REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 724/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz H. L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. L., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-268/2022-5 od 28. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10627/2019-20 od 3. prosinca 2021., na sjednici održanoj 13. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-268/2022-5 od 28. studenoga 2023., kojom je odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10627/2019-20 od 3. prosinca 2021. u točki I. i III. izreke, a kojima je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 34.982,35 kuna sa zateznim kamatama i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.593,78 kuna, sve u roku od 15 dana.
2. Tuženica predlaže dopustiti reviziju protiv drugostupanjske presude radi odluke o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s čl. 389.b st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da tuženica ne predlaže važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. U svezi prvog pravnog pitanja, ocjena je revizijskog suda da pobijana presuda ne odstupa od prakse ovog suda (Rev-2364/2016 i dr.) u kojoj je zauzeto stajalište da je Republika Hrvatska dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, a vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, kao i pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu. U odnosu na drugo pravno pitanje, pobijana presuda također ne odstupa od citirane prakse ovog suda u kojoj je zauzeto stajalište o primijeni instituta naknade štete. Uz navedeno, treba napomenuti da je istovjetan stav u pogledu dopuštenosti predloženih pravnih pitanja zauzet i u drugim odlukama ovog suda (npr. Revd-3584/2022, Revd-1431/2023, Revd-2960/2023, Revd-2129/2022, Revd-2047/2021).
6. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 13. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
