REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3555/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja A. Ž. iz V., OIB:..., drugotužitelja S. Ž. iz V., OIB:..., trećetužitelja M. Ž., iz V., OIB:... i četvrtotužiteljice M. A. iz V., OIB: ..., (prvotužitelj do četvrtotužitejica osobno i kao nasljednici pok. J. Ž.) i petotužitelja R. (R.) Ž. iz V., OIB:..., koje zastupa punomoćnica A. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu F. K., A. V. i p. u Z., protiv tuženice E.&S. B. d.d. R., iz R., OIB:..., koju zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. i p. u R., radi brisanja hipoteke, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-501/2022-2 od 17. svibnja 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj P- 2382/2021-69 od 17. ožujka 2022., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-501/2022-2 od 17. svibnja 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj P-2382/2021-69 od 17. ožujka 2022.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. st. 1. i st. 3. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385.a st. 1. ZPP.
5. U odnosu na prvo pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelji nisu određeno izložili razloge zbog kojih smatraju da je pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, što su bili dužni na temelju odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.
6. Drugo postavljeno pravno pitanje nije utemeljeno na činjenicama utvrđenim u postupku. Naime, u postupku je utvrđeno da je u ovom slučaju založno pravo na predmetnim nekretninama, zasnovano radi osiguranja potraživanja po osnovi ugovora o izdavanju garancije broj 33/94 od 25. srpnja 1994., u korist prednika tuženika, da osigurana tražbina nije namirena, niti je založno pravo prestalo na drugi način. Tužitelji, protivno navodima prijedloga za dopuštenje revizije, u postupku nisu dokazali da tražbina radi osiguranja koje je zasnovano predmetno založno pravo nije nastala, niti da je prestala.
7. Treće pravno pitanje koje je postavljeno u prijedlogu, tužitelji izvode iz proizvoljnog tumačenja obrazloženja drugostupanjske odluke, posebno točke 12. obrazloženja. Naime, iz sadržaja obrazloženja pobijane presude je posve jasan i razumljiv zaključak suda drugog stupnja da je postojanje određene tražbine pretpostavka za upis založnog prava, da je tražbina u konkretnom slučaju osigurana zasnivanjem založnog prava, da je plaćanje po garanciji izvršeno odnosno da je tražbina nastala i nije namirena, pa založno pravo nije prestalo. Slijedom toga, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, na kojem je utemeljena pobijana odluka, nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u odluci broj Rev 220/1997-2 od 15. svibnja 2002. na koju se tužitelji pozivaju kao na razlog važnosti za postavljeno treće pitanje. Stoga treće postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu čl. 385.a ZPP.
8. Četvrto pravno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. To stoga što je tužbeni zahtjev u ovom predmetu odbijen kao neosnovan iz razloga što je drugostupanjski sud ocijenio da založno pravo nije prestalo jer tražbina osigurana istim nije namirena niti je prestalo na drugi način. U odnosu na pitanje pasivne legitimacije odnosno prijenosa tražbine i založnog prava na novog vjerovnika, sud drugog stupnja je, navodeći da tužbom nije obuhvaćen i stvarni založni dužnik, samo ukazao na nesklad između založnog prava upisanog u zemljišnu knjigu i stvarnog izvanknjižnog pravnog stanja nekretnine odnosno založnog prava jer je u postupku utvrđeno da je tražbina, a time i založno pravo prešlo na DAB koja svoje založno pravo nije upisala u zemljišnu knjigu. Stoga odluka Županijskog suda u Varaždinu broj Gžx-318/2014-2 od 20. listopada 2014. nije odgovarajući razlog važnosti za postavljeno pravno pitanje jer je donesena u činjeničnim i pravnim okolnostima koje nisu usporedive s onima u ovom predmetu.
9. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, odbačen je kao nedopušten na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP u vezi čl. 387. st. 5. ZPP i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić, v.r.
