REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3842/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. D. Š., OIB ..., 2. I. K., OIB ... i 3. I. M., OIB ..., svi iz O., koje zastupa punomoćnik J. F., odvjetnik u O., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB ..., kojega zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-333/2023-2 od 7. rujna 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić - Gradu, poslovni broj Povrv-81/2022-5 od 15. prosinca 2022., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.
r i j e š i o j e
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja odbija se kao neosnovan.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka zato što mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. U odgovoru na taj prijedlog tužitelji su predložili ovome sudu da ga odbaci.
3. Postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja za odluku u sporu jer se temelje na činjeničnome stanju na kojima se ne temelje nižestupanjske presude, koje su zaključak o osnovanosti tužbenoga zahtjeva utemeljile na utvrđenju da tužitelji u ovome postupku traže isplatu upravo onoga na što se je ugovorom između parničnih stranaka tuženik obvezao. Zato se neosnovano tuženik, izlažući razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, poziva na to da postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova o postavljenim pitanjima, jer su odluke na koje se pozvao donesene u drukčijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
4. Zato je na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u t. I. izreke.
5. Pozivanje na povredu prava na pravično suđenje zasnovano je na neosnovanoj tvrdnji o nedostacima obrazloženja nižestupanjskih presuda. Tako tuženik nije učinio vjerojatnim postojanje ove povrede pa je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u t. II. izreke.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednica
vijeća
Renata Šantek, v.r.
