Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-227/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. M., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 17. svibnja 2022., broj Kv I-24/2022. (Kv I-42/2017.), u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba osuđenoga D. M., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se uzimaju kao utvrđene:
kazna zatvora u trajanju 6 (šest) godina iz presude Županijskog suda u Splitu broj Kv I-84/2017. od 31. kolovoza 2017., koja je postala pravomoćna 1. veljače 2018., kojom su preinačene u odluci o kazni pravomoćne presude tog suda broj Kv I- 42/2017. od 27. travnja 2017. i broj K-102/2008. od 20. svibnja 2016. i kojom je osuđeni D. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih KZ/11.
i
kazna zatvora u trajanju 5 (pet) godina iz presude Županijskog suda u Dubrovniku broj K-5/2018. od 22. kolovoza 2018., koja je postala pravomoćna 9. travnja 2019. i kojom je osuđeni D. M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.
pa se osuđeni D. M., uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) godina, u koju kaznu mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 28. svibnja 2013. do 28. srpnja 2013., od 21. prosinca 2013. do 21. siječnja 2014. te od 10. ožujka 2016. izuzev vremena provedenog na prekidu izdržavanja kazne od 28. listopada 2017. do 22. siječnja 2018. te od 12. travnja 2018. do 25. srpnja 2018.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu preinačene su u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Splitu broj Kv I-84/2017. od 31. kolovoza 2017. koja je postala pravomoćna 1. veljače 2018. kojom su preinačene u odluci o kazni pravomoćne presude tog suda broj Kv I-42/2017. od 27. travnja 2017. i broj K- 102/2008. od 20. svibnja 2016. i kojom je osuđeni D. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. i drugih KZ/11. i presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj K-5/2018. od 22. kolovoza 2018., a koja presuda je postala pravomoćna 9. travnja 2019. i kojom je osuđeni D. M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11., pa je osuđeni D. M., na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K- 102/2008. od 10. ožujka 2016. pa nadalje te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u predmetu Županijskog suda u Splitu broj Kv I-42/2017. od 28. svibnja 2013. do 28. srpnja 2013. kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u predmetu Županijskog suda u Dubrovniku broj K-5/2018. od 21. prosinca 2013. do 21. siječnja 2014., ne računajući vrijeme koje je osuđenik proveo na prekidu izdržavanja kazne zatvora i to od 28. listopada 2017. do 22. siječnja 2018. i od 12. travnja 2018. do 25. srpnja 2018.
2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni D. M., po branitelju, odvjetniku L. P. V., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da osuđenom D. M. izrekne blažu jedinstvenu kaznu zatvora.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s člankom 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda i 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. – dalje: ZKP/08.) spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba je osnovana.
6. Osuđenik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud podcijenio značaj okolnosti odlučnih za izricanje jedinstvene kazne zatvora, ukazujući na protek vremena od počinjenja kaznenih djela, činjenicu da je osuđenik u međuvremenu postao otac, na njegovo zdravstveno stanje te tijek izdržavanja kazne.
7. Okolnosti na koje ukazuje žalitelj u biti predstavljaju osnovu za drugi oblik obnove kaznenog postupka iz članka 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08. odnosno blaže kažnjavanje.
7.1. No, uzimajući u obzir otegotne i olakotne okolnosti koje su utvrđene u pravomoćnim presudama čije se preinačenje u odluci o kazni traži, u pravu je osuđenik kada predlaže da mu se izreke blaža jedinstvena kazna zatvora. Naime, osuđenom D. M. bi u slučaju da je vođen jedinstveni kazneni postupak zbog kaznenih djela za koja je osuđen, primjenom odredbi za odmjeravanje kazne za kaznena djela počinjena u stjecaju, ocjenom počiniteljeve ličnosti i počinjenih djela u njihovoj ukupnosti te okolnosti o kojima je u konkretnom slučaju ovisio izbor mjere kazne zatvora, zasigurno bila izrečena blaža jedinstvena kazna zatvora. Pritom je drugostupanjski sud imao u vidu da je riječ o višestrukom počinitelju više istovrsnih kaznenih djela i to teških kaznenih djela protiv imovine te njegov kritički stav prema počinjenih kaznenim djelima u vidu priznanja, zatim mlađu životna dob osuđenika u vrijeme počinjenja i protek vremena od njihovog počinjenja, slijedom čega Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije u konkretnom slučaju može ostvariti i izricanjem blaže jedinstvene kazne zatvora. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu osuđenika i osuditi ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina, u koju je uračunato vrijeme lišenja slobode.
8. Slijedom navedenog, s obzirom da ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 13. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
