REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 33/2019-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. O. iz B., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik B. K., odvjetnik u S., protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, S., radi uklanjanja objekta, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-86/2019 od 17. rujna 2019., podnesenog protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1550/2018-2 od 16. siječnja 2019., na sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1550/18-2 od 16. siječnja 2019. poništena je presuda Upravnog suda u Splitu broj UsIgr-369/16-9 od 2. listopada 2017. (toč. I.) i rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove, komunalnu infrastrukturu i zaštitu okoliša, klasa: UP/II-363- 04/16-01/0038, urbroj: 2181/1-10-16-2 od 27. srpnja 2016. (toč.II.).
2. Protiv navedene presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene odredbi Zakona o građevinskoj inspekciji ("Narodne novine", broj 153/13), Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13 - dalje: ZPU), Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13. dalje: ZG) i Prostornog plana Općine B. ("Službeni glasnik" Općine B. broj 6/15).
3. Odgovor na zahtjev nije podnesen.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. U skladu s odredbom čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje ove presude.
6. Rješenjem tuženika klasa: UP/II-363-04/16-01/0038, urbroj: 2181/1-10-16-2 od 27. srpnja 2016., odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Općine B., Jedinstvenog upravnog odjela, komunalnog redara, klasa: UP/I-363- 03/16-01/69, urbroj: 2104/02-16-02/05 od 14. lipnja 2016. kojim je tužitelju, kao investitoru, naređeno u roku od 8 dana ukloniti mobilnu kućicu, odnosno zahvat u prostor koji nije građenje s kč. br. 1258 k.o. B., jer je zahvat u prostoru proveden bez izvršne lokacijske dozvole.
7. U postupku pred Upravnim sudom u Splitu je utvrđeno da je tužitelj na nekretnini oznake kč. br. 1258 k.o. B., u B. na otoku B. postavio mobilnu kućicu, koja nije povezana s tlom i pred kojom je s južne i istočne strane postavljen drveni podest, bez da je ishodio lokacijsku dozvolu.
8. Na temelju navedenih utvrđenja, Upravni sud u Splitu odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika od 27. srpnja 2016., zaključivši da, iako se predmetna mobilna kućica ne smatra građevinom, da je riječ o zahvatu koji definiraju odredbe čl. 3. st. 1. toč. 38. ZPU, a zbog čega je tužitelj trebao ishoditi lokacijsku dozvolu, jer je to propisano odredbom čl. 125. st. 3. ZPU.
9. Visoki upravni sud Republike Hrvatske zauzeo je shvaćanje u pobijanoj odluci da je presudom Upravnog sud u Splitu povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio je da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenju rješenja o uklanjanju predmetnog zahvata u prostoru, jer, da bi se radilo o zahvatu u prostoru za koji se izdaje lokacijska dozvola u smislu čl. 125. ZPU, on mora biti određen posebnim propisima koji uređuju gradnju kao zahvat koji se ne smatra građenjem ali predstavlja zahvat u prostoru za koji se izdaje lokacijska dozvola, a za postavljanje mobilne kućice niti jedan propis koji uređuje područje gradnje ne propisuje da predstavlja zahvat u prostoru koji nije građenje, a za koji je potreban poseban akt odnosno lokacijska dozvola. Pa kako postavljanje mobilne kućice na nekretnini u privatnom vlasništvu nije građenje, niti zahvat u prostoru za koji je propisano da ne predstavlja građenje, a za koji je potrebno ishoditi lokacijsku dozvolu, to prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske komunalni redar nije imao na zakonu utemeljene ovlasti za donošenje rješenja o uklanjanju tužiteljeve mobilne kućice.
10. Pravno shvaćanje iz pobijane presude kao pravilno prihvaća i ovaj sud.
11. U skladu s čl. 3. st. 1. toč. 38. ZPU zahvat u prostoru je svako građenje građevine, rekonstrukcija postojeće građevine i svako drugo privremeno ili trajno djelovanje ljudi u prostoru kojim se uređuje ili mijenja stanje u prostoru.
12. Prema čl. 125. toč. 3. ZPU lokacijska dozvola izdaje se za zahvate u prostoru koji se prema posebnim propisima, koji uređuju gradnju, ne smatraju građenjem.
13. Postavljanje mobilne kućice ne predstavlja zahvat u prostoru za koji se izdaje lokacijska dozvola, obzirom niti jedan propis koji uređuje gradnju ne propisuje da postavljanje mobilne kućice predstavlja zahvat u prostoru, koji se ne smatra građenjem, a za koji se izdaje lokacijska dozvola (tako i ovaj sud u presudi poslovni broj U-zpz 20/2019-7 od 16. siječnja 2024.).
14. Stoga je pravilno pobijanom presudom u smislu odredbe čl. 74. st. 2. ZUS otklonjen nedostatak iz prvostupanjske presude na način da je poništena presuda Upravnog suda u Splitu broj UsIgr-369/16-9 od 2. listopada 2017. i rješenje tuženika od 27. srpnja 2016.
15. Slijedom navedenog, budući da pobijanom presudom nije povrijeđen zakon, valjalo je, na temelju odredbe čl. 78. st. 3. ZUS, zahtjev odbiti kao neosnovan.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
