Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-839/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Srđana Kuzmanića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josipa Vugrina i Petre Vugrin Posavec iz Čakovca, protiv tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u ... [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenom protiv presude i rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj P-333/2020-18 od 2. srpnja 2021., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.
r i j e š i o j e
Žalbe se djelomično uvažuju a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-333/2020-18 od 2. srpnja 2021.
a ) ukida o točki I., II., i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;
b) potvrđuje u točki IV. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem doslovce je odlučeno:
" I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o [broj kredita] od 05.02.2007. godine , sklopljen između tužitelja LD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika ..., [adresa] [osobni identifikacijski broj],[adresa] , ovjeren kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec pod brojem OU188/07 dana 05.02.2007. godine, u čl.7. koji glasi:
'Kredit se otplaćuje se u jednakim mjesčnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF , važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen Korisniku kredita po isplati kredita. '
II Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] , [adresa] , da tužitelju LD OIB [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa] , isplati iznos od 30.443,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl.29. st. ZOO po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena, i to na :
iznos 25,73 kuna od 01. 05. 2009.g,
iznos 111,15 kuna od 01. 06. 2009.g.,
iznos 111,71 kuna od 01.07. 2009.g.,
Iznos 97,73 kuna od 01.08. 2009g.,
Iznos 98,81 kuna od 01. 09. 2009.g.,
Iznos 85,72 kuna od 01.10.2009.g.,
Iznos 85,91 kuna od 01.11. 2009.g,
Iznos 118,53 kuna od 01.12.2009.g,
Iznos 146,84 kuna od 01.01.2010.g.
Iznos 166,88 kuna od 01.02.2010.g,
Iznos 171,43 kuna od 01.03.2010.g
Iznos 214,49 kuna od 01. 04. 2010.g
Iznos 203,56 kuna od 01. 05. 2010.g
Iznos 240,80 kuna od 01.06. 2010.g
iznos 336,59 kuna od 01. 07. 2010.g
iznos 300,61 kuna od 01. 08. 2010.g
iznos 438,99 kuna od 01. 09. 2010.g
iznos 412,88 kuna od 01. 10. 2010.g
iznos 349,00 kuna od 01.11.2010.g,
iznos 423,79 kuna od 01.12.2010.g,
iznos 570,28 kuna od 01.01.2011. g,
iznos 499,00 kuna od 01.02.2011.g.,
iznos 530,85 kuna od 01.03.2011.g
iznos 490,62 kuna od 01.04.2011.g
iznos 474,36 kuna od 01.05. 2011.g
iznos 661,55 kuna od 01. 06. 2011.g
iznos 711,71 kuna od 01. 07. 2011.g
iznos 825,82 kuna od 01. 08. 2011.g
iznos 758,28 kuna od 01.09. 2011.g
iznos 673,67 kuna od 01. 10. 2011.g
iznos 658,64 kuna od 01. 11.2011.g
iznos 652,19 kuna od 01.12.2011.g
iznos 692,17 kuna od 02.01.2012.g
iznos 727,04 kuna od 31.01.2012.g.
iznos 731,71 kuna od 29.02.2012.g. iznos 706,18 kuna od 01. 04. 2012.
iznos 723,88 kuna od 01. 05 2012.g
iznos 735,01 kuna od 01. 06. 2012.g
iznos 720,58 kuna od 01. 07. 2012.g
iznos 721,20 kuna od 01. 08. 2012.g
iznos 707,15 kuna od 01.09.2012.g,
iznos 672,73 kuna od 01.10.2012.g,
iznos 709,15 kuna od 01.11. 2012.g,
iznos 724,70 kuna od 01.12.2012.g
iznos 719,75 kuna od 01.01.2013.g
iznos 658,44 kuna od 01.02.2013.g
iznos 710,67 kuna od 01. 03 2013.g
iznos 709,81 kuna od 01. 04. 2013.g
iznos 695,73 kuna od 01.05. 2013.g,
iznos 625,73 kuna od 01.06. 2013.g,
iznos 631,20 kuna od 01.07. 2013.g.
iznos 639,49 kuna od 31.07 2013.g.
iznos 670,90 kuna od 01.09. 2013.g
iznos 698,89 kuna od 01. 10. 2013.g
iznos 682,24 kuna od 01.11.2013.g,
iznos 697,80 kuna od 01.12.2013.g,
iznos 708,81 kuna od 01.01.2014.g
iznos 716,86 kuna od 01.02. 2014.
iznos 657,48 kuna od 01. 03. 2014.g,
pa do isplate, se u roku od 15 dana , pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj],[adresa], da tužitelju LD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.496,36 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotna poena,u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti koje je uložio tuženik kao neosnovan."
2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja tuženik je pravodobno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovani ili presudu ukinuti i predmet vratiti nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba je pravovremena i dopuštena.
5. Žalba je u pretežitom dijelu osnovana a samo djelomično nije osnovana u odnosu na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi članka 7. Ugovora o kreditu broj 21850-3906811 od 05.veljače 2007. koji su sklopile parnične stranke, a kojom je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak kao i zahtjev za isplatu novčane svote od 30.443,42 kn na ime tečajne razlike dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi ugovora, sa zateznim kamatama od stjecanja pojedinih mjesečnih iznosa pa do dana plaćanja.
7. Ostvaren je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a na koju tuženik ukazuje u žalbi, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može ispitati njezina zakonitost.
8. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da se tužiteljičin zahtjev temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po kolektivnoj tužbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, pa da se tužiteljica sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a ima pravo pozvati na utvrđenje suda u ovom postupku u kojem je utvrđeno da su nepoštene, time i ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno pravo banke da jednostranom odlukom, bez objektivnih parametara, izmijeni kamatnu stopu i primijeni na ovaj način valutnu klauzulu u CHF. Obzirom na nesporne činjenice ( da je predmetni ugovor sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, da je ugovoreno da je švicarski franak valuta uz koju je vezana glavnica, da je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom) prvostupanjski sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 502.c ZPP navedenim pravnim utvrđenjima vezan i u ovom postupku. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio izvođenje svih predloženih dokaza smatrajući da je činjenično stanje i bez izvođenja predloženih dokaza u potpunosti utvrđeno.
9. Međutim, tuženik je već u odgovoru na tužbu, u kojem isticanju je ustrajao tijekom cijelog postupka, istaknuo da su tužitelju tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, pa je predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva u cijelosti, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Tuženik je kao dokaz svojih tvrdnji, predložio saslušanje tužitelja i svjedokinje ID, tuženikove zaposlenice, koje dokaze je prvostupanjski sud odbio kao nepotrebne. Prvostupanjski sud smatra da se odluka u ovom predmetu može donijeti na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu, da su sve odlučne činjenice utvrđene u postupku povodom kolektivne tužbe te da bi ponovno izvođenje dokaza u pojedinačnom postupku bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti.
10. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.
11. Primjena načela ekonomičnosti nije i ne smije biti nadređena zakonitom postupanju u parničnom postupku niti se predmetnim načelom može opravdati uskraćivanje mogućnosti raspravljanja jednoj stranci (u ovom slučaju tuženiku) pred sudom (odbijanjem dokaznih prijedloga kojima se dokazuju relevantne okolnosti).
11.1. Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022., U- III/4372/2021 i U-III-5458/2021, prihvaćena je bankina ustavna tužba te su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska odluka. U navedenim odlukama Ustavni je sud uputio na povredu načela "jednakosti oružja" i prava na pristup sudu u slučajevima kada sud u pojedinačnom potrošačkom sporu odbije argumentirani dokazni prijedlog banaka za saslušanjem zaposlenika banke na okolnosti obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu. U postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, za ocjenu jesu li banke potrošačima objasnile razloge i iznijele razumljive kriterije temeljem kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredbi, mjerodavan je onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, odnosno s neodređenim i apstraktnim fizičkim osobama. Informacije koje su pojedini potrošači dobili tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora relevantne su za pojedinačni odnos između banke i određenog potrošača. Banke su u pojedinačnim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu određenom potrošaču pružile odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi te da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
11.2. U kolektivnom se sporu utvrđuje razumljivost odredbi prosječnom (neodređenom) potrošaču, a pojedinačni spor se odnosi na određenog potrošača i određene okolnosti svakog pojedinog slučaja, pa je na redovnim sudovima zadaća da u pojedinim potrošačkim sporovima provjere na koji način te okolnosti utječu na promjenjivost pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti odredaba konkretnog ugovora.
11.3. Uskraćivanje mogućnosti tuženiku, da dokazuje da su tužiteljici kao određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dane odgovarajuće obavijesti o spornoj odredbi, odluka suda o nepoštenosti te odredbe zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, temeljila bi se na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, niti u kolektivnoj parnici (koja se odnosi općenito na potrošače), niti u pojedinačnoj parnici (vezanoj za konkretnog tužitelja kao potrošača). Takav pristup nesumnjivo je u suprotnosti s pravom na pravično suđenje i načelom ravnopravnosti procesnih oružja stranaka.
12. Tuženik je već u odgovoru na tužbu, a i kasnije tijekom postupka isticao da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi o valuti, te da mu je ponudio sve informacije temeljem kojih je mogao donijeti informiranu odluku o sklapanju ugovora o kreditu, odnosno, da je tužitelja "informirao o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF o kojima je sam imao saznanja" (stranica 32.spisa). U tom pravcu predložio je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (zaposlenice banke) ID.
12.1 Međutim, prvostupanjski je sud odbio dokazni prijedlog na tu odlučnu okolnost, smatrajući kako povreda tužiteljevog interesa kao pojedinačnog potrošača, beziznimno proizlazi iz utvrđene povrede kolektivnih interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koji se stav, sukladno svemu gore iznesenom, ne može prihvatiti kao pravilan i osnovan.
13. Budući je na tuženiku teret dokaza činjenice da je banka obavijestila potrošača prije sklapanja ugovora o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF, a tuženik tvrdi da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače, pa tako i tužiteljicu o rizicima sklapanja Ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli u CHF, te u tom pravcu predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (tuženikove zaposlenice), u nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, imajući u vidu utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja, kao i izloženo pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske.
13.1. Sud će ponovno odlučiti o dokazima koje je potrebno provesti radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica kod čega će sud imati u vidu i pravno shvaćanje koje je Ustavni sud Republike Hrvatske u naprijed navedenoj odluci iznio u odnosu na sudsku praksu i načelna stajališta o dokaznoj vrijednosti iskaza zaposlenika banaka i drugih svjedoka te sukladnosti primjene pravila o teretu dokazivanja u pojedinačnim potrošačkim sporovima s pravom na pravično suđenje.
14. Obzirom da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom ishodu spora, ukinut je dio izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.
15. Međutim, u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o sadržanu u točki IV. izreke kojom je odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda u Čakovcu žalba nije osnovana.
16. Prvostupanjski je sud pravilno odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti za suđenje o tužiteljevom zahtjevu, a koji prigovor je tuženik istaknuo pozivom na prorogacijsku klauzulu Ugovora o kreditu.
16.1 Iz sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu, suprotno žalbenim navodima, proizlazi da se radi o unaprijed, po tuženiku formuliranoj odredbi ugovora o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo. Tuženik je za slučaj spora ugovorio mjesnu nadležnost suda vodeći se prvenstveno vlastitim interesima.
17. Tužitelj je tužbu podnio Općinskom sudu u Čakovcu. Tuženik je, pravovremeno, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, pozivajući se na ugovorenu mjesnu nadležnost (članak 70. ZPP-a)
18. Prvostupanjski je sud odbio takav prigovor, smatrajući da je ugovorna odredba Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu kreditora, nepoštena, pa kao takva i ništetna, a sve s obzirom na Zakon o zaštiti potrošača.
19. Kako je odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti cijenjena kao nepoštena, a imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja (udaljenost od Čakovca do Zagreba, mogućnost dolaska na sud potrošača i slično), tako je pravilno prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, a sve sukladno i odredbi članka 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, dalje ZPK-a prema kojoj potrošač (tužitelj) može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane (tužene) pred sudom mjesta gdje potrošač ima prebivalište, odnosno, u konkretnom slučaju, pred Općinskim sudom u Čakovcu.
20. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja i to pod točkom a) temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a i pod točkom b) temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
Dubrovnik, 13. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Noemi Butorac
