REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1229/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. B., OIB ... iz Z., koju zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Z., OIB ... iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja sadržanog u presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-174/2023-2 od 15. rujna 2023., kojim je preinačena odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11590/2021- 10 od 4. travnja 2023., na sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na razlog iz čl. 385. a st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R- 174/2023-2 od 15. rujna 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11590/2021 od 4. travnja 2023.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koje glasi:

„Je li pravilna odluka suda kojom se tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku u parnici primjenom odredbe čl. 155.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) trošak sastava obrazloženog podneska kojim se tužiteljica očitovala na Odgovor na tužbu i specificirala tužbeni zahtjev (u situaciji kada je tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio pravnu osnovu i visinu potraživanja tužiteljice, istaknuo prigovor zastare potraživanja i prigovor promašene pasivne legitimacije te dostavio pretpostavljeni izračun financijske službe u slučaju zauzimanja stajališta o osnovanosti potraživanja tužiteljice) dosuđuje primjenom Tbr.8.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022), - sastavljanje ostalih podnesaka - 25% nagrade iz t. Tbr. 7.t.1., 3., 6 i 7, umjesto primjenom Tbr. 8.1. Tarife kako je propisano za sastavljanje obrazloženih podnesaka kojima se odgovara na navode odgovora na tužbu - nagrada kao za tužbu po Tbr. 7.t.1., 3., 6 i 7.?

Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužiteljica navodi odluke Županijskog suda u Rijeci Gž R-655/2022-2 od 04.10.2022. godine i Županijskog suda u zagrebu broj Gž R-1973/21 od 20. rujna 2021.

Tužiteljica ističe i da je u postupku pred sudom drugog stupnja zbog osobite teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. t. 11. ZPP-a povrijeđeno pravo tužitelja na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom iz 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i pravo na pošteno suđenje uključujući načelo pravne sigurnosti i pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 6. i čl. 13. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava I temeljnih sloboda.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3.Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljeno pravno pitanje ocijenio slijedeće. Pitanje se u svojoj suštini svodi na preispitivanje zaključka suda drugoga stupnja o tome je li tužitelju trebalo priznati trošak za sastav određenog podneska i u kojoj visini. Ocjena o tome ovisi o svim okolnostima svakog pojedinog slučaja koje valja procijeniti brižljivo i u skladu s cjelokupno iznesenim navodima svake od stranaka tijekom postupka. Stoga odluka o tome je li i u kojem iznosi trebalo priznati trošak za sastav pojedinog podneska i odgovor na to pitanje nema onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u kojoj bi se povodom dopuštenih pitanja iznjedrilo pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor. Slijedom navedenoga niti sudska praksa nije od utjecaja, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a., pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

4. Tužiteljica ukazuje i na to da im je u postupku pred sudom drugog stupnja zbog osobite teške povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. t. 11. ZPP-a povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom iz 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, kao i pravo na pošteno suđenje uključujući načelo pravne sigurnosti i pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 6. i čl. 13. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, samim takvim navodom, a s obzirom na činjenične okolnosti svakog pojedinog slučaja, tužiteljica razlog iz čl. 385. a st. 2. ZPP-a nije učinila vjerojatnim. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st.

2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 13. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.