REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3426/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. L., B., OIB … , kojega zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB … , kojega zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4405/2022-2 od 21. ožujka 2023. kojima je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-642/14-90 od 30. rujna 2022., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravno pitanje odbija se kao neosnovan.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka zato što mu povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženik na taj prijedlog nije odgovorio.
3.1. Postavljeno pitanje, koje glasi: „Je li zatvorenik koji je u kontinuitetu lišen slobode i smješten u više zatvorskih ustanova, dužan podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora za svaku pojedinu zatvorsku ustanovu prije podnošenja tužbe zbog nehumanih i ponižavajućih uvjeta u svim zatvorskim ustanovama u kojima je bio smješten?“ nije pravno pitanje važno za odluku u sporu.
3.2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 50.000,00 kn sa zateznim kamatama. Drugostupanjskim rješenjem potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je predmetna tužba odbačena za isplatu daljnjih 50.000,00 kn, o čemu je prvostupanjski sud trebao odlučiti rješenjem, a ne presudom (čl. 186.a st. 6. ZPP). Zahtjevi za isplatu temelje se na tužiteljevim tvrdnjama da je pretrpio štetu zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva, a zbog nehumanih uvjeta za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne u nekoliko zatvora u Hrvatskoj.
3.3. Tužbeni zahtjev za isplatu 50.000,00 kn odbijen je kao neosnovan jer je utvrđeno da ne postoje činjenice na koje se tužitelj pozvao a koje predstavljaju čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prije svega glede površine prostorije u kojoj je tužitelj izdržavao kaznu u zatvoru u Zadru.
3.4. Glede zahtjeva za isplatu daljnjih 50.000,00 kn tužba je odbačena pozivom na čl. 186.a st. 6. ZPP s obrazloženjem da se zahtjev odnosi na razdoblje dok je tužitelj izdržavao kaznu u zatvorima u Z. i Š., a u odnosu na koji zahtjev se tužitelj nije tuženiku obratio radi mirnoga rješenja spora.
3.4. Kakav god bio odgovor na u t. 3.1. obrazloženja ovoga rješenja citirano postupovnopravno pitanje, a kojim se problematizira primjena čl. 186.a ZPP, on se ne odnosi na pravna shvaćanja izražena u drugostupanjskoj presudi, jer je njome o zahtjevu za isplatu 50.000,00 kn meritorno odlučeno. Tim se pitanjem može problematizirati samo pravno shvaćanje izraženo u drugostupanjskome rješenju. Inzistiranje na podnošenju još jednoga zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku, pored onoga koji je podnesen u vezi sa zahtjevom o kojem je odlučeno drugostupanjskom presudom, doista bi predstavljalo pretjerani formalizam pod pretpostavkama i okolnostima kako ih prikazuje tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije. Međutim, kako su prvostupanjski sudovi utvrdili, a što doista proizlazi iz sadržaja zahtjeva koji je tužitelj priložio prijedlogu za dopuštenje revizije, zahtjev kojim se tužitelj obratio tuženiku radi mirnoga rješenja spora izričito se odnosi samo na tvrdnje o nečovječnome postupanju prema njemu u zatvoru u Zadru, uz pozivanje na činjenice koji se tiču uvjeta izdržavanja kazne samo u tome zatvoru (glede površine prostorije u kojoj je tužitelj izdržavao kaznu zatvora, broja ostalih zatvorenika koji su kaznu izdržavali u istoj prostoriji s njim, postupanja s njegovom privatnom poštom, odnosu upravitelja prema njemu i dr.) te je i novčani zahtjev za koji je u tome prijedlogu tražio da mu se udovolji tužitelj postavio i po osnovi i po visini isključivo na temelju tih činjenica. Zato naznačeno pravno pitanje nije važno za odluku u predmetnome sporu.
4. Zato je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.
5.1. Pozivanje na povredu prava iz čl. 23. st. 1. i čl. 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda tužitelj temelji na tvrdnjama o činjenicama odlučnima za primjenu materijalnoga prava kakve u postupku nisu utvrđene.
5.2. Pozivanje na povredu prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda tužitelj obrazlaže neosnovano ukazujući na to da nižestupanjske odluke nisu valjano obrazložene. Tako tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje ovih povreda pa je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u t. II. izreke.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek, v.r.
