REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 116/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja INTEREUROPA d.o.o., OIB 85514716931, Zagreb, Josipa Lončara 3, kojeg zastupa punomoćnica Lana Humljak Gugić, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-2261/2021-3 od 8. ožujka 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1625/2016-37 od 7. travnja 2021., na sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2261/2021-3 od 8. ožujka 2022. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o naknadi troškova nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1625/2016-37 od 7. travnja 2021. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 740.910,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama obračunatima od 2. srpnja 2013. do isplate (točka i. izreke) te mu nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 135.000,00 kn (točka II. izreke).
2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2261/2021-3 od 8. ožujka 2022. preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju platiti tuženiku parnične troškove u iznosu od 62.883,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke).
3.1. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-14/2023-2 od 25. siječnja 2023., a koje glasi:
„Da li u primjeni Zakona o platnom prometu (Narodne novine, broj: 133/09) radi ocjene pravilnosti autentifikacije platne transakcije i nastavno tome postojanja krivnje kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu iz odredbi čl. 34. i 35. Zakona o platnom prometu proizlazi da je teret dokaza na pružatelju usluga ili na korisniku platnih usluga?“
3.2. Predložio je da ovaj sud pobijanu presudu preinači i potvrdi presudu suda prvog stupnja ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.
4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati 740.910,00 kn sa zateznim kamatama. Tužitelj obrazlože da su stranke 22. studenoga 2002. sklopile Ugovor o usluzi PBZ COM@NET kojim se tuženik obvezao tužitelju pružati usluge elektronske komunikacije. Sa tužiteljevog računa je 2. srpnja 2013. putem ugovorene tuženikove usluge PBZ COM@NET isplaćen iznos od 740.910,00 kn bez ovlaštenja i autorizacije tužitelja u korist Zorice Vučan, Valentina Ivankovića, Predraga Drče i Senada Delića pa je slijedom toga tužitelj pretrpio štetu najmanje u tom iznosu.
9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, dok je drugostupanjski sud povodom žalbe tuženika prvostupanjsku presudu preinačio, utvrđujući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.
2. t. 11. ZPP te svoju odluku temelji isključivo na vlastitoj ocjeni nalaza i mišljenja sudskog vještaka Denisa Hrestaka, navodeći one dijelove nalaza koji bi trebali opravdati stav suda da tužbeni zahtjev nije osnovan, tj. da je tuženik poštivao norme i kriterije propisane Zakonom o platnom prometu i Odlukom HNB-a o primjerenom upravljanju informacijskim sustavom te da primjenom tih propisa tuženik nije mogao spriječiti neovlaštene isplate, međutim, da je postupajući po Smjernicama HNB-a vjerojatno mogao spriječiti neovlaštene. Nakon toga, drugostupanjski sud navodi da tužitelj nije naveo koje zakonske propise tuženik nije primijenio, a trebao je primijeniti, dok Smjernice HNB-a su samo preporuke u okviru zakonskih propisa o načinu rada banaka i pravno nisu obvezujuće.
10. Uvodno je potrebno dati nekoliko napomena u odnosu na obrazloženje pobijane presude. Navodi iz obrazloženja da je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka tuženik poštivao „norme i kriterije Zakona o platnom prometu“ a da pritom nije navedena niti jedna norma iz tog Zakona (uključujući i čl. 34. i 35. koji se navode u pitanju zbog kojeg je revizija dopuštena) te da tužitelj nije „naveo zakonske propise koje tuženik nije primijenio, a trebao je primijeniti“ upućuju na zaključak da je prema shvaćanju drugostupanjskog suda poznavanje prava i njegova primjena stvar sudskih vještaka i stranaka, a ne suda, što se ne može prihvatiti budući da sud pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i nije vezan pravnom osnovom i kada su je stranke istaknule. Što se tiče Smjernica HNB nije jedino relevantno jesu li kao propis pravno obvezujuće. Prvostupanjski sud je utvrdio da prema nalazu vještaka propust tuženika ipak postoji ako se uzmu u obzir kriteriji iz tih Smjernica jer one predstavljaju razradu pravila struke, dobre prakse i uvažavaju pravni standard dužne (profesionalne) pažnje. Ako tuženik nije postupao po pravilima struke, te u skladu s dobrom praksom i profesionalnom pažnjom, pitanje je ima li on svoja pravila struke i kakva su ta pravila. U svakom slučaju, to što je prema nalazu vještaka sadržano u Smjernicama sadržano je i u osnovnim načelima obveznog prava (čl. 4., 8., 9. i 10. ZOO), a te odredbe nisu preporuke koje tuženika „pravno ne obvezuju“.
11. U odnosu na samo pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena treba reći da drugostupanjski sud uopće nije primijenio odredbe čl. 34. i 35. Zakona o platnom prometu te u obrazloženju presude nedostaju razlozi u pogledu utvrđivanja odlučnih činjenica za njihovu primjenu u konkretnom slučaju pa presudu drugostupanjskog suda nije moguće ispitati.
12. Prema odredbi čl. 34. st. 1. Zakona o platnom prometu ako korisnik platnih usluga osporava da je autorizirao izvršenu platnu transakciju ili tvrdi da platna transakcija nije uredno izvršena, njegov pružatelj platnih usluga dužan je dokazati da je autentifikacija platne transakcije bila provedena, da je platna transakcija bila pravilno zabilježena i proknjižena te da na izvršenje platne transakcije nije utjecao tehnički kvar ili neki drugi nedostatak. Iz te odredbe jasno proizlazi da je teret dokaza na tuženiku kao pružatelju usluga. Stranke su mogle pitanje tereta dokaza urediti ugovorom na drugačiji način, ali tuženik čini se nije ni tvrdio da je ugovoreno nešto drugo.
13. Nadalje, prema čl. 35. st. 1. Zakona o platnom prometu ako je neautorizirana platna transakcija izvršena, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je odmah vratiti platitelju iznos neautorizirane platne transakcije, a u slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije s računa za plaćanje, dovesti terećeni račun za plaćanje u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da neautorizirana platna transakcija nije bila izvršena, a u smislu odredbe stavka 3. toga članka u takvom slučaju tužitelj bi osim toga imao pravo i na razliku do pune naknade štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu. Iznos koji je „skinut“ s računa tužitelja također je šteta jer je za toliko umanjena njegova imovina.
14. Međutim, zakon razlikuje dva vida štete (a) štetu koja se sastoji u umanjenju imovine za iznos koji je neovlašteno prenesen trećim osobama s računa tužitelja i (b) i moguća daljnja šteta, tj. razlika između prenesenog iznosa i pune naknade štete koju bi tužitelj mogao ostvarivati prema općim pravilima o odgovornosti za štetu (ali to nije predmet spora jer tužitelj ne zahtijeva razliku do pune naknade štete). Za prvi vid štete nije potrebno utvrđivati postojanje općih pretpostavki odgovornosti za štetu jer je tuženik dužan „dovesti terećeni račun za plaćanje u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da neautorizirana platna transakcija nije bila izvršena“ (pod pretpostavkom da ne postoji propust tužitelja). Očito je zakonom rizik neovlaštene isplate stavljen na teret pružatelja usluge (on je taj na kome je teret dokaza da korisnik računa nije postupao kako je trebalo, a s druge strane da je on kao pružatelj usluge postupio u svemu kako je trebalo). Ovo je logično jer bi u protivnom pravna sigurnost i povjerenje građana u bankarski sustav bilo dovedeno u pitanje. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno revizijsko pitanje.
15. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I. na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, pri čemu će drugostupanjski sud ponovo ocijeniti žalbene navode imajući u vidu odredbe čl. 34. i 35. Zakona o platnom prometu na koje mu je ukazano ovim rješenjem.
16. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-30865-3b6d7
Kontrolni broj: 0f182-4f9df-05876
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
