REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4138/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća te mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VIBROBETON d.o.o., Jastrebarsko, V. Holjevca 20 b, OIB 71876774493, kojeg zastupa punomoćnik Jelenko Lehki, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATICA DUNAV d.o.o., Vukovar, Vinkovačka 56, OIB 19669028337, kojeg zastupa punomoćnik Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-197/2020-5 od 12. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-458/2017-15 od 25. listopada 2019., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije odbacuju se.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška nastalog u povodu podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Stranke su podnijele prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-197/2020-5 od 12. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-458/2017-15 od 25. listopada 2019.
2. Drugostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev radi naknade izmakle koristi zbog neispunjenja Ugovora o prijevozu sirovine od strane tuženika jer je tužitelj 2. srpnja 2013., osnovano raskinuo navedeni Ugovor za razdoblje od 2010.-2012., ali ne i za 2013., godinu, budući da je preuranjenim raskidom prekinuo uzročnu vezu između štetne radnje tuženika i nastale štete za tu godinu. Nije prihvatio tužbeni zahtjev niti u dijelu u kojemu se odnosi na naknadu izdataka za tehničku i kadrovsku opremu i redovnih fiksnih troškova i to, ''prije svega, jer se tužbeni zahtjev ne zasniva na šteti koju bi činili ti troškovi, nego samo na izmakloj koristi, a sud je u parničnom postupku vezan činjeničnom osnovom tužbenog zahtjeva''.
3. Tužitelj u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
''I. Da li se za pravne osobe prilikom neispunjenja obveza iz njihove profesionalne djelatnosti presumira krajnja nepažnja?
II. Može li drugostupanjski sud donijeti odluku o visini tužbenog zahtjeva koja nije zasnovana na zaključcima provedenih vještačenja u postupku, odnosno, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika?''.
4. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.
5. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
''I. Može li sud usvojiti tužbeni zahtjev temeljem različite pravne i činjenične osnove koja je prvotno naznačena po tužiteljevu pravnom osnovu?
II. Može li drugostupanjski sud donijeti odluku o visini tužbenog zahtjeva bez provođenja rasprave pred vijećem drugog stupnja, a imajući u vidu činjenicu da osnovanost dijela tužbenog zahtjeva a posebno novčani iznos ne proizlazi iz dokaznog materijala?
III. Ima li vjerovnik pravo na naknadu štete prema odredbi čl. 346. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kada sam inicira raskid ugovora?
IV. Ima li vjerovnik pravo na naknadu štete kada sam raskida ugovor na razlozima koji nisu osnova za raskid ugovora, te da li posljedično takav raskid ugovora obvezuje dužnika za naknadu štete?
V. Ima li vjerovnik pravo na naknadu štete a koja se odnosi na predvidivu štetu kao posljedicu povrede ugovorne obveze, ukoliko je isti ostvarivao prihode sa istim kadrom i opremom sa drugim poslovnim subjektima?
VI. Što obuhvaća predvidiva šteta?
VII. Mora li se predvidiva šteta umanjiti za ostvaren prihod koji je vjerovnik ostvario sa drugim pravnim subjektima?
VIII. Može li se ugovoriti cijena usluge u stranoj valuti/EUR, čiji tečaj se obračunava na dan plaćanja?''.
6. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog tuženika predložio odbaciti ga. Traži naknadu troška nastalog u povodu podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
7. Prijedlozi za dopuštenje revizije su nedopušteni.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlozima za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
9. Što se tiče prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja, prvo pitanje nije važno za odluku u sporu jer je drugostupanjski sud, neovisno o tome što je ocijenio da tuženik nije postupao s krajnjom nepažnjom, dosudio tužitelju cjelokupnu štetu s osnove izmakle koristi nastalu zbog povrede ugovorne obveze za razdoblje od 2010. -2012., dok mu izmaklu korist za 2013. godinu nije dosudio jer je ocijenio da je tužitelj preuranjenim raskidom ugovora od 2. srpnja 2013. prekinuo uzročnu vezu između štetne radnje na strani tuženika i štete nastale na strani tužitelja za tu godinu. Ni drugo pitanje, samo za sebe, nije važno za odluku u sporu jer drugostupanjski sud nije prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojemu se odnosi na naknadu izdataka za tehničku i kadrovsku opremu i redovnih fiksnih troškova ''prije svega iz razloga, jer se tužbeni zahtjev ne zasniva na šteti koju bi činili ti troškovi (točka 11. ovog obrazloženja), nego samo na izmakloj koristi, a sud je u parničnom postupku vezan činjeničnom osnovom tužbenog zahtjeva'', dok navedeno pitanje ne problematizira to pravno shvaćanje drugostupanjskog suda sadržano u točkama 11. i 25. obrazloženja drugostupanjske presude već problematizira pravna shvaćanja toga suda sadržana u točki 26. obrazloženja te presude. Osim toga, tužitelj za to pitanje iznio razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
10. Što se tiče prijedloga za dopuštenje revizije tuženika, tuženik niti za jedno pitanje nije naznačio dokaz razloga važnosti tih pitanja u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP jer odluke na koje se pozvao u prijedlogu nisu podudarne s pobijanom drugostupanjskom presudom budući da se ne radi o istovjetnim činjeničnim i pravnim situacijama. Osim toga, većina tih pitanja polazi od pogrešnih postavki pa tako npr. drugo pitanje od toga ''da osnovanost dijela tužbenog zahtjeva a posebno novčani iznos ne proizlazi iz dokaznog materijala'', četvrto pitanje od toga da je tužitelj raskinuo ugovor ''na razlozima koji nisu osnova za raskid ugovora'', a sedmo pitanje od toga da dosuđena ''šteta nije umanjena za ostvaren prihod koji je vjerovnik ostvario sa drugim pravnim subjektima''. I konačno, neka pitanja ni nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP (npr. pitanje ''Što obuhvaća predvidiva šteta?'').
11. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
12. Kao pod točkom II. izreke odlučeno je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer trošak tužitelja koji je nastao povodom sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, nije bio potreban za vođenje ove parnice.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
