoga suda te potvrđuje prvostupanjsku presudu.
10. Nakon provedenoga financijskog vještačenja pred prvostupanjskim sudom, tuženik je istako primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je vještak usmeno saslušan na ročištu 20. siječnja 2017. Nakon usmenog saslušanja vještaka, tuženik je predložio provođenje novog financijskog vještačenja (ostajući kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka). Primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, uz tvrdnju da je neosnovano odbijen njegov prijedlog za provođenje novoga vještačenja, tuženik ponavlja i u žalbi.
10.1. Tako tuženik osporavajući rezultate provedenoga vještačenja, između ostaloga, navodi: da je vještak iznio netočne navode po kartici tužitelja (A.-p.); da vještak polazi od pogrešne činjenice da bi tužitelj po računu M446 izvršio uplatu 23. prosinca 2009. u iznosu od 75.480,18 kn; da je račun M446 prema knjiženju knjigovodstva tužitelja zatvaran kompenzacijama, za koje kompenzacije vještak tvrdi da su zatvarale račun M402; da u nalaz vještaka nije uvrštena knjigovodstvena kartica tužitelja (A.-p.) za 2010. iz koje je vidljivo na koji su način zatvarani računi; da je dopisom vještaka nalaz promijenjen, bez valjanog obrazloženja, što ga čini kontradiktornim; da knjiženja tuženika, vještak pri izradi nalaza uopće nije uzeo u obzir; da na nekim od izvršenih kompenzacija nedostaje pečat tuženika, pa da iste ne mogu biti pravovaljane (posljedično niti računi po tim kompenzacijama ne mogu biti plaćeni).
11. Na žalbene prigovore, u kojima su iznesene konkretne primjedbe na nalaz i mišljenje financijskoga vještaka kao i njegovo usmeno očitovanje i koji se odnose na odbijanje prijedloga za provođenjem novog financijskoga vještačenja, drugostupanjski sud odgovara paušalno, navodeći da je vještak odgovorio na sve primjedbe tuženika, pa činjenica da tuženik nije zadovoljan sa takvim nalazom ne može biti razlog za provođenjem novog vještačenja. Ujedno drugostupanjski sud navodi: „ovaj sud nije se upuštao u ocjenu navoda iz žalbe kojima se analizira nalaz vještaka i osporavaju zaključci vještaka jer je financijsko vještačenje određeno upravo iz razloga jer sud ne raspolaže potrebnim znanjem iz oblasti knjigovodstva, načina knjiženja računa i slično pa da bi mogao ispitati stručnost nalaza financijskog vještaka.“.
12. U opisanim okolnostima, s pravom tuženik u reviziji ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. u vezi s odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
12.1. Navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud počinio je, jer iako je tuženik u žalbi naveo potpuno određene prigovore, drugostupanjski sud u obrazloženju drugostupanjske presude na njih nije potpuno odgovorio već je prihvatio obrazloženje prvostupanjske presude te općenito i neobrazloženo otklonio žalbene razloge, bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi bilo jasno zbog čega svaki od žalbenih prigovora smatra neosnovanim, odnosno koje žalbene prigovore smatra neodlučnim za donošenje odluke u ovom sporu.
13. Zbog navedenoga, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.
14. U ponovljenom postupku, drugostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem i nakon toga će donijeti novu odluku.
15. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, o troškovima postupka u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
