REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 642/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Slavonskog Broda, OIB 58007872049, Slavonski Brod, Vukovarska 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Slavonija DI d.o.o., OIB 25301779247, Slavonski Brod, Sv. Lovre 75, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pencinger, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5331/2022-2 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-109/2021-48 od 25. listopada 2022., na sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5331/2022-2 od 23. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-109/2021-48 od 25. listopada 2022., zbog dva pravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Odgovor na prijedlog podnio je tuženik predlažući da se isti odbaci. Traži naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da niti jedno postavljeno pitanje u prijedlogu nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Tužitelj je u prijedlogu istaknuo pravna pitanja koja glase:
a) Je li je ništetan Ugovor o prodaji stečajnog dužnika u dijelu u kojem su prodane nekretnine koje su u trenutku sklapanja ugovora predstavljale neizgrađeno građevinsko zemljište unutar područja gradova i naselja gradskog karaktera, zaključen u vrijeme važenja članka 60. stavak 1. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ br. 54-1012/80, 42-505/86, 41-478/88, 16-277/90, 53-993/90)?
b) Veže li rješenje u završnom postupku obnove zemljišne knjige stranku koja je sudjelovala u tom u tom postupku i podnijela prigovor?"
4.2. Tužitelj ističe da su navedena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena. Tužitelj je uz prijedlog dostavio Zaključak br. 3. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Republike Hrvatske, koji je održan u Šibeniku 16. i 17. rujna 2015. smatrajući da ukazuje na važnost postavljenog pitanja.
5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora o prodaji stečajnog dužnika SLAVONIJA, drvna industrija, Slavonski Brod, koji je sklopljen 26. listopada 1992. između stečajnog upravitelja toga stečajnog dužnika kao prodavatelja i PBZ-INVESTHOLDING d.o.o. Zagreb, kao kupca, a u dijelu u kojem je kupac stekao vlasništvo nekretnina koje su navedene u izreci prvostupanjske presude.
6. U smislu odredbe čl. 385.a st.1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske će dopustiti reviziju, između ostalog, ako je pitanje „važno za odluku u sporu“, a drugo navedeno pitanje nema nikakvog značaja za ishod ovog spora. Je li predlagatelj propustio u roku podnijeti tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) ili nije, o čemu se govori u obrazloženju presude drugostupanjskog suda, a nakon završenog postupka obnove zemljišnih knjiga, ne utječe na odgovor na pitanje je li Ugovor o prodaji stečajnog dužnika djelomično ništetan ili nije, a to je predmet spora u ovoj parnici (a ne ispravak ili brisanje upisa u zemljišnoj knjizi).
7.1. Prvo pitanje u prijedlogu tužitelj obrazlaže činjenicama koje nisu utvrđene, odnosno koje su u suprotnosti s činjenicama utvrđenim u provedenom parničnom postupku pa tako navedeno pitanje ne može biti važno pitanje za odluku u ovom sporu.
7.2. Naime, već u tužbi tužitelj traži da sud utvrdi ništetnim Ugovor o prodaji stečajnog dužnika „u dijelu u kojem je kupac stekao u vlasništvo nekretnine“. Pravo vlasništva kupac nekretnine ne stječe ugovorom (pravnim poslom) već upisom vlasništva u zemljišnu knjigu u smislu čl. 119. st. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst). Pored navedenog, za primjenu odredbe čl. 60. st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj: 54/80, 42/86, 41/88, 16/90, 53/90, 44/92, 91/96) relevantne činjenice su (a) da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu unutar područja gradova i naselja gradskog karaktera, (b) da je to područje namijenjeno za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju (c) da su nekretnine prenesene na drugu osobu, a ne na općinu na čijem se području nalaze.
7.3. U konkretnom slučaju sporne nekretnine nisu bile predmet prodaje stečajnog dužnika i slijedom toga nisu prenesene na drugu osobu. Prema čl. 129. st. 1. tada važećeg Zakona o prisilnoj nagodbi, stečaju i likvidaciji („Narodne novine“, broj: 53/91, 71/91 i 84/92) stečajno vijeće može, nakon što pribavi mišljenje vjerovnika i stečajnog upravitelja na osnovu procjene odnosno provedenog vještačenja, odlučiti da se dužnik kao pravna osoba izloži prodaji. Dakle, nije riječ o prodaji imovine (pojedinih stvari i prava) koja ulazi u stečajnu masu nego o prodaji stečajnog dužnika kao pravne osobe. Unovčenje imovine dužnika bila je uređena čl. 131. do 136. navedenog Zakona. Nakon prodaje stečajnog dužnika kao pravne osobe stečajni postupak u odnosu na njega se obustavlja (čl. 130. st. 1. Zakona o prisilnoj nagodbi stečaju i likvidaciji), pa on ne prestaje postojati kao pravna osoba te i dalje zadržava sva prava i obveze koje je imao do trenutka prodaje. Dakle, nije moglo doći do promjene nositelja prava vlasništva ili prava korištenja ne nekretninama ili bilo kojim drugim stvarima i pravima. Pravna osoba koja je prodana nastavlja svoje postojanje u svemu kava je bila do trenutka prodaje, a drugo je pitanje što će kupac učiniti s kupljenom pravnom osobom (ostaviti je da nastavi poslovanje, pripojiti je, likvidirati je ili učiniti nešto drugo), ali to nije predmet spora u ovoj parnici.
7.4. Pored navedenog, utvrđeno je da Elaborat o procijenjenoj vrijednosti poduzeća sadrži tablicu s prikazom sredstava i izvora sredstava bez navođenja zemljišno knjižnih i zemljišnoknjižnih uložaka, pa već zbog toga Ugovor o prodaji dužnika kao pravne osobe nije mogao biti osnova za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na kupca kao vlasnika, bez obzira na to što je Elaborat sastavni dio Ugovora o prodaji stečajnog dužnika, a i utvrđeno je da tuženik nije upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik spornih nekretnina temeljem Ugovora o prodaji stečajnog dužnika.
7.5. Naposljetku, sve i kada bi bilo prijenosa na drugu osobu, a ne na općinu, prema nalazu i mišljenju vještaka kojeg su sudovi prihvatili sporne nekretnine u naravi čine šikaru, šumu i nasip uz smetlište te da na tom zemljištu nije dopuštena stambena i poslovna gradnja, a prema čl. 60. st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu traži se da je neizgrađeno građevinsko zemljište namijenjeno za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju.
8. Zbog tih razloga Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio je da u prijedlogu nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ovoga Zakona pa je riješeno je kao u izreci pod točkom I. na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
9. Budući da odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog spora, na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
