REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 401/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. N. iz T., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u S., protiv tuženice O. b. d.d. S., OIB: …, zastupan po punomoćnicima B. A. i N. Š. Š., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu A. & A. d.o.o., S., prema generalnoj punomoći broj Su-2855/18, radi 1 1

utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela stavka I. izreke presude Županijskog suda u Karlovcu, broj Gž-704/2022-2 od 16. studenoga 2022. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1161/2020 od 31. svibnja 2022. pod stavkom II. izreke, na sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženice.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Karlovcu, broj Gž-704/2022-2 od 16. studenoga 2022. u dijelu pod stavkom I. izreke potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1161/2020 od 31. svibnja 2022. pod stavkom I. izreke, pod stavkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 40.269,15 kn sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 11.464,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1416/2023-2 od 4. travnja 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv dijela stavka I. presude Županijskog suda u Karlovcu, broj Gž-704/2022-2 od 16. studenoga 2022. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1161/2020 od 31. svibnja 2022. pod stavkom II. izreke u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

1. Je li sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu iznosa koji se temelji na ugovornim odredbama kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i koje su utvrđene ništetnima u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača korisnika kredita s valutnom klauzulom u CHF, dužan uzeti u obzir i koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredbi imao u vidu iznosa koje je tužitelj na temelju tih ništetnih odredbi manje platio, na način da treba odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja tzv. negativne razlike?

2. Da li su sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove treba odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja tzv. negativne razlike?“

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) podnijela reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijani dio drugostupanjske presude u smislu revizijskih navoda, podredno ukine drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojih je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli.

8. U ovoj revizijskoj fazi postupka je sporno treba li prilikom donošenja odluke uzeti u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku odnosno kada je tužitelj uplatio manji iznos od onog tečaja koji je bio ugovoren prilikom sklapanja ugovora.

9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu u kojim je tražena isplata preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka. Pritom nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

10. Prema shvaćanju nižestupanjskih sudova u konkretnom slučaju bilo bi neosnovano utvrđene iznose preplate umanjiti za tzv. negativnu razliku koja je proizašla zbog tečajne razlike CHF, u odnosu na koje tuženica nije postavila zahtjev ili prigovor prijeboja, a koja nije bila jasno predočena tužitelju od strane tuženice pa stoga tuženica ne može imati koristi od svog nezakonitog postupanja.

11. Suprotno navedenome, tuženica smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate. Pritom tuženica smatra da primjenom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) kada se vraća stečeno bez osnove valja uračunati ne samo korist koju je jedna strana imala od ništetne ugovorne odredbe već i eventualnu korist koju je druga strana imala od takve ništetne ugovorne odredbe.

12. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prije čijeg donošenja je sud odlučivao u proširenom vijeću prema čl. 390. st. 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na pitanja postavljena i u ovom predmetu:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

14. Iz navedenog proizlazi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženica na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženica istaknula takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP.

15. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama koje bi predstavljale korist koju je druga strana (tužitelj) imala od takve ništetne ugovorne odredbe.

16. U ovom konkretnom predmetu tuženica samo osporava visinu potraživanja tužitelja na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF, smatrajući da je vještak prilikom izračuna iznosa koje je tužitelj preplatio na ime takve ništetne odredbe trebao uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj manje platio u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavila prigovor u smislu shvaćanja izraženog kao pod točkom 13. ove presude.

17. Stoga u konkretnom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate te je odluka nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženo u odluci broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tuženice odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.