REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1115/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Patači, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Marija Radelja odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2102/2023-3 od 3. listopada 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4746/20-32 od 12. svibnja 2023., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2102/2023-3 od 3. listopada 2023. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4746/20- 32 od 12. svibnja 2023. pod točkom II. izreke, u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
„Dovodi li tužba podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu, koji je potrošaču odobren u kunama, do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?“.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2102/2023-3 od 3. listopada 2023. zbog sljedećih pravnih pitanja:
„(i.) Je li tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu, koji je potrošaču odobren u kunama, u zastari budući da je zahtjev za isplatu po pojedinim anuitetima postavljen protekom petogodišnjeg zastarnog roka od dana plaćanja anuiteta?
odnosno
Dovodi li tužba podnesena u pojedinačnom postupku, a radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem utvrđene ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu, koji je potrošaču odobren u kunama, do prekida tijeka zastarnog roka u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.)?
(ii.) Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud usvoji povećani tužbeni zahtjev, povećan nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je provedenim vještačenjem utvrđena visina novčanog zahtjeva na temelju kojeg je tužbeni zahtjev povećan?
odnosno
Je li ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud usvoji povećani tužbeni zahtjev, povećan nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga svrsishodnosti, bez prethodnog utvrđivanja mogućnosti tužitelja da bez svoje krivnje tužbeni zahtjev preinači do zaključenja prethodnog postupka?
(iii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope/ i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?“
1.1. Tuženik prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i zbog povrede prava na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13.1. Konvencije, te prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, za koja prava tvrdi da su mu povrijeđena u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 90/17, 80/20 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke dopuštenje revizije u odnosu na pitanje navedeno u izreci ovoga rješenja. Navedeno je pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a posebno za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o nenamjenskom kreditu, sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika 14. svibnja 2007. kao i isplatu iznosa od 995,32 eura/7.499,23 kune s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
3.1. Odbijajući istaknuti prigovor zastare, prvostupanjski sud navodi da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.), pa kako je ništetnost u konkretnom slučaju utvrđena tek donošenjem presude, da zastara nije nastupila jer zastarni rok nije ni počeo teći.
3.2. Iz obrazloženja pobijane presude, za zaključiti je da drugostupanjski sud prihvaća navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda.
4. Kao razlog opravdanosti pitanja navedenoga u izreci ovoga rješenja, tuženik se poziva na pravno shvaćanje ovoga suda izraženo u presudi poslovni broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., u kojoj je navedeno: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.“ Iz navedenoga, tuženik izvodi zaključak da je već prije podnošenja tužbe počeo teći zastarni rok za iznose koji nisu bili utuženi prilikom podnošenja tužbe. Slijedom navedenoga, da je zahtjev za isplatom pojedinih mjesečnih anuiteta postavljen protekom petogodišnjeg zastarnog roka (od dana plaćanja anuiteta).
5. Kao prvo je potrebno navesti, da podnošenje kolektivne tužbe u slučaju „Potrošač“ (koji se odnosi na kredite u CHF) nema učinak prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, u obveznom odnosu potrošača i banke u ugovorima o kreditu u kunama bez ugovorene valutne klauzule (kakav je i predmetni ugovor), pa se ni potrošač u pojedinačnoj parnici ne može pozivati na pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača za kredite u CHF, pa ni na zastaru, jer se ona odnosi isključivo na kredite ugovorene s valutnom klauzulom u CHF. Zbog navedenoga se ni presuda na koju se predlagatelj poziva (Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.) ne može izravno primijeniti na konkretan slučaj, jer zaštita kolektivnih interesa u navedenom sporu nije tražena u odnosu na ugovore o kreditu u kunama (već na ugovore o kreditima u švicarskim francima).
5.1. Međutim, kada sud u presudi poslovni broj Rev-2245/2017., navodi da pokretanjem parničnog postupka dolazi do „prekida zastare“ na temelju čl. 241. ZOO (neovisno što se radi o postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača) tada je za zaključiti, da pravno shvaćanje izraženo u nižestupanjskim odlukama, nije dostatno za zaključak o neosnovanosti tuženikova prigovora zastare za sva utužena potraživanja (za zahtjev za isplatu pojedinih anuiteta postavljen protekom petogodišnjeg zastarnog roka od dana plaćanja anuiteta), dakle, da odstupa od prakse ovoga suda.
6. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a, dopustiti reviziju u odnosu na pitanje navedeno u izreci rješenja, a u odnosu na ostala pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava, u smislu navedene zakonske odredbe, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
