Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 21 Gž-403/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. T. B. iz D. Z., OIB: … i 2. Z. B. iz D. Z., OIB: …, oboje kao nasljednika sada pokojnog tužitelja I. B. iz D. Z. OIB: …, protiv tuženika 1. T. K. iz Z., OIB: … i 2. D. K. iz O., OIB: …, oboje kao nasljednika sada pokojne tuženice T. K. iz S., OIB: …, zastupanih po punomoćnici V. C., odvjetnici iz O., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja I. B. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj P-1460/15 od 01. kolovoza 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 13. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tužitelja I. B. ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici u točkama I. i II. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje Općinskom sudu u Crikvenici.

II O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je zahtjev sada pokojnog tužitelja I. B. radi isplate iznosa od 210.000,00 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 200.000,00 kuna teku od trenutka podnošenja tužbe sudu pa do 01. lipnja 2020. godine, a na iznos od 10.000,00 kuna od 02. lipnja 2010. godine do isplate, po stopama uređenim Uredbom o zakonskim zateznim kamatama, odnosno Zakonom o obveznim odnosima.

2. U točki II. izreke naloženo je navedenom tužitelju da u roku od 15 dana naknadi sada pokojnoj tuženici T. K. parnične troškove u iznosu od 14.375,00 kuna.

3. U točki III. izreke odbijen je zahtjev navedene tuženice za naknadu parničnih troškova preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke te presude do ukupno zatraženog iznosa od 25.625,00 kuna.

4. Rješenjem suda utvrđeno je da je sada pokojni tužitelj I. B. povukao tužbu u dijelu zahtjeva kojim je tražio isplatu iznosa u visini od 190.000,00 kuna.

5. Protiv navedene presude, u dijelu koji se odnosi na točke I. i II. izreke, pravovremenu žalbu podnosi sada pokojni tužitelj I. B., čiji nasljednici su tužitelji T. i Z. B., iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba je osnovana.

8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uvida u dio spisa Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1552/15 i spis Općinskog suda u Senju poslovni broj O-79/03, kao i iskaza tužitelja I. B. (u nastavku teksta: tužitelj), u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa naznačenog u točki I. izreke pobijane presude, kojeg isti temelji na tvrdnjama da je vlasnik ugostiteljskog lokala pod nazivom „P. k.“ u S., ukupne površine 98,82 m[2] , kojeg je kupio od sada pokojnog D. K. kao pravnog prednika tuženice T. K. (u nastavku teksta: tuženica), koji tu nekretninu nisu predali tužitelju u posjed, pa da isti u ovom parničnom postupku potražuje od tuženice isplatu naznačenog novčanog iznosa na ime izgubljene zakupnine.

9. U vezi toga utvrđuje da je između prednika tuženice D. K. kao prodavatelja i tužitelja kao kupca zaključen dana 29. ožujka 2001. godine kupoprodajni ugovor (u nastavku teksta: Ugovor), čiji predmet je ugostiteljski objekt-lokal „P. k.“ na adresi u S., upisan u k. o. S., ukupne površine 98,82 m[2] , pri čemu je između tih stranaka ugovorena kupoprodajna cijena u visini od 100.000,00 njemačkih maraka u protuvrijednosti kuna (cca 400.000,00 kuna), s time da je predaja opisane nekretnine u posjed tužitelju kao kupcu odgođena do 01. travnja 2002. godine, a da je tuženica rješenjem o nasljeđivanju koje je doneseno u predmetu Općinskog suda u Senju poslovni broj O-79/03 proglašena nasljednicom D. K. (njezinog supruga).

10. Nadalje utvrđuje da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-56/09 od 10. studenoga 2010. godine, u kojem predmetu se postupak vodio između istih parničnih stranaka i u istim stranačkim ulogama, odbijen zahtjev tužitelja radi predaje u posjed predmetnog ugostiteljskog objekta-lokala „P. k.“ na adresi u S., te da nije bilo moguće priložiti taj predmet radi uvida, jer se isti u povodu izjavljene revizije nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

11. Sud prvog stupnja utvrđuje da je pred Općinskim sudom u Rijeci u predmetu poslovni broj P-1552/15 u tijeku postupak tužitelja protiv tuženika T., D. i T. K. radi utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju od 28. kolovoza 2006. godine zaključenog između tuženice kao darovateljice s jedne strane, te D. i T. K. kao daroprimatelja s druge strane, u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. br. 57/2, iz zk. ul. br. 893, k. o. S., te utvrđenja da bi 9882/23253 dijela navedene nekretnine, a koji dio je u naravi povezan s posebnim dijelom nekretnine, i to ugostiteljskim objektom u prizemlju tzv. „P. k.“, ukupne korisne površine od 98,82 m[2] , bilo isključivo vlasništvo tužitelja, uz nalog tuženicima u tom predmetu da tužitelju izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis njegovog prava u zemljišnim knjigama.

12. Nastavno utvrđuje da tužitelj nikada nije stupio u posjed predmetne nekretnine-ugostiteljskog objekta-lokala „P. k.“ na adresi u S., niti se u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik te nekretnine, a da je tuženica nakon podnošenja predmetne tužbe prenijela posjed i vlasništvo naznačene nekretnine na svoje sinove D. i T. K..

12.1. U vezi toga utvrđuje da naznačeni Ugovor predstavlja samo titulus za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, a da bi tužitelj vlasništvo iste nekretnine na temelju spomenutog pravnog posla stekao tek upisom tog prava u zemljišne knjige, u skladu s odredbom članka 115. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u nastavku teksta: ZV), u vezi s odredbom članka 119. stavak 1. tog Zakona, slijedom čega utvrđuje da tužitelj nije aktivno legitimiran za isticanje zahtjeva za naknadu izgubljene koristi koju su tuženica i njezini prednici imali uslijed upotrebe prijeporne nekretnine, u smislu odredbe članka 219. ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, u nastavku teksta: raniji ZOO), u vezi s odredbom članka 1163. sada važećeg Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO).

13. Pri tome utvrđuje kako bi u slučaju da je tužitelj dokazao svoje vlasništvo opisane nekretnine, za odluku o tužbenom zahtjevu bilo bitno utvrditi da li je tuženica i u kojem razdoblju bila u posjedu prijeporne nekretnine, jer da bi u slučaju kada bi se utvrdilo da ona u nekom razdoblju nije bila u posjedu te nekretnine, za to razdoblje bio osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

14. Sud prvog stupnja utvrđuje neosnovanim prijedlog tužitelja da se postupak u ovoj pravnoj stvari prekine do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred tim sudom vodi u predmetu poslovni broj P-1552/15, kao i do donošenja odluke o reviziji koja je izjavljena u predmetu tog suda poslovni broj P-56/09, pa na ročištu održanom dana 15. ožujka 2015. godine odbija te prijedloge, jer utvrđuje kako ishod postupka po reviziji u predmetu poslovni broj P-56/09, kao i ishod postupka u predmetu poslovni broj P-1552/15, ne predstavlja prethodno pitanje za odluku o tužbenom zahtjevu.

15. Osim toga, prvostupanjski sud odbija i prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka P. T., zatim za uvid u predmet tog suda poslovni broj P-56/09, te za provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta i financijskim vještačenjem, jer utvrđuje da su u dokaznom postupku izvedeni svi dokazi od važnosti za utvrđenje odlučnih činjenica, a da bi provođenje potonjih dokaza bilo protivno odredbi članka 10. ZPP-a.

16. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbe članaka 8., 195. stavak 1., 219. stavak 2. i 264. stavak 2. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude, dok odluku o parničnim troškovima (točke II. i III. izreke) temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a.

17. Utvrđujući da je tužitelj tijekom postupka povukao predmetnu tužbu u dijelu u kojem je tražio isplatu iznosa od 190.000,00 kuna, odlučuje kao u izreci rješenja, pozivom na odredbu članka 193. ZPP-a.

18. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa prema tome niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tužitelj, te se u svemu može ispitati.

19. Međutim, osnovano žalitelj ukazuje na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a posljedično tome i pogrešne primjene materijalnog prava.

20. Naime, iz pravilnog utvrđenja suda proizlazi da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa naznačenog u točki I. izreke pobijane presude, koji se temelji na tvrdnjama da je tužitelj vlasnik ugostiteljskog lokala „P. k.“ u S., ukupne površine 98,82 m[2] , kojeg je kupio od pravnog prednika tuženice D. K., a koji tu nekretninu nisu predali tužitelju u posjed, pa isti u ovom postupku potražuje od tuženice isplatu naznačenog novčanog iznosa na ime izgubljene zakupnine.

21.1. Budući je u konkretnom slučaju predmet postupka naznačeni zahtjev tužitelja koji se temelji na korištenju potonje nekretnine (ugostiteljskog lokala) kao stvari koja se nalazi u nepromijenjenom obliku, tj. koja je očuvanog identiteta, to je predmetni tužbeni zahtjev trebalo raspraviti primjenom odredbe članka 166. ZV-a, u vezi s odredbom članka 165. tog Zakona, a ne primjenom odgovarajućih odredaba ranijeg ZOO-a i ZOO-a o stjecanju bez osnove, sve u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. godine, prema kojem cit. „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“

22. Dakle, iz navedenog slijedi da je sud prvog stupnja trebao raspraviti i utvrditi da li je tužitelj predmnjevani vlasnik predmetne nekretnine, tj. naznačenog ugostiteljskog lokala, u smislu odredbe članka 166. stavak 1. ZV-a, pa u tom smislu nije od značaja okolnost da isti u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik te nekretnine, jer bi tužitelju u slučaju da dokaže svoj status predmnijevanog vlasnika prijeporne nekretnine pripadalo u odnosu na one osobe koje tu stvar posjeduju bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju pravo na naknadu svih koristi koje su te osobe imale za vrijeme svojeg posjedovanja naznačene nekretnine, pa i onih koje bi ta stvar dala da ih nisu zanemarili, dakle i eventualno izgubljene zarade na ime neostvarene zakupnine, i to pod uvjetom da se radi o nepoštenim posjednicima tuđe stvari.

23. Budući da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog stajališta nije raspravio i utvrdio gore navedene činjenice, u vezi čega je neosnovano odbio prijedlog tužitelja za pribavu i uvid u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj P-1552/2015 i spis Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 56/09, te prijedlog za saslušanje svjedoka P. T., kako bi se iz sadržaja navedenih predmeta i iskaza potonjeg svjedoka eventualno utvrdile činjenice koje bi bile od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, to je uvaženjem žalbe tužitelja i primjenom odredbe članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti presudu u pobijanom dijelu i vratiti u tom dijelu predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

24. Protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja odbio njegov prijedlog za prekidom predmetnog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred tim sudom vodi u predmetu poslovni broj P-1552/15, kao i do donošenja odluke o reviziji koja je izjavljena u predmetu tog suda poslovni broj P-56/09, jer je prvostupanjski sud dužan utvrditi činjenice o kojima ovisi odluka o tužbenom zahtjevu neovisno o ishodu potonjih parničnih postupaka, pa utoliko odluka u tim postupcima ne predstavlja prethodno pitanje za ovu parnicu.

25. U nastavku postupka sud prvog stupnja će raspraviti i utvrditi da li je sada pokojni tužitelj I. B. u utuženom razdoblju bio predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine, tj. ugostiteljskog objekta-lokala „P. k.“ na adresi u S., pri čemu će imati u vidu kako za postojanje predmnijevanog vlasništva nije bitno to što tužitelj nikada nije stupio u posjed prijeporne nekretnine, jer takva predaja ne predstavlja način stjecanja prava vlasništva nekretnine, niti je uvjet za nastup činjenica vezanih uz predmnijevano vlasništvo. Osim toga, prvostupanjski sud će raspraviti i utvrditi tko je u pravno relevantnom (utuženom) razdoblju (i kada točno) bio u posjedu navedene nekretnine i da li je taj posjed bio nepošten, a ovisno o navedenim utvrđenjima ponovno će odlučiti o prijedlogu tužitelja za provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta i financijskim vještačenjem radi utvrđenja visine utužene izgubljene zarade, sve to u skladu s naznačenim odredbama ZV-a.

25.1. Nakon što sud prvog stupnja raspravi i utvrdi sve činjenice koje su u skladu s navedenim od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, te u vezi toga između ostalog priloži i izvrši uvid u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici poslovni broj P-1552/2015 i spis Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 56/09, te provede dokaz saslušanjem svjedoka P. T., ponovno će odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o zahtjevima parničnih stranaka za naknadu parničnih troškova.

26. Presuda suda prvog stupnja u točki III. izreke, kao i rješenje, kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci, 13. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Brankica Malnar, v.r.