REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-105/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u upravnom sporu tužiteljice T. B. iz K., P., , protiv tuženika Ministarstva, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., ..., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ- DO-244/2021-4 za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1425/2019-2 od 18. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci broj UsI-1163/2018-11 od 21. studenog 2018., kojom je poništeno rješenje Ministarstva , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa:
UP/II- 410-20/15-01/3137, urbroj: 513-04/18-2 od 28. svibnja 2018. i rješenje Ministarstva , Porezne uprave, Područnog ureda I., H., G. i L., Ispostave K., klasa: UP/I-410-20/2014-001/01423, urbroj: 513-007-28-04- 2015-0019 od 27. veljače 2015., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e:
Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukida presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 1425/2019-2 od 18. veljače 2021., te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 1425/2019-2 od 18. veljače 2021., potvrđena je presuda Upravnog suda u Rijeci broj UsI-1163/2018-11 od 21. studenog 2018., kojom je poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/15-01/3137, urbroj: 513-04/18-2 od 28. svibnja 2018. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Lika, Ispostave Krk, klasa: UP/I-410- 20/2014-001/01423, urbroj: 513-007-28-04-2015-0019 od 27. veljače 2015.
2. Poništenim drugostupanjskim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 47.774,42 kn te porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 2.388,72 kn.
3. Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je predložilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti zahtjev i preinačiti presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i presudu Upravnog suda u Rijeci i odbiti tužbu tužiteljice.
4. Odgovor na zahtjev nije podnesen.
5. Zahtjev je osnovan.
6. Predmet postupka je obveza tužiteljice na plaćanje poreza na promet nekretnina, a koji se promet nekretnine dogodio u 2014. godini.
7. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama predmetnog zahtjeva.
8. Prema odredbi čl. 78. st. 2. ZUS zahtjev može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama.
9. Predmetnim zahtjevom osporava se pravno shvaćanje upravnih sudova prema kojem je u ovom slučaju nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, odnosno sporna je pravilnost primjene odredbi čl. 94. do 96. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 – dalje: OPZ/08).
10. U postupku koji je prethodio podnošenju zahtjeva utvrđeno je, da je:
- tužiteljica na temelju ugovora o diobi suvlasničke imovine od 16. lipnja 2014. postala isključivi vlasnik određenih nekretnina,
- tužiteljica prijavila nastanak porezne obveze Poreznoj upravi 29. kolovoza 2014.,
- o tužiteljičinoj poreznoj obvezi odlučeno prvostupanjskim rješenjem od 27. veljače 2015. (protiv kojega je ona podnijela žalbu 22. svibnja 2015.),
- o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja tuženik odlučio rješenjem od 28. svibnja 2018. (protiv kojega je ona podnijela tužbu 23. kolovoza 2018.).
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski upravni sud je uvažio žalbu i poništio i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ocijenivši da je u predmetnoj upravnoj stvari u tijeku žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, budući da je od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do donošenja drugostupanjskog rješenja proteklo više od tri godine tijekom kojeg razdoblja nije poduzeta nijedna službena radnja poreznog tijela usmjerena na utvrđivanje predmetne porezne obveze.
12. Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je izneseno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda pravilno i u skladu s odredbama primijenjenog OPZ/08 s obzirom na to da je tijekom žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze.
13. U zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude osporava se pravilnost navedenog pravnog shvaćanja isticanjem prigovora pogrešne primjene materijalnog prava.
14. Prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, kojim se osporava pravno shvaćanje izraženo u presudama upravnih sudova, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske obrazlaže navodeći kako su nižestupanjski sudovi u ovom slučaju propustili primijeniti odredbu čl. 197. st. 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16 - dalje: OPZ/16) kojom je propisana iznimka od st. 1. te odredbe, a prema kojoj odredbi će se postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ/08, u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama tog zakona. Tumačeći navedenu odredbu argumentom po suprotnosti, proizlazi da će se prema novom zakonu (OPZ/16) dovršiti postupci u onim slučajevima u kojima do njegova stupanja na snagu nije nastupila zastara. U konkretnom slučaju, prema shvaćanju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, na dan stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.), nije nastupila relativna zastara prava na utvrđenje porezne obveze. S obzirom na navedeno te s obzirom na to da je u konkretnom slučaju prije donošenja drugostupanjskog rješenja stupio na snagu novi porezni propis (OPZ/16) koji je ukinuo institut relativne zastare i predvidio samo šestogodišnji rok za nastupanje apsolutne zastare, to se, prema tumačenju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na pitanje zastare više nije mogao primijeniti ranije važeći OPZ/08, odnosno nije bilo moguće utvrditi nastup relativne zastare u ovom slučaju primjenom odredbi toga zakona.
15. Prema ocjeni ovoga vijeća osnovan je prigovor podnositelja zahtjeva da se u predmetnom slučaju na pitanje zastare nisu mogle primijeniti odredbe OPZ/08. Naime, iz sadržaja prijelaznih i završnih odredbi OPZ/16 (čl. 197. istog zakona) razvidno je da je OPZ/16 ukinuo razlikovanje relativne i apsolutne zastare koje je predviđao OPZ/08 te je propisan jedinstveni šestogodišnji zastarni rok. Takva je izmjena zahtijevala propisivanje i odgovarajućeg prijelaznog režima koji poštuje činjenicu da je u nekim postupcima pokrenutim prema odredbama OPZ/08 do dana stupanja na snagu OPZ/16 nastupila relativna ili apsolutna zastara.
16. U skladu s tim, prijelazni režim za pitanje zastare uređen je kao iznimka odredbom čl. 197. st. 2. OPZ/16. Prema shvaćanju ovoga suda, tom je odredbom iz područja primjene općeg prijelaznog režima isključeno upravo pitanje u vezi nastupa zastare prema odredbi čl. 197. st. 1. OPZ/16, jer pravilno tumačenje sadržaja navedene odredbe dovodi do zaključka da u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze kao i u postupcima utvrđivanja i naplate porezne obveze, pokrenutim prema OPZ/08 relativna zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017. Nakon toga relativna zastara ne teče, pa nije moguće niti utvrditi njeno nastupanje.
17. Dakle, iz navedenog proizlazi kako će se oni postupci za utvrđivanje porezne obveze, započeti prema odredbama OPZ/08 u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe čl. 197. st. 1. OPZ/16, po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08 (na isti način ovaj sud je odlučio u odluci broj U-zpz 28/2021 od 25. svibnja 2021.).
18. Kako je odredbom čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08, propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći, a da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate, to je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata, počela teći nakon isteka 2014., odnosno 1. siječnja 2015.
19. Odredbom čl. 95. st. 1. OPZ/08 propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku, dok je st. 3. istog čl. propisano da nakon poduzetih radnji iz stavka 1. predmetnog članka zastarni rok počinje ponovno teći.
20. Slijedom navedenog, ni do donošenja i dostave prvostupanjskog rješenja od 27. veljače 2015. niti do stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.) nije nastupila relativna zastara jer nije protekao rok od tri godine iz čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08. Stoga se, prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16 na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze, trebaju primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08. Kako ni do donošenja i dostave drugostupanjskog rješenja od 28. svibnja 2018. nije protekao zastarni rok od šest godina iz čl. 108. st. 1. OPZ/16, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata nije nastupila.
21. No, s obzirom na to da je prvostupanjski upravni sud svoju odluku utemeljio na dva razloga, a ne samo na zastari, i kako drugostupanjski sud nije ocijenio drugi žalbeni razlog koji se ne odnosi na zastaru, valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
