REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4255/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske lutrije d.o.o., OIB 27905228158, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 72, kojeg zastupa punomoćnica Srđana Barišić, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. OIB 22694857747, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3377/2022-3 od 3. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-336/21 od 9. lipnja 2022., na sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3377/2022-3 od 3. srpnja 2023. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-336/21 od 9. lipnja 2022. u odnosu na visinu kamatne stope zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Da li se u slučaju isplate po polici osiguranja za osiguranje zakonske izvanugovorne ( javne ) odgovornosti prema djelatnicima osiguranika, radi o odnosu koji je proizišao iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovaca i osobe javnog prava ili se radi o ostalim odnosima, pa je i stopa zatezne kamate različita ovisno o vrsti odnosa o kojem se radi“?
II. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na 1. i 2. pitanje.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3377/2022-3 od 3. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 336/21 od 9. lipnja 2022.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
"1. Do kojeg trenutka stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze u postupku, u sporovima male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), tj. da li su isto dužne navesti u tužbi i odgovoru na tužbu ili do zaključenja prethodnog postupka (čl. 461.a st. 2. ZPP-a)?
2. Da li je sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP- a koja je utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude ukoliko je u postupku u sporovima male vrijednosti odlučnu činjenicu odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja i isplatu utemeljio na činjenici koja je iznesena protivno čl. 461.a ZPP-a tj. nakon podnošenja tužbe, odnosno odgovora na tužbu?
3. Da li se u slučaju isplate po polici osiguranja za osiguranje zakonske izvanugovorne ( javne ) odgovornosti prema djelatnicima osiguranika, radi o odnosu koji je proizišao iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovaca i osobe javnog prava ili se radi o ostalim odnosima, pa je i stopa zatezne kamate različita ovisno o vrsti odnosa o kojem se radi?
4. Da li se na odluku o parničnom trošku primjenjuje kamatna stopa koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkog ugovora ili ugovora između trgovaca i osobe javnog prava ili se radi o ostalim odnosima i stopi zateznih kamata sukladno takvoj vrsti odnosa?"
Kao razloge važnosti pitanja pod 1. i 2. poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5032/2015-4 od 7. prosinca 2017. i Pž-6646/2014-3 od 19. siječnja 2017. U odnosu na pitanja pod 3. i 4. poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1476/2020-4 od 16. studenoga 2022.
Tuženik se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u vidu prava na pravično suđenje.
2. U odgovoru na prijedlog tužitelj predlaže isti odbaciti uz naknadu troška.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pravna pitanja ocijenio slijedeće. Tuženik u prijedlogu postavlja pravna pitanja od kojih se dva odnose na trenutak do kojega se u sporovima male vrijednosti mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, a dva na kamatnu stopu. Stoga ove grupe pitanja valja promatrati odvojeno. U odnosu na pitanja pod 1. i 2. (trenutak do kojega se u sporu male vrijednosti mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi) tuženiku valja ukazati da odgovor na ta pitanja daje sam ZPP te da praksa na koju se poziva nije podudarna sa pravnom situacijom u ovom predmetu (opisanom u toč. 7. i 8. obrazloženja odluke suda prvoga stupnja i toč. 9. obrazloženja odluke suda drugoga stupnja). Stoga ova pitanja nemaju značenje pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Stoga je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
4. U odnosu na pitanje pod 3. zbog kojeg je revizija i dopuštena tuženik pravilno iznosi različitost prakse u činjenično i pravno identičnoj situaciji (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1476/2020-4) s obzirom na dosuđenu kamatnu stopu, pa je u odnosu na to pitanje reviziju valjalo dopustiti na temelju čl. 389.b st. 3. (toč. I. izreke ovoga rješenja), dok se u odnosu na 4. pitanje prijedlog smatra povučenim.
5. Tuženik se poziva na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Međutim, s obzirom na gore izneseno u odnosu na pitanja pod 1. i 2. nije učinio vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka zbog kojih bi joj bila povrijeđena ova prava. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. III. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
