Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-448/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak,101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22 – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog G. J., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 3. studenog 2023. broj:

K-16/2023., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024. u prisutnosti, u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja optuženika, odvjetnika D. A.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog G. J. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženi G. J. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. za koje kazneno djelo je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godine. U tu kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 23. siječnja 2023. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 69. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

1.2. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11. od optuženika je oduzet jedan preklopni nož srebrne boje, ukupne duljine 18 cm, duljine oštrice 8 cm, dužine drške 10 cm, marke „My project“ te je određeno da će se na temelju članka 181. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) uništiti po pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08., optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom ponovno suđenje odnosno da je preinači na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženi G. J. žali se po branitelju odvjetniku D. A. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači ili da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu optuženik predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08,. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući po zahtjevu optuženika i branitelja, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici su izvješteni optuženik i branitelj kao i nadležni državni odvjetnik. 6. Sjednica je održana na temeljem članka 475. stavak 7. ZKP/08., u prisutnosti optuženika te njegovog branitelja, a u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

7. Žalbe optuženog G. J. i državnog odvjetnika nisu osnovane.

8. Optuženik u žalbi u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., ukazuje da postoji znatna proturječnost između nalaza i mišljenje vještaka prof. dr. sc. B. D. od 10. veljače 2023. kao i njegova iskaza s rasprave 6. rujna 2023. i razloga presude o sadržaju nalaza i mišljenja. Naime, prigovara da ne proizlazi da je vještak sa sigurnošću utvrdio da bi oštećenik izmicanjem spriječio dublje prodiranje noža, već je tu situaciju naveo samo kao potencijalna mogućnost i kao nesporno utvrdio da je intenzitet zamaha bio slab, dok u presudi prvostupanjski sud navodi da iz vještačenja proizlazi kako oštećenik izmicanje spriječio dublje prodiranje noža u području desne lopatice te da je utvrđeno da je u konkretnoj situaciji poduzeo sve što objektivno mogao poduzeti da realizira svoju namjeru.

8.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud ispravno citira nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. B. D. (točka 20.) ispitanog na raspravi, te uzimajući u obzir sadržaj nalaza i mišljenja vještaka (pa i konstatacije u pogledu vjerojatnosti lokacije uboda i izbjegavanja dubljeg prodiranja noža) te dovodeći u vezu s iskazom oštećenog D. O. donosi zaključke u pogledu dinamike događaja (točka 36.) i subjektivnog obilježja kaznenog djela (točka 39.) pa nije počinjena bitna povreda kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik. Preostali žalbeni navodi u pogledu intenziteta zamaha nožem, nastupjele posljedice, izostanka ranijih sukoba između optuženika i oštećenika te subjektivnog obilježja kaznenog djela suštinski se odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pa će se u nastavku u tom okviru razmatrati.

9. Naime, optuženik smatra da u presudi nisu dovoljno analizirani i dovedeni u međusobnu vezu okolnosti događaja, ponašanje optuženika i oštećenika prije, za vrijeme i nakon događaja kao i činjenica da između njih nikada ranije nije bilo sukoba, a posebno upire na slabu silu zamaha nožem (u tom dijelu i iskaz oštećenika) i kao posljedicu, laku tjelesnu ozljedu te optuženikovu bitno smanjenu ubrojivost. U tom smislu optuženik smatra da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je imao namjeru ubiti oštećenika, već se radnje eventualno mogu okarakterizirati kao pokušaj kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. KZ/11. ili kao pokušaj s dobrovoljnim odustankom u smislu članka 35. KZ/11.

9.1. Kako je to prethodno navedeno, prvostupanjski sud, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka (točka 19. – 20.) kao i iskaz oštećenog D. O., ispravno zaključuje da se u konkretnom slučaju radilo o apstraktnoj opasnosti za život pa je do izostanka konkretne opasnosti i težih posljedica došlo upravo zbog utvrđene dinamike događaja (izmicanja oštećenika), koja je utjecala i na silu zamaha jer da je drugi ubod zaobišao lopatične kosti i da je bio za nijansu jači mogao je probiti kožu i prodrijeti u prsnu šupljinu te ozlijediti vitalne strukture. Sukladno navedenom prvostupanjski sud ispravno zaključuje da je teža posljedica izbjegnuta radnjama oštećenika dok je nož (opisan u činjeničnom opisu izreke presude) podobno sredstvo za nanošenje teških i za život opasnih ozljeda. Sve prethodno navedene razloge (točka 36.) u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U pogledu žalbenih navoda u odnosu na kvalifikaciju optuženikovih radnji i na primjenu instituta dobrovoljnog odustanka u smislu članka 35. KZ/11. prvostupanjski sud iznosi razloge (točka 38.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te ih nema potrebe ovdje ponavljati.

10. Nadalje, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud, u pogledu ispunjenja subjektivnog obilježja kaznenog djela pogrešno utvrdio činjenično stanje smatrajući da je optuženik kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom, a ne izravnom kako ga se tereti optužnicom. Pritom državni odvjetnik upire na verbaliziranje optuženikove namjere prije poduzimanja radnji, upotrebljeno sredstva te činjenicu da je do izostanka teških i po život opasnih ozljeda došlo radnjom oštećenika.

10.1. Međutim, prvostupanjski sud je, uzimajući u obzir sve okolnosti na koje upućuje državni odvjetnik u žalbi (točka 9.1. ove odluke) pa i iskaz oštećenika u pogledu optuženikovog ponašanja neposredno prije poduzimanja opisanih radnji (točka 9. i 36.) i to povezujući s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra (točka 30.) u pogledu elemenata koji su utjecali na utvrđenu bitno smanjenu ubrojivost, zaključio da je optuženik tempore criminis postupao s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje (točka 37. i 39.) te da je na dopušten način izmijenio činjenični opis izreke presude pa te razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Stoga valja zaključiti da je prvostupanjski sud, nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o svim bitnim činjenicama i to ispravno obrazložio u presudi.

12. Nije u pravu optuženik niti kada prigovara da je zbog nepravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja došlo do pogrešne primjene kaznenog zakona, jer se konkretno radi ili o "pokušaju kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. KZ/11. ili pokušaju navedenog kaznenog djela s dobrovoljnim odustankom u smislu odredbe članka 35. KZ/11.".

12.1. Kao prvo, očito je da žalitelj u okviru žalbene osnove povrede kaznenog zakona zapravo pobija pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu. Međutim, ne samo da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je to prethodno analizirano, nego je pravilno primijenio i materijalno pravo.

12.2. Naime, prigovori u žalbi ishod su subjektivne analize i ocjene rezultata postupka. S druge strane ne može se isticati kao povreda kaznenog zakona kad žalitelj na temelju svoje ocjene dokaznog materijala smatra da je trebalo utvrditi neko drugo činjenično stanje, iz kojeg bi proizlazila drugačija pravna kvalifikacija djela, povoljnija za optuženika. Prema tome, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio kazneni zakon kad je optuženika proglasio krivim za pokušaj kaznenog djela ubojstva, pa se žalba iz žalbene osnove povrede kaznenog zakona na štetu optuženika ukazuje neosnovanim.

13. Prvostupanjsku presudu, u odnosu na odluku o kazni pobijaju i državni odvjetnik i optuženik.

13.1. Državni odvjetnik u žalbi, prihvaćajući utvrđene olakotne i otegotne okolnosti smatra da je sud precijenio značaj postojećih olakotnih okolnosti a podcijenio otegotne okolnosti od kojih posebno upire na optuženikovu višekratnu osuđivanost, između ostalog i za kaznena djela s elementima nasilja.

13.2. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno kao otegotnu okolnost uzeo u obzir da se optuženik u tijeku postupka nije ispričao i da nema kritički odnos prema počinjenom djelu iako je u završnom govoru naveo da se iskreno kaje i žali zbog svog ponašanja kao i to da okolnost što se ne može sjetiti događaja ne može biti otegotna. Nadalje u odnosu na olakotne okolnosti optuženik smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio bitno smanjenu ubrojivost tempore criminis i da je djelo ostalo u pokušaju dok nije cijenio kao olakotnu okolnost to što je optuženik otac maloljetnog djeteta starosti … godina kao i izraženo kajanje i žaljenje. Smatra da je prvostupanjski sud s obzirom okolnost da je do sada proveo u istražnom zatvoru gotovo godinu dana trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne.

13.3. Prvostupanjski sud je pravilno kao olakotne okolnosti cijenio tempore criminis bitno smanjenu ubrojivost, činjenicu da je kazneno djelo ostalo u pokušaju kao i to da je počinjeno s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje. Kao otegotnu okolnost je pravilno i u dovoljnoj mjeri (suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika) cijenio dosadašnju višekratnu osuđivanost koja evidentno nije utjecala na njega da se u budućnosti kloni protupravnog ponašanja (točka 41.). Međutim u odnosu na žalbene navode optuženika valja uputiti da je optuženik u završnom govoru naveo da, ukoliko je doista postupio kako je navedeno u optužnici, radilo se je o nekontroliranim radnjama pa izražava iskreno žaljenje. S obzirom na takvu konstataciju optuženika, prvostupanjski sud isto osnovano nije uzeo kao olakotnu okolnost (neovisno o djelomičnoj amneziji koju dopušta vještak psihijatar), ali cijeneći činjenicu da optuženik ne priznaje počinjenje kaznenog djela, izostanak isprike i nekritički odnos prema kaznenom djelu, u konkretnom slučaju ne može biti niti otegotna okolnost, dok prethodno navedena činjenica djelomične amnezije nije od značaja u odnosu na odluku o kazni, niti ju kao takvu, suprotno žalbenim navodima, kao otegotnu okolnost uzima u obzir prvostupanjski sud. Isto se odnosi i na činjenicu da je optuženik od 23. siječnja 2023. u istražnom zatvoru. Međutim, iako optuženik osnovano ukazuje da prvostupanjski sud nije posebno ocijenio kao olakotnu okolnost činjenicu da je otac malodobnog djeteta kojeg je po zakonu dužan uzdržavati, ta olakotna okolnost, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije ona koja bi značajno utjecala na ublažavanje kazne, kako to pogrešno smatra optuženik.

13.4. Zbog prethodno iznesenih razloga je po stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina će u cijelosti ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. i primjerena je osobnim prilikama optuženika te dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

14. S obzirom da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog sigurnosne mjere i mjere oduzimanja predmeta, ovaj sud ispitujući prvostupanjsku presudu je utvrdio da je izrečena sigurnosna mjera na temelju članka 69. stavak 1. i 3. KZ/11. zakonita i osnovana te da je prvostupanjski sud iznio razloge (točka 44.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a također nalazi da su ispunjene sve činjenične pretpostavke za oduzimanje predmeta iz članka 79. stavak 2. KZ/11., s obzirom na to da je oduzeti nož bio uporabljen za počinjenje predmetnog kaznenog djela (točka 45.).

15. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476 stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena neka druga bitna povreda kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom izloženog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.