REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1199/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz V., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., OIB: …, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-312/2020-3 od 19. siječnja 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr- 384/18-10 od 13. prosinca 2019., u sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženice.

Obrazloženje:

1.Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

"I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 78.Pr-384/2018-10 od 13. prosinca 2019. u pobijanom dijelu točke 1. I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 13.650,00 kuna na ime terenskog dodatka, i sudi:

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa, OIB: …, da tužitelju I. P. iz V., …, OIB: …, na ime terenskog dodatka isplati ukupan iznos od 13.650,00 kuna bruto (trinaest tisućašestotinapdedesetkuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 4.500,00 kuna od 16.05.2016. pa do isplate,

- 4.650,00 kuna od 16.06.2016. pa do isplate,

- 4.500,00 kuna od 16.07.2016. pa do isplate,

po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena.

II. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točkama 1.I. i 2. izreke, presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj 78.Pr-384/2018-10 od 13. prosinca 2019., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka i kojim je naloženo tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak, tako da se sudi:

1. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo pravosuđa, OIB: …, da tužitelju I. P. iz V., …, OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 13. prosinca 2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja za naknadom troška u iznosu od 1.250,00 kuna, odbija kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka kao neosnovan."

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženica slijedom rješenja ovog suda broj Revd-1760/2021 od 27. travnja 2022. kojim je tuženici dopušteno podnijeti reviziju zbog pitanja koje glasi:

"Ima li pravo na terenski dodatak službenik koji je temeljem rješenja privremeno premješten na drugo radno mjesto i u drugo mjesto rada?".

3. Na reviziju je odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5. Ovaj sud u povodu revizije odlučuje samo glede onog dijela presude koja se poboja revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštenja (čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja koji je državni službenik - pravosudni policajac da mu tuženica isplati na ime terenskog dodatka ukupan iznos od 13.650,00 kuna bruto zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. U ovoj fazi postupka glede odlučnih činjenica za rješenje ovog spora su:

- da je tužitelj kao državni službenik Ministarstva pravosuđa, u zatvoru u O. raspoređen na radnom mjesto mlađeg pravosudnog policajca,

- da je rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav od 15. ožujka 2016., tužitelj za potrebe službe privremeno premješten na rad u Zatvor u P. u razdoblju od 1. travnja 2016. do 30. lipnja 2016.,

- da tužitelj protiv navedenog rješenja nije podnio žalbu,

- da je tužitelj radio u Zatvoru u P. u razdoblju od 1. travnja 2016. do 30. lipnja 2016. 16. kolovoza 2016. na radnom mjestu pravosudnog policajca u smjenama,

- da se tužitelj za vrijeme rada hranio o vlastitom trošku, dok mu je bio osiguran smještaj u P.,

- da terenski dodatak iznosi 150,00 kn dnevno i isti tužitelj nije plaćen za navedeno razdoblje dok se nalazio u Zatvoru u P.

8. Odredbom čl. 123. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08, 89/12 i 104/13 – u daljnjem tekstu: KU), između ostalog, određeno da se ugovorne strane potpisom toga Kolektivnog ugovora obvezuju pridržavati daljnjeg tumačenja zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora sklopljenog 2. kolovoza 2012., osim tumačenja onih odredbi koje nisu u skladu s ovim Kolektivnim ugovorom.

9. Odredbom čl. 56. st. 1. KU-a, propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodataka za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Nadalje, st. 2. istoga čl. propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđeno u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

10. Dakle prema odredbi čl. 56. st. 1. KU pravo na isplatu dodatka na terenu ostvaruje službenik ako se ostvare kumulativno dva uvjeta, da obavlja poslove izvan svog mjesta rada u kojem je zaposlen i da je to mjesto rada izvan mjesta njegovog stalnog boravka.

10.1. To znači da se pitanje vezuje za mjesto rada u zemljopisnom smislu na kojem po redovnom tijeku stvari obavlja poslove i zadatke i u kojem je primljen u državnu službu, a ako je privremeno upućen na neke druge poslove onda da bi ostvario pravo na terenski dodatak ti se poslovi moraju obavljati izvan mjesta (u zemljopisnim smislu) stalnog boravka.

10.2. Tako primjerice, pravosudni policajac kojemu je redovno mjesto rada zatvor u R., ne može dobiti terenski dodataka ako obavlja poslove osiguranja nekog suda u Z., u kojem ima stalno mjesto boravka.

11. Zajednička komisija temeljem odredbe čl. 120. KU-a ovlaštena je tumačiti odredbe toga KU-a, a temeljem odredbe čl. 123. st. 2. KU-a, ugovorne strane su obvezne pridržavati se danih Tumačenja Zajedničke komisije.

12. Prema Tumačenju broj 12/56 od 18. svibnja 2015. službenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka ima pravo na terenski dodatak ako su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 56. Kolektivnog ugovora te Zajednička komisija utvrđuje da davanje naloga za obavljanje poslova više složenosti ne isključuje pravo na terenski dodatak.

13. Stoga, po ocjeni ovog suda pravilno sud drugog stupnja zauzima pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud a ono je ujedno i odgovor na pitanje zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije koje glasi:

"Citirana odredba članka 56. KU-a i Tumačenja Zajedničke komisije broj 12/56 od 12. svibnja 2015., pravo službenika na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) vezuju uz rad službenika izvan stalnog mjesta rada pa je za ostvarivanje prava službenika na terenski dodatak te je odlučno, je li u određenom razdoblju službenik doista radio izvan stalnog mjesta rada, a nije odlučeno, je li doneseno rješenje o privremenom premještaju da bi od toga zavisilo pravo službenika na isplatu dodatka za rad na terenu."

14. Vodeći računa o procesnim limitima odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, a koji su sadržani u odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ima se smatrati da visina potraživanja tužitelja u ovoj fazi postupka nije sporna.

15. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci, primjenom odredbe čl. 391.st.5. ZPP-a.

Zagreb, 13. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.