Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-582/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Krleža u kaznenom predmetu protiv optužene J. S., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. i 4.. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi optužene podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-742/2021-13 od 20. rujna 2022., na sjednici održanoj 13. ožujka 2024.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optužene J. S. te se ukida pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj K-742/2021-13 od 20. rujna 2022., proglasio je krivom optuženu J. S., zbog kaznenog djela protiv imovine, prijevarom iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97 te joj na temelju čl. 224. st. 4. KZ/97 izrekao kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a na temelju čl. 67. KZ/97 i čl. 68. st. 1. i 2. KZ/97 prema optuženoj primijenjena je uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optužena J. S. u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude naknadi štetu oštećeniku u iznosu od 98.540,00 kuna.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08, valja primijetiti da prvostupanjski sud ne navodi broj Narodnih novina 80/22 u kojima su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje su važile u vrijeme prvostupanjskog postupka) oštećenom K. K. iz Z., R. 1a, OIB: ..., dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu 98.540,00 kuna te se nalaže optuženoj platiti navedeni novčani iznos oštećenom u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se oštećeni s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućuje u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optužena J. S. oslobađa se dužnosti podmirenja troškova postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optužena J. S. po braniteljici M. V., odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optužena oslobodi optužbe, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-690/2023-3 od 3. listopada 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba optuženice je osnovana.

6. Prije svega, valja primijetiti da se optuženica, premda u žalbi uvodno ističe i žalbene osnove bitne povrede odredba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, sadržajno žali samo zbog žalbenih osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji te odluke o imovinsko pravnom zahtjevu.

7. Stoga je ovaj žalbeni sud, povodom žalbe optuženice, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu optuženice povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08).

8. Optuženica je u pravu kada u žalbi smatra da se činjenična utvrđenja, kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, za sada, ukazuju kao pogrešna.

8.1. Naime, žaliteljica s pravom smatra da prvostupanjski sud nije s dovoljno pažnje i kritičnosti analizirao i ocijenio vjerodostojnost svih izvedenih dokaza i to kako samih za sebe, tako i u međusobnoj povezanosti.

Tako prvostupanjski sud ocjenjuje kao vjerodostojan iskaz oštećenika u dijelu gdje je tvrdio da mu je optuženica rekla da će novac vratiti u roku od nekoliko mjeseci, a na kakvom utvrđenju sud prvog stupnja, između ostalog, temelji i svoj zaključak o postojanju subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela na strani žaliteljice (toč. 19. obrazloženja pobijane presude).

Međutim, žaliteljica pravilno uočava da iz Potvrde od 4. rujna 2008., ovjerene kod javne bilježnice L. P.-F., kojom ista potvrđuje primitak iznosa od 11.000,00 eura, proizlazi da će novac biti vraćen "prema dogovoru", a što je u suprotnosti s navodima oštećenika prema kojima se optuženica obvezala primljeni novac vratiti u roku od nekoliko mjeseci.

Nadalje, žaliteljica pravilno uočava da prvostupanjski sud navedeno sporno pitanje glede roka povrata inkriminiranog iznosa ne sagledava s potrebnom pažnjom i kritičnošću u svijetlu rezultata dokaznog postupka koji, za sada, govore o tome da optuženik povrat pozajmice nije tražio po proteku od nekoliko mjeseci, već je to prvi puta učinio tek 2019., dakle, po proteku od čak 11 godina od predaje novca.

S time u svezi, žaliteljica pravilno primjećuje da oštećenik, osim nekoliko SMS poruka iz 2019. u kojima od iste traži povrat pozajmice, nije priložio niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je povrat novca od optuženice tražio i ranije, odnosno da je poduzimao druge radnje s ciljem naplate svog potraživanja (npr. podnošenjem građanske tužbe ili kaznene prijave), a što se po stavu ovog žalbenog suda životno i logikom stvari očekuje, pod pretpostavkom istinitosti njegovog iskaza iz kojeg bi proizlazilo da ga je optuženica na davanje inkriminiranih pozajmica navela lažnim prikazivanjem činjenice, da iste namjerava vratiti u roku od nekoliko mjeseci.

Dapače, iz rezultata dokaznog postupka, za sada proizlazi da je ošećenik povrat inkriminiranih pozajmica prvi puta zatražio tek po proteku više od deset godina od nastanka tih pravnih poslova (prva SMS poruka u kojoj oštećenik od optuženice traži povrat novca datira od 8. svibnja 2019.), dok je kaznenu prijavu protiv iste, zbog kaznenog djela prijevare, podnio tek u prosincu 2019., dakle, po proteku više od 11 godina od predaje novca.

Isto tako, žaliteljica pravilno uočava da je prvostupanjski sud, premda prihvaća njezinu obranu u dijelu gdje je tvrdila da je s oštećenikom bila u ljubavnoj vezi, a što je on u svome iskazu izričito opovrgnuo, nije takvo utvrđenje s dovoljno pažnje i kritičnosti doveo u svezu s prethodno navedenim dokazima koji govore o tome da je optuženica pozajmicu od 11.000,00 eura trebala vratiti "prema dogovoru" (a što proizlazi iz Potvrde od 4. rujna 2008. ovjerene kod javne bilježnice L. P.-F., kojom žaliteljica potvrđuje primitak iznosa od 11.000,00 eura) te da je oštećenik povrat inkriminiranih pozajmica prvi puta zatražio tek po proteku više od deset godina od nastanka tih pravnih poslova, dok je kaznenu prijavu protiv iste zbog kaznenog djela prijevare podnio tek u prosincu 2019., dakle, po proteku više od 11 godina od predaje novca.

Naposljetku, žaliteljica je u pravu kada u žalbi smatra da se slijedom svega navedenog, za sada, kao pogrešan ukazuje i zaključak prvostupanjskog suda o postojanju prijevarne namjere na njezinoj strani u vrijeme sklapanja inkriminiranih pravnih poslova.

Naime, optuženica je u pravu kada u žalbi tvrdi da to što iz njezine obrane proizlazi da ona, odnosno njezina tvrtka u vrijeme inkriminiranih pravnih poslova nije imala gotovog novca za realizaciju projekta izgradnje vila, obzirom je imala banku koja ju je financijski pratila, samo po sebi nipošto ne upućuje na izvjesno utvrđenje da je već prilikom uzimanja predmetnih pozajmica postupala s unaprijed stvorenom namjerom da iste ne vrati, a kako to, za sada, pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Pritom žaliteljica s pravom upire na općepoznatu činjenicu da se takve gradnje u pravilu financiraju kreditima banaka i pozajmicama, s time da ovaj žalbeni sud dodatno uočava da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi uopće nije razmotrio obranu optuženice u kojoj je tvrdila da predmetni projekt izgradnje vila nije realiziran zbog nastupa financijske krize, zbog koje banke više nisu podržavale ulaganja u građevinski sektor, kao niti pitanje da li je to oštećeniku bilo poznato, naročito kraj činjenice da je s žaliteljicom bio ljubavnoj vezi.

9. Slijedom svega navedenog žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je osnovana te je stoga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08, valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazane nedostatke, izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze, posebice na okolnost obrane optuženice da projekt izgradnje vila nije realiziran zbog nastupa financijske krize te potom na temelju pažljive, savjesne i kritične analize i ocjene vjerodostojnosti svih izvedenih dokaza, posebice proturječnih i to kako samih za sebe, tako i u međusobnoj povezanosti, utvrditi postojane/nepostojanje svih odlučnih činjenica te potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08.

U Varaždinu 13. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko v.r.