Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-218/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Noemi Butorac kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Srđana Kuzmanića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V., OIB: … iz D., kojeg zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u odvjetničkom društvu J. & p. j.t.d. Z., protiv tuženika M. D. OIB: … iz D., kojega zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu D. i p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn- 50/2018-80 od 11. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika se djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pn-50/2018-80 od 11. siječnja 2022. u pobijanom dijelu (točke I. i III. izreke):

a) potvrđuje:

-u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku plaćanje svote od 36.500,34 EUR sa zateznim kamatama od 11. siječnja 2022. pa do dana plaćanja,

-u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku plaćanje svote od 3.981,68 EUR sa zateznim kamatama od 11. siječnja 2022. pa do dana plaćanja,

-točki III. izreke

b) preinačava u preostalom dijelu točke I. izreke tako da se odbija zahtjev tužitelja za plaćanje zateznih kamata na svotu od 36.500,34 EUR za razdoblje od 03. travnja 2009. pa do 10. siječnja 2022. kao neosnovan, kao i zahtjev za plaćanje zateznih kamata na svotu od 3.981,68 EUR za razdoblje od 25. kolovoza 2021. pa do 10. siječnja 2022.

II.Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku M. D. naknaditi štetu tužitelju M. V., u iznosu 305.011,83 kn (slovima: tristo pet tisuća jedanaest kuna i osamdeset tri lipe) sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos 275.011,83 kn od 3. travnja 2009. do 31. srpnja 2015. prema stopi po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za petpostotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema stopi koja se obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena,

- na iznos 30.000,00 kn od 25. kolovoza 2021. do isplate po stopi koja se obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 13.020,00 kn, kao i zatezne kamate na iznos od 30.000,00 kn od 3. travnja 2009. do 24. kolovoza 2021.

III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog parničnog postupka. "

2.Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o parničnim troškovima (točka III. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da odluku o parničnim troškovima preinači tako da prihvati zahtjev tužitelja za naknadu u cijelosti.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv dosuđujućeg dijela presude (točka I. izreke) i odluke o parničnim troškovima (točka III. izreke) zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Žalba je pravovremena i dopuštena.

6. Stranke nisu odgovorile na žalbu protivne stranke.

7. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana, i to samo u pogledu dosuđenih zateznih kamata za određeno razdoblje.

8. Tužitelj je u ovom postupku tražio od tuženika M. D. i D. P. da mu predaju u posjed točno određene pokretnine što su se nalazile u stanu u D., a postavio je i eventualni tužbeni zahtjev za plaćanje naknade za te stvari ukoliko se ne budu mogle vratiti u posjed tužitelja.

9. Pravomoćno je odlučeno u oba zahtjeva u odnosu na tuženika D. P..

10. Pravomoćno je odlučeno i o tužbenom zahtjevu za predaju u posjed nekretnina u odnosu na tuženika M. D.. Taj zahtjev je odbijen.

11. Ostalo je da se odluči o tužbenom zahtjevu za naplatu novčanog potraživanja na ime naknade štete za pokretnine prema tuženiku M. D..

12. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tuženik ušao u posjed stana u D., 29. listopada 2004.,

-da su se u stanu nalazile pokretnine tužitelja i to: barokna komoda Lui XI smeđa s dvije ladice, gore ružičasto bijela mramorna ploča, visoke noge, prednje izvijene i okovane ukrasnim okovima od metala., neobarokni trosjed-smeđi s bijelim mebl štofom, s četiri noge, prednje zaobljene i ukrašene, naslon izvijen u neobaroknom stilu i ukrašen.,antikni tepih., barokno veliko ogledalo, pozlaćeno.,kožna garnitura za sjedenje-trosjed., dvije fotelje od smeđe kože., elektrificirani secesijski kristalni luster.,plava lampa s bijelim resama., vanjska zelena garnitura za sjedenje., bidermajer komoda-smeđa sa četiri ladice i crnim ukrasima., neobarokna vitrina- smeđa, ostakljena, s tri police, noge zaobljene i ukrašene.,porculan - komplet Cvibl tanjura za 12 osoba, šalica Cvibl za bijelu kavu za 6 osoba, komplet Cvibl šalica za kavu za 6 osoba., zlatno secesijsko ogledalo.,srebreni secesijski svijećnjak., veliki srebreni trokraki svijećnjak.,amfora iz stare Grčke., garnitura- stol od polisandrova drva za 12 osoba i 6 Stilles stolica., stroj za pranje i sušenje rublja Whirpool., barokni anđeo prikazan na fotografiji broj 9A i fotografiji 7A poviše Bidermajer komode., jedan srebreni Bidermajer vrč prikazan na fotografiji označen sa 10A., jedan veliki srebreni vrč (20) prikazan na fotografiji 10A., velika srebrena zdjela Bidermajer prikazano za fotografiji 10A., Višeslavova krstionica, Višeslavov križ., Baščanska ploča., statua povijest Hrvata od Meštrovića-replike prikazane na fotografiji br. 3 A., tri Stilles stolice prikazane na fotografiji 39.,lampa od mesinga prikazana na fotografiji 8 A., jedna stolica prikazana na fotografiji 13A., satelitski televizor veliki ekran i video i CD pleyer prikazan na fotografiji broj 32., prekrivač Versace sa dva jastuka prikazano na fotografiji 2A, 1A., prekrivač Versace crveni (53), fotografija 12A i 1A., crni stolić sa bežičnim telefonom prikazano na fotografiji broj 12A., jedan radijator na struju prikazan na fotografiji broj 1A., kuhinja prikazana na fotografiji broj 30., veliki frižider sa zamrzivačem u ostavi prikazan na fotografiji ls 42.,

-vrijednost antikviteta utvrdio je vještačenjem po vještakinji za umjetnost V. M., u svoti od 275.011,83 kn, čiji je nalaz cijenio kao stručan i objektivan;

-da je, očitujući se na prigovor tuženika, istaknuo da je tuženik zadržao posjed navedenih stvari i onemogućio fizički pregled stvari i ostvarenje tužiteljeve tražbine na povrat stvari zbog čega je tužitelj bio prisiljen dokazivati postojanje stvari i njihovu vrijednost fotografijama, iskazima svjedoka i vještačenjem, pa je stoga ocijenio da je neutemeljena tvrdnja tuženika da se vrijednost nije mogla utvrditi bez pregleda stvari jer u takvoj situaciji tužitelj ne bi mogao ostvariti ni tražbinu na povrat stvari a ni tražbinu naknade štete, što je ocijenio protivno načelu pravičnosti i naknade štete;

-da je gospodarskim vještačenjem po vještakinji R. R. utvrđena vrijednost namještaja i opreme u stanu, i to satelitske televizije velikog ekrana, videa i cd playera, velikog svilenog tepiha, velikog crvenog tepiha, prekrivača Versace sa dva jastuka, prekrivača Versace crveni sa dva jastuka, crnog stolića sa bežičnim telefonom, jednog radijatora na struju, stroj za pranje i sušenje rublja Whirpool, kuhinje, velikog frižidera sa zamrzivačem, vanjske zelene garniture za sjedenje i stol od polisandrova drva za 12 osoba u ukupnoj svoti od 58.275,00 kn;

-da je tužitelj u ovakvoj procesnoj situaciji, kada je tuženik zadržao posjed stvari i onemogućio povrat stvari tužitelju, bio prisiljen ali i ovlašten dokazivati postojanje i vrijednost stvari fotografijama, iskazima svjedoka i vještačenjem;

-da su se u stanu nalazili osobni predmeti tužitelja i članova njegove obitelji poput obuće i odjeće, ormari, kuhinjski pribor čiju je vrijednost prvostupanjski sud procijenio po slobodnoj ocjeni u svoti od 30.000,00 kuna.

13. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenih činjenica zaključio da je tuženik protupravno zaposjeo tužiteljeve pokretnine što su se nalazile u stanu u D., na adresi …, a kako ih više ne posjeduje, niti mu je poznato gdje se nalaze, dužan je naknaditi štetu tužitelju.

14. Odluku je temeljio na odredbama članaka 1045., 1046., 1049., 1085. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO)

15. Odredbom članka 1045. ZOO regulirane su pretpostavke odgovornosti za štetu, pa je tako propisano da je dužan naknaditi štetu onaj tko je prouzroči ako ne dokaže da je ona nastala bez njegove krivnje (stavak 1.), a predmnjeva se obična nepažnja (stavak 2.), s tim da se šteta definira kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (članak 1046. ZOO).

15.1. Prema odredbi članka 1049. ZOO krivnja za nastanak štete postoji kada je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Imovinska šteta se popravlja tako da odgovorna osoba uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (članak 1085. stavak 1. ZOO), a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (članak 1085. stavak 3. ZOO).

16. Raniji Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) je sadržavao identične odredbe koje se tiču odgovornosti i popravljanja štete (članak 154. stavak 1., članak 155. stavak 1., 158. i 185. stavak 1. i 3.).

17. Prvostupanjski sud je s ispravnog materijalnopravnog stajališta pristupio razrješenju ovog spora. Naime, tuženik je protupravno stupio u posjed tužiteljevih pokretnina, nije ih vratio niti obavijestio tužitelja gdje se nalaze, a kako se ne nalaze više u tuženikovom posjedu pravomoćno je odbijen zahtjev za povrat pokretnina, pa je u takvoj situaciji pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik odgovoran za štetu nastalu tužitelju u iznosu vrijednosti pokretnina. Obveza tuženika za naknadu štete u novcu proizlazi iz članka 1085. stavak 3. ZOO.

18. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu štete. U situaciji kada je tuženik svojim ponašanjem doveo do toga da se pokretnine ne mogu vratiti, niti se mogu pregledati radi utvrđivanja njihove vrijednosti, opravdano je sud koristio fotografije stvari, saslušao stranke i svjedoke radi utvrđenja činjenice postojanja stvari, njihove identifikacije i stanja u kojem su se nalazile, te je odgovarajućim vještačenjima utvrdio prosječnu vrijednost pokretnina pobrojenih u točki 12. obrazloženja ove presude. Nalaze i mišljenja vještakinja V. M. i R. R. je s pravom prihvatio kao stručne i objektivne. Tako je utvrđeno da je tužitelju nastupila šteta na namještaju u svoti od 58.275,00 kn a na ostalim stvarima (točka 12. obrazloženja ove presude) u iznosu od 216.736,83 kn. Isto tako pravilno je utvrđena visina štete na osobnim stvarima tužitelja i članovima njegove obitelji, ormarima i kuhinjskom priboru u svoti od 30.000,00 koju je prvostupanjski sud utvrdio po slobodnoj ocjeni.

19. Tuženik u žalbi napada nalaz i mišljenja vještaka. Za nalaz i mišljenje vještaka R. R. navodi da nije odgovoreno na pitanja na koji način je izvršen izračun vrijednosti vanjske stolne garniture, da nije priložila tablice koje je imala prilikom izrade nalaza i mišljenja, da nije bila sigurna je li stol izrađen od polisandrova drva, da nije odgovoreno na pitanje o kojem se materijalu radi kada se govori o "crvenom tepihu", da li neke od stvari predstavljaju originale ili kopije, da spisu ne priloži niti jedna isprava niti dokaz kojim je moguće dokazati postojanje stvari određene vrste, robne marke, da se ne može provjeriti jesu li stvari tehničke prirode sposobne za redovitu uporabu.

19.1. Žalbeni navodi i prigovori tuženika, se dakle, uglavnom temelje na činjenici da vještakinja nije mogla fizički pregledati i analizirati stvari. Međutim, prvostupanjski sud je otklonio ove prigovore tuženika iz razloga navedenih pod točkom 40. prvostupanjske presude, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na te razloge. Kada bi se prihvatili prigovori i žalbeni navodi tuženika i zaključilo da tužitelj nije dokazao visinu štete zbog toga što vještak nije fizički pregledao stvari i analizirao ih, tuženik bi bio doveden u povoljniju poziciju iako se ponašao protupravno, što je neprihvatljivo i suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Time bi tuženik bio nagrađen za svoje protupravno ponašanje što je neprihvatljivo.

20. Prema tome, prvostupanjski sud je izvedene dokaze pravilno ocijenio, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim i uvjerljivim razlozima, pa je tako na osnovi provedenih vještačenja utvrdio visinu štete na pokretninama tužitelja u svoti od 275.11,83 kn, te je naložio tuženiku plaćanje te svote.

21. Kada bi se i prihvatilo stajalište tuženika da vještačenjima nije pravilno utvrđena visina štete, iako to ne proizlazi iz stanja raspravne građe, tužiteljev zahtjev bi se mogao prihvatiti oslonom na odredbu članka 223. ZPP-a jer iz stanja spisa proizlazi da tužitelj ima pravo na novčanu svotu radi naknade štete, a nalaz i mišljenje vještaka bi u tom slučaju mogao poslužiti kao orijentir za utvrđenje štete po slobodnoj ocjeni.

22. Visinu štete nastale zbog nestanka odjeće tužitelja i članova njegovog domaćinstva, kuhinjskog pribora i ormara prvostupanjski sud je utvrdio po slobodnoj procjeni u iznosu od 30.000,00 kuna. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 223. ZPP-a.

22.1. Žalitelj ističe da iznos štete od 30.000,00 kuna nije ničim dokazan, da je pretjeran, da svjedoci nisu iskazivali o činjenicama koje bi podupirale odluku suda.

22.2. U odnosu na ove navode valja reći da je točno da visina štete nije dokazana, ali upravo zbog toga se prvostupanjski sud koristio ovlaštenjem iz članka 223. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je stan bio kompletno namješten, da je obitelj živjela u stanu, da su se u stanu nalazile odjeća, kuhinjski pribor i ormari (tako svjedokinja H. navodi da je tužiteljeva supruga imala vrijednu garderobu a kuhinja je u cijelosti namještena, svjedokinja M. je navela da je stan u potpunosti namješten i da u njemu živi tužitelj s obitelji, svjedok D. je prevozio za tužitelja stvari u stan kao što su namještaj, odjeća, obuća, tepisi, svjedok J. je također potvrdio da je sudjelovao u prevoženju tužiteljevih stvari u stan). Iz navedenog proizlazi da nije točna žalbena tvrdnja da svjedoci nisu naveli ništa što ide u prilog odluci suda, jer su svjedoci potvrdili postojanje stvari u stanu, a svota od 30.000,00 kuna za navedene stvari ne može se smatrati pretjeranom.

23. Ocjenjujući ostale žalbene navode tuženika valja reći slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

23.1. Ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe članka 7. i 8. ZPP-a niti tvrdnja da je propustio navesti kojim je dokazima poklonio vjeru. Naime, sud je odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza zasebno i svih zajedno. Iz pobijane presude jasno proizlazi da je prvostupanjski sud nalaze i mišljenja vještaka prihvatio kao stručne i objektivne, te da je poklonio vjeru iskazima svjedoka M., H., D. i J..

23.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 12. ZPP-a na koju ukazuje tuženik općenito u svojoj žalbi ne navodeći u čemu se sastoje povrede. Ne postoji proturječje između obrazloženja presude i provedenih dokaza, niti je sud presudu zasnovao na činjeničnom supstratu drugačijem od onoga kojeg je naveo tužitelj. Tužbeni zahtjev se od početka zasniva na tvrdnji tužitelja da je tuženik protupravno zaposjeo njegove pokretnine, te je tražio da ih vrati a podredno da naknadi štetu u visini vrijednosti tih stvari.

23.3. Navodi prvostupanjskog suda u točki 20. obrazloženja pobijane presude, u kojima se bavi pitanjem aktivne legitimacije kod vlasničke tužbe, nisu relevantni za razrješenje spora, jer je o vlasničkom zahtjevu za povrat stvari pravomoćno odučeno, a ti navodi ne dovode u pitanje zakonitost pobijane presude.

23.4. Ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da tužitelj u stranačkom iskazu navodi da su neke od stvari vlasništvo njegove supruge. Naime, tužitelj je naveo da je supruga držala antikvarijat u hotelu E. i dućan, a ne da je vlasnica pokretnina koje su predmet ovog spora.

23.5 Tuženik u žalbi ističe da je fotografije spomenute u obrazloženju presude pod točkom 23. u spis dostavio tužitelj a ne tuženik, kako to navodi prvostupanjski sud, smatrajući da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Fotografije koje se nalaze u spisu prvostupanjskog suda koji se vodio pod poslovnim brojem P.1725/04 (ls 30-43) nije dostavio tužitelj već D. P., koji je imao položaj drugotuženika u postupku, dakle žalbena tvrdnja nije točna, a ni da je točna ona ne bi dovela do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kako to smatra žalitelj, jer bi se presuda i pored toga mogla ispitati. U biti fotografije su bitne zbog onoga što se nalazi na njima, a iz stanja cjelokupne raspravne građe proizlazi da su se pokretnine navedene u prvostupanjskoj presudi nalazile u stanu kada je tuženik ušao u posjed stana.

23.6. Prema tome, iz svega iznesenoga proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku plaćanje svote od 305.011,83 kn sa zateznim kamatama od dana presuđenja (11. travnja 2022.) pa do dana plaćanja, a kako pri tome nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuju u žalbi, a ni one na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a to je žalbu protiv navedenog dijela presude valjalo odbiti kao neosnovanu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

24. Međutim, osnovana je žalba tuženika protiv odluke o zateznim kamatama za razdoblje od 03. studenog 2009. pa do 10. siječnja 2022. na svotu od 275.011,83 kn, odnosno od 25. kolovoza 2021. pa do 10. siječnja 2022. na svotu od 30.000,00 kn jer zatezne kamate na imovinsku nerepariranu štetu utvrđenu prema cijenama u vrijeme donošenja presude teku od dana donošenja presude. Zatezne kamate predstavljaju kaznu zbog zakašnjenja u ispunjenju obveze. Budući šteta nije popravljena i utvrđena je prema cijenama u vrijeme presuđenja, odnosno neposredno pred presuđenje, a prema odredbi članka 1089. stavak 2. ZOO-a visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim kada zakon određuje što drugo, to zatezne kamate teku od dana donošenja prvostupanjske odluke (tako i VS RH Rev. 1096/06-2 od 09. srpnja 2008., Rev. 7/2017-2 od 20. svibnja 2020). Radi iznesenog na osnovi odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

25. Protivno shvaćanju žalitelja prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je uspjeh stranaka u sporu podjednak, te je oslonom na odredbu članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

26. Tuženik u žalbi navodi da je tužiteljev uspjeh u sporu neznatan i da je stoga on (tužitelj) dužan naknaditi parnične troškove tuženiku. Ta tvrdnja nije točna jer je tužitelj uspio u konačnici u pogledu osnove, a djelomično u odnosu na visinu. Sud je odluku o parničnim troškovima ispitao u okviru žalbenih navoda jer na zakonitost odluke o parničnim troškovima ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

27. Glavna žalbena objekcija tužitelja je da se uspjeh u sporu ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za predaju stvari, smanjio je novčani dio zahtjeva što se ima smatrati djelomičnim povlačenjem tužbe i te činjenice treba uzeti u obzir kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka, a prvostupanjski sud je upravo to i učinio. 28. Žalbe stranaka protiv odluke o parničnim troškovima nemaju svog opravdanja.

29. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka su odbijeni jer je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana, a tuženikova je odbijena protiv odluke o glavnoj stvari, a prihvaćena u odnosu na sporednu tražbinu (zatezne kamate).

30. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 13. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac, v.r.