REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 666/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VUGIP d.o.o. Zagreb, Kameniti stol 23c, OIB 25534711897, kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić u Rijeci, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5126/2022-2 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-222/2020-27 od 11. studenog 2022., na sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske, te na povredu prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5126/2022-2 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-222/2020-27 od 11. studenog 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Opstoji li in concreto casu jednakost pred zakonom kao ultimativni zahtjev nomokracije, u slučaju kada istu nekretninu (unutar lučkog područja) - koja je cijenjena kao res extra commercium odnosno pomorsko dobro za koje ne postoji pravna osnova odnosno propis na kojem bi se moglo steći pravo vlasništva bez ikakve iznimke i u bilo kojem periodu, a imajući u vidu propise koji reguliraju samu materiju pomorskog dobra – isti pravni prednik otuđi dvama različitim pravnim subjektima od kojih jedan na istom pravnom temelju ishodi upis svojeg prava vlasništva a drugi u tome ne uspije?
2. Je li u slučaju kada je građevina izgrađena prije mnogo vremena na naknadno proglašenom pomorskom dobru, a na istoj postoji mogućnost utvrđenja valjanosti stjecanja stvarnog prava, ali i upisano pravo korištenja, bilo potrebno prethodno provesti postupak izvlaštenja? Ili drugim riječima, je li od strane državnog odvjetništva po proglašenju pomorskog dobra na spornom području trebao ex offo biti pokrenut postupak izvlaštenja, što bi za izravnu reperkusiju imalo obeštećenje svih nositelja stvarnih prava na spornoj građevini kroz pravo na naknadu sukladno Zakonu o izvlaštenju?" pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Rev x 36/2015-2 od 9. lipnja 2015., Rev x 62/2017-3 od 27. ožujka 2019. i Rev 601/1984). Također se poziva na razloge propisane čl. 385.a st. 2. ZPP i navodi da su joj pobijanom presudom zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novineˮ, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i to pravo vlasništva (čl. 48.st. 1. i čl. 50. ) u svezi sa čl. 1. Protokola I Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih („Narodne novine - Međunarodni ugovoriˮ, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017 - dalje: Konvencija)
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a ZPP, te je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod I. izreke
4. Ovo iz razloga što postavljenim pravnim pitanjima tužitelj polazi od vlastitih činjeničnih navoda koji ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima suda na kojima se temelji pobijana presuda (da se sporna nekretnina nalazila unutar granica pomorskog dobra od 1961.).
4.1. Nadalje, prilikom postavljanja pitanja, a u tom smislu i iznošenjem navoda da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda i prakse viših sudova tužitelj polazi od pravnih shvaćanja koja se ne odnose na konkretnu situaciju.
4.2. Tako se poziva na pravno shvaćanje iz odluke Rev x 36/2015-2 od 9. lipnja 2015., kojom je odbačena revizija, a u kojoj je iznijeto pravno shvaćanje da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava. Odluku revizijskog suda Rev 601/1984 od 10. listopada 1984. (koju tužitelj nije dostavio niti je ista dostupna na portalu sudske prakse SUPRA) sud stoga nije uzeo u obzir. Odluka Rev x 62/2017-3 od 27. ožujka 2019., odnosi se na pravni status zemljišta koje je javno, a ne pomorsko dobro i stoga ne koincidira u odnosu na konkretan slučaj.
4.3. Nadalje, suprotno navodima iz prijedloga za dopuštenje revizije, pobijana odluka temelji se na ocjeni nižestupanjskih sudova da je predmet spora pomorsko dobro koje po svojoj prirodi nije nekretnina u pravnom prometu, da na istoj na ime tužitelja niti njegovog prednika nije bilo upisano pravo upravljanja (već je bilo upisano na Luke Rijeka d.d.), da je u temeljni kapital tužitelja procijenjeno samo ulaganje tužitelja u dio nekretnine koja je predmetom spora, a ne nekretnina, a da su se sve prethodno citirane pretpostavke trebale ostvariti da bi se moglo utvrditi da je tužitelj stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini temeljem čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP).
4.4. Pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka u skladu je sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda (tako u Rev 2592/2019-3 od 25. listopada 2023. i Rev 1313/2008-2 od 3. listopada 2012., te Rev 1207/2008 od 3. ožujka 2010.)
5. Stroga su neosnovani i navodi iz prijedloga koji se odnose na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom budući da navodima iz prijedloga tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo vlasništva (čl. 48. i 50. Ustava i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju), a ovo tim više što je pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda u pogledu tumačenja relevantnih odredbi materijalnog prava u skladu sa pravnim shvaćanjima revizijskog suda.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
