Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž-3330/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB 18683136487, zastupane po punomoćniku Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, protiv tuženika ad/1. TO OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad/2. AO OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ad/3. ČO OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ranije iz [adresa], uz sudjelovanje FO, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao umješač na strani tuženika ad/1., ad/2 i ad/3., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika ad/1., ad/2. ad/3. i umješača protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županiji poslovni broj P-285/2020-41 od 1. lipnja 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ad/1. TO, ad/ 2. AO, ad/3. ČO i umješača FO kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županiji poslovni broj P-285/2020-41 od 1. lipnja 2023. pod toč. I,. toč. II. i toč. III. izreke presude

II. Odbija se žalba tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstva financija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županiji poslovni broj P-285/2020-41 od 1. lipnja 2023. pod toč. IV. izreke presude.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ad/1. PO, ad/ 2. DO, ad/3. VO i umješača RO za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja Ugovor o darovanju nekretnine od 28. travnja 2019. ovjeren kod Javnog bilježnika Mladena Kaluđera pod br OV-2992/2019 dana 30.4.2019. sklopljen između tuženika ad/1. kao darodavatelja i tuženika ad/2 i ad/3. kao daroprimatelja koji se odnosi na nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, etažno vlasništvo (E-6), sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] sa 602 m2, a pobliže opisan u izreci presude gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku ad/1. u iznosu od 66.926,47 eura/ 504.257,48 kuna na ime glavnice i iznosu od 26.140,84 eura/196.958,14 kuna na ime zateznih kamata te daljnjih zateznih kamata na iznos glavnice počev od 3. studenoga 2022. do isplate prema kamatnoj stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. I. izreke). Određeno je da su tuženici ad/2 i ad/3. dužni su trpjeti namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 66.926,47 eura/ 504.257,48 kuna na ime glavnice i iznosu od 26.140,84 eura/196.958,14 kuna na ime zateznih kamata te daljnjih zateznih kamata na iznos glavnice počev od 3. studenoga 2022. do isplate prema zateznih kamata na iznos glavnice počev od 3. studenoga 2022. do isplate prema kamatnoj stopi pobliže navedenoj u izreci presude, sudskom prodajom nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-I, etažno vlasništvo (E-6), sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] sa 602 m2, iz cijene postignute sudskom prodajom navedene nekretnine time da se tuženici ad/2. i ad/3. mogu osloboditi naložene prodaje nekretnine ako tužitelju isplate ukupan iznos tražbine, sve u roku od 15 dana (toč. II. izreke). Naloženo je tuženicima ad/1., ad/2. i ad/3. da svaki od njih tužitelju, na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 1.440,04 eura/10850,00 kn u roku od 15 dana (toč. III. izreke). Konačno, tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 5.325,50 eura / 40.125,00 kn (toč. IV. izreke).

2. Rješenjem je dopušteno FO da sudjeluje kao umješač na strani tuženika.

3. Protiv navedene presude, pod toč. IV. izreke žali se tužitelj sadržajno zbog žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353 st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se u navedenom dijelu presudu preinači sukladno navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Protiv navedene presude, u dijelu pod toč. I. toč. II., toč. III. izreke žale se tuženici ad/1., ad/2., ad/3. i umješač zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se u navedenom dijelu presuda preinači i zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, za naknadu troškova žalbenog postupka

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Žalba tuženika ad/1., ad/2., ad/3. i umješača je neosnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda ima dovoljne, jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, pa se presuda može ispitati. Stoga nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tuženici ad/1., ad/2., ad/3. i umješač ukazuju u svojoj žalbi.

9. U postupku nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 6. ZPP jer tuženicima ad/1., ad/2., ad/3. i umješaču nije onemogućeno sudjelovanje u postupku. Naime, tuženici ad/1., ad/2., ad/3. i umješač bili su upoznati sa cjelokupnom procesnom građom, imali su mogućnost prisustvovati svim ročištima, predlagati izvođenje dokaza, očitovati se na navode suprotne stranke. Nadalje, iz sadržaja spisa proizlazi da su tuženicima ad/1., ad/2., ad/3. i umješaču neposredno dostavljani svi podnesci, dokumentacija, kao i nalaz i mišljenje vještaka, a osim toga imali su mogućnost izvršiti uvid u spis, pa time što punomoćniku kojeg su stranke angažirale tek u žalbenoj fazi nije omogućen uvid u spis putem aplikacije „e-komunikacije“ nije počinjena navedena bitna povreda parničnog postupka.

10. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 7. i čl. 11. ZPP, koju tuženici ad/1., ad/2., ad/3. i umješač obrazlažu time da ih je sud prvog stupnja trebao upozoriti kao neuke stranku na mogućnost poduzimanja parničnih radnji koje im stoje na raspolaganju u odgovarajućoj fazi postupka odnosno na mogućnost angažiranja kvalificiranog punomoćnika.

11. Kao prvo valja reći da iz sadržaja raspravnog zapisnika sa ročišta održanog dana 18. veljače 2020. (list 402 spisa) proizlazi sa su prisutni tuženici bili upozoreni na mogućnost da u postupku angažiraju stručnu pomoć kao i na potrebu iznošenja dokaza do zaključenja prethodnog postupka (čl.288.a ZPP)

12. Prema odredbi čl. 11. st. 1. ZPP, dužnost je suda pružati pomoći neukoj stranci, prema kojoj je u cilju ostvarenja načela jednakosti svih pred zakonom dužan stranku koja iz neznanja ne koristi prava koja joj po zakonu pripadaju upozoriti na radnje koje može poduzeti. U cilju ostvarenja načela jednakosti sviju pred zakonom sud je dužan stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima koja joj po zakonu pripadaju upozoriti na radnje koje može poduzeti - ali mu nije dopušteno, pa svakako nije ni dužan, stranku poučavati o biti spora i kako ga voditi da u sporu uspije.

13. Sukladno tome, pravilo o pružanju pomoći neukoj stranci ne obuhvaća, kako to tuženici ad/1., ad/2. ad/3. i umješač smatraju, dužnost suda da stranci pomaže u sporu s sukobljenom strankom i da joj ukazuje kako u odnosu na tu stranku može ishoditi povoljniju poziciju i konkretno ima štititi svoje pravo, kao ni da joj sugerira koje bi dokaze imala predlagati - jer bi sud time zašao u ono za što nema ovlasti: u davanje poduke stranci o meritumu spora, o pravu koje ne proizlazi iz zahtjeva stavljenog u postupku.

14. Osim toga, iz sadrža spisa proizlazi da su se tuženici ad/1., ad/2. ad/3. i umješač jasno očitovali na tužbu tužitelja, da su tijekom postupka predlagali dokaze i poduzimali parnične radnje i to na više ročišta na kojima su bili nazočni, pa polazeći od navedenog i s obzirom na sve istaknute okolnosti, sud prvog stupnja više nije bio dužan, upozoravati tuženike ad/1., ad/2. ad/3. i umješača na angažiranje stručne pomoći i na dužnost poduzimanja određenih parničnih radnji, čime u postupku nije počinjena bitna povreda iz čl. 288. a. st. 2. i 3. ZPP na koju ukazuju tuženici ad/1., ad/2. ad/3. i umješač u žalbi.

15. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno (st. 2.).

16. U ovom sporu ne radi se o potonjoj iznimci pa suprotno tvrdnji tuženika ad/1., ad/2., ad/3. i umješača sud nije bio ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile, pa tako ni izvesti dokaz saslušanjem tuženika ad/1. i umješača, i time, suprotno navodima žalbe nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 6. ZPP.

17. Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s čl. 8. ZPP uz pravilnu primjenu pravila o dokazima i teretu dokazivanja, sukladno čl. 220. i čl. 221. a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza.

18. Prihvaćanjem zahtjeva tužitelja i materijalno pravo je pravilno primijenjeno. 19. U postupku je valjanom ocjenom izvedenih dokaza sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-da iz stanja računa poreznog obveznika na dan 14. listopada 2019. vidljiva je struktura dugovanja tuženika ad/1., a to su npr. PDV, por. na cmv., doh. obrt, sl., doh. go. prijave i dr., te je vidljivo da je iskazan dug u iznosu od 625.252,73 kn

-da je iz priloženih opomena s dostavnicama vidljivo je da je npr. Ministarstvo financija tuženiku ad/1. poslalo opomenu od 1. srpnja 2011. s iskazanim dugovanjem po vrstama u ukupnom iznosu od 179.187,24 kn što je tuženik ad/1. primio 7. srpnja 2011., da je 18. rujna 2014. proslijeđena opomenu o dugovanju u iznosu 45.260,87 kn i opomena od 28. studeni 2014. o dugu od 50.094,14 kn što je tuženik ad/1. primio 2. prosinca 2014.

-da je Ministarstvo financija obustavilo ovrhu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava radi naplate poreza i drugih javnih davanja protiv tuženika ad/1. iz razloga što je porezni obveznik sklopio ugovor o reprogramu poreznog duga

-da je Ministarstvo financija dana 8. ožujka 2013. donijelo rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na računima kod banke temeljem ovršne isprave protiv ovdje tuženika ad/1., kao ovršenika za dug na dan 8. ožujka 2013. u iznosu od 328.328.71 kn

-da je Ministarstvo financija dana 31. srpnja 2013. donijelo rješenje o ovrsi pljenidbom o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina temeljem ovršne isprave protiv tuženika ad/1., ovdje ovršenika za dug na dan 31. srpnja 2013. u iznosu od 357.512,72 kn.

-da je Ministarstvo financija dana 24. ožujka 2015. donijelo rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tuženika ad/1., ovdje ovršenika na računima kod banke temeljem ovršne isprave za dug na dan 24. ožujka 2015. u iznosu od 79.619,80 kn

-da je Ministarstvo financija dana 3. studenog 2015. donijelo rješenje o ovrsi pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina temeljem ovršne isprave protiv tuženika ad/1., ovdje ovršenika za dug na dan 13. studeni 2015. u iznosu od 164.439,41 kn

-da iz podataka podatke FINE od 2. siječnja 2020. odnosno uvidom u očevidnik o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom proizlazi da je za tuženika ad/1. evidentirano stanje blokade od 2015. na dalje

-da navedeno ukazuje da je tuženika ad/1. bio upoznat sa postojanjem njegovog duga prema tužitelju s osnova neplaćenog poreza.

-da je tužitelj u više navrata pokušao namiriti se za svoje potraživanje, međutim u tome nije uspio na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa] s 858 m2 i iz zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] s 2637 m2 na kojima je uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 147.085,97 kn s kamatom od 4. studenoga 2015., uvećano za zatezne kamate u iznosu od 17.353,44 kn i troškove osiguranja u iznosu od 2.500,00 kn za korist tužitelja, a u odnosu na koje je obustavljen ovršni postupak jer se na elektroničkoj javnoj dražbi nije prikupila niti jedna valjana ponuda što proizilazi iz rješenja Općinskog suda u Vukovaru, stalna služba u [adresa] posl. br. Ovr-1318/2017-18 od 27. veljače 2018.

-da tužitelj svoje potraživanje nije uspio namiriti niti na pokretninama, a iz podataka FINE vidljivo je da je račun tuženika ad/1. u blokadi

-da su tuženici ad/1. i ad/2. upisani kao vlasnici predmetne nekretnine

-da je tuženik ad/1. vlasnik nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] stolarska radionica, sušara i dvorište s 5714 m2 i suvlasnisnik u 1⁄2 dijela na nekretninama iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] kuća dvorište i vrt u mjestu s 497 m2 na kojima temeljem sporazuma o zasnivanju založnog prava i prava na neposrednu ovrhu od 7. svibnja 2007. uknjiženo založno pravo za glavnicu od 149.140,00 eura s kamatom i temeljem sporazuma o zasnivanju založnog prava i prava na neposrednu ovrhu 11. rujna 2008. uknjiženo založno pravo za iznos od 300.000,00 kn s kamatom za korist PBZ Zagreb u odnosu na oba založna prava.

-da iz navoda tuženika ad/1. proizlazi da nema nikakva značajnija sredstva na računima, da ima mirovinu od 3.300,00 kn od čega mu se plijeni 1⁄4 ali nije siguran za koji dug i do kada, tako da mu na račun s osnova mirovine mjesečno se isplaćuje iznos od 2.700,00 kn, da se tužitelj prethodno se pokušao namiriti prodajom njegovog vozila putem sudske ovrhe što je bilo bezuspješno, ta to vozilo više nema u vlasništvu kao niti drugo vozilo

-da se tužitelj i u slučaju ovrhe prodajom nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] na kojima je tuženik ad/1. vlasnik i nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] na kojima je tuženik ad/1. suvlasnik u 1⁄2 dijela s obzirom na upisana dva založna prava u korist PBZ za potraživanje u iznosu od 149.140,00 eura s kamatom od 2007. i za potraživanje u iznosu od 300.000,00 kn s kamatom i obzirom visinu duga za koje je upisano založno pravo ne bi naplatio dug tužitelja te bi se eventualno namirio dug prema PBZ-u.

20. Tijekom postupka, radi utvrđenja visine duga i dospijeća proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po sudskom vještaku knjigovodstvene struke Ivanu Šnajderu koji je na temelju dostavljene dokumentacije utvrdio da je ukupno dugovanje krajem 2013. iznosilo 384.130,15 kn, što ga upućuje na vjerodostojnost prijavljene tražbine u predstečajnom postupku od 384.159,13 kn, kao stanjem dugovanja na dan 25. travnja 2014., bez prigovora od strane tuženika ad/1. Kao rezultat predstečajne nagodbe, ukupno dugovanje tuženika u 2014. i iznosilo je 44.594,55 kn, a u navedenom iznosu nalaze se i preuzete obveze tuženika ad/1. potvrđene Rješenjem o predstečajnoj nagodbi, a po mjesečnim obrocima. Pri podnošenju tužbe za pobijanje pravnih radnji tuženika, a na dan 14. listopada 2019., Ministarstvo financija Porezna uprava priložila je tablicu sa ukupnim dugovanjima tuženika ad/1. u iznosu od 625.252,73 kn, u istome je sadržano i dugovanje preuzeto rješenjem o predstečajnoj nagodbi, stanje dugovanja krajem 2019. iznosilo je 629.993,37 kn, tako da se i prijavljeni iznos dugovanja na dan 14. listopada 2019. čini vjerodostojnim. Nadalje, na osnovu pregleda Ministarstva financija Porezne uprave, a koji su sačinjeni na osnovu dokumenata koje je sačinio sam tuženika ad/1. dugovanje na dan 02. studeni 2022. iznosi 701.216,14 kn glavnice 504.257,48 kn i kamata 196.958,66 kn. Potom je iskazao rok dospijeća, s tim da u godišnjim obvezama nije naveo dospijeće i tijek zastare za 2013. godinu, jer je dugovanje iz navedene godine obuhvaćeno Rješenjem o predstečajnoj nagodbi.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud prvog stupnja navodi da je rješenjem Ministarstva financija Porezne uprava područni ured Vukovar od 15. rujna 2022. odbijen zahtjev tuženika ad/1. kao poreznog obveznika kojim traži utvrđenje da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga uz obrazloženje da je riječ o dugu od 2014. na dalje tako da je zastara počela teći "za najstarije potraživanje" 2015., pa potraživanje nije zastarjelo temeljem odredbe čl. 108. st. 1. i čl. 108. st. 6. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 – dalje:OPZ), a protiv kojeg rješenja tuženik nije izjavio pravni lijek.

22. Konačno, sud prvog stupnja zaključuje da tuženik ad/1 i umješač nisu dokazali da predmetna nekretnine predstavlja njihovu bračnu stečevinu u smislu odredbe čl. 36. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15 – dalje: ObZ). Osim toga, tužitelj, osim što je podnio tužbu ishodio je i zabilježbu tužbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika, dakle rukovodio se načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga (čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima- "Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje: ZV).

23. Slijedom iznesenog, pozivom na odredbe čl. 66. st. 1. i 2., čl. 67. i čl. 69. st. 4. ZOO sud prvog stupnja prihvaća zahtjev tužitelja, i odlučuje kao u izreci.

24. Odluka suda prvog stupnja, pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi tužitelja, tuženika ad/1., ad/2., ad/3. i umješača neosnovani.

25. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji propisane odredbom čl. 66. ZOO jesu: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Te opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO.

26. Pretpostavka postojanja oštećenja vjerovnika je ispunjena ukoliko je zbog radnje dužnika došlo do negativne promjene u njegovoj imovini zbog čega je namirenje vjerovnika otežano, ili potpuno onemogućeno. Pritom se smatra da oštećenje vjerovnika postoji uvijek kad, zbog poduzete pravne radnje, dužnik nema više dosta sredstava za ispunjenje vjerovnikovih tražbina (čl. 66. st. 2. ZOO). Bitno je dakle da je vjerovnik onemogućen u namirenju svoje tražbine (po dospijeću te tražbine) uslijed nedovoljnosti sredstava dužnika.

27. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je ispunjena posebna pretpostavka za pobijanje dužnikovih pravnih radnji iz čl. 67. st. 2. ZOO jer su tuženici ad/2. i ad/3. djeca tuženika ad/1.,dakle srodnici u pravoj linije pa se po zakonu smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem šteti vjerovniku, te da se za osnovanost pobijanja ne traži da je trećoj osobi-ovdje tuženicima ad/2. i ad/3. to bilo poznato ili moglo biti poznato.

28. Nadalje, suprotno žalbenim prigovorima pravilno je sud prvog stupnja zaključio, da su ispunjene i opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, a koje se tiču dospjelosti tražbine, insolventnosti dužnika, pravne radnje dužnika i oštećenja vjerovnika.

29. Nalazom i mišljenjem vještaka, a kojim je odgovoreno na sva pitanja koja mu je u zadatak dao sud svojim rješenjem o određivanju vještačenja utvrđena je visina duga i njegovo dospijeća, kao i je li u dugu sadržan iznos tražbine iz predstečejne nagodbe.

30. Tako je nalazom i mišljenjem vještaka u bitnom utvrđeno da je na dan podnošenja tužbe za pobijanje pravnih radnji tuženika dugovanje tuženika ad/1. u iznosu od 625.252,73 kn, da je dugovanje tuženika ad/1. na dan 02. studeni 2022. iznosilo 701.216,14 kn, i to glavnice 504.257,48 kn i kamata 196.958,66 kn. Pritom je vještak dospijeće dugovanja i početak tijek zastare detaljno prikazao u Privitku 2. s tim da u godišnjim obvezama nije naveo dospijeće i tijek zastare za 2013., jer je dugovanje iz navedene godine obuhvaćeno Rješenjem o predstečajnoj nagodbu. Konačno vještak je naveo da je u dugovanju za koji je podnesena tužba sadržan i iznos iz predstečajne nagodbe.

31. U odnosu na žalbene navode tuženika ad/1. do ad/3. i umješača valja napomenuti da je vještak dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje (list 133. do 314 spisa), koji je dostavljen strankama.

32. Tužitelj je na nalaz i mišljenje iznio određene primjedbe, a na koje se vještak očitovao pisanim putem dana 4. siječnja 2023., kao i usmeno na ročištu održanom dana 21. travnja 2023.

33. Na ročištu održanom dana 21. travnja 2023. tuženika ad/1. učinio je nespornim da se na nalaz i mišljenje nije očitovao s obzirom da je sudski vještak koristio dokumentaciju porezne uprave.

34. Tuženici ad/2., ad/3. i umješač također se nisu očitovali na nalaz i mišljenje vještaka.

35. Prilikom usmenog očitovanja na nalaza i mišljenje na ročištu održanom dana 21. travnja 2023. vještak je ostao kod nalaza i mišljenja u cijelosti pri čemu je prihvatio primjedbu tužitelja da je pod toč. 4. nalaza i mišljenja naveo dva ključna računa odnosno računa na najveće iznose, te učinio nespornim da postoje i računi koje tužitelj navodi u primjedbama, što je uzeo u obzir kod utvrđenja visine duga. Vezano za očitovanje tuženika ad/1. naveo je da je nalaz i mišljenje sačinio koristeći dokumentaciju porezne uprave, te da su nadležna tijela visinu dugovanja utvrdila na temelju podataka koje je njima dostavio porezni obveznik u ovom slučaju tuženik ad/1.

36. Dakle, tijekom postupka tuženici ad/1., ad/2., ad/3 i umješač nisu iznosili nikakve prigovore, niti primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a na kojem je sud prvog stupnja utemeljio svoju odluku, pa se žalbeni navodi glede postojanja, visine i dospijeća tražbine, koje tuženici ad/1., ad/2., ad/3 i umješač iznose u žalbi ne mogu prihvatiti.

37. Okolnost da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da je Ministarstvo financija Porezna uprava na dan 14.studenog 2019. priložila tablicu sa ukupnim dugovanjima tuženika ad/1. u iznosu od 625.252,73 kn, u kojem je sadržano i dugovanje preuzeto rješenjem o predstečajnoj nagodbi, da je stanje dugovanja krajem 2019. iznosilo je 629.993,37 kn, tako da se i prijavljeni iznos dugovanja na dan 14. listopada 2019. čini vjerodostojnim, suprotno mišljenju tuženika ad/1., ad/2., ad/3. i umješača ne ukazuje da je nalaz i mišljenje vještaka temeljen na pretpostavkama već na egzaktnim podacima Ministarstva financija, Porezne uprave pri čemu su nadležna tijela visinu dugovanja utvrdila na temelju podataka koje je njima dostavio porezni obveznik u ovom slučaju tuženik ad/1., a vjerodostojnost koje dokumentacije nije osporio niti sam tuženik ad/1.

38. Stoga je nalaz i mišljenje sudskog vještaka potpun i jasan i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu te sačinjen sukladno pravilima struke jer je sudski vještak u cijelosti odgovorio na zadatak suda i otklonio sve prigovore i primjedbe stranaka na nalaz i mišljenje kako u opisanom tako i usmenom očitovanja na ročištu održanom dana 21. travnja 2023.

39. Jednako tako, osnovano je odbijen prigovor zastare jer je za najstarije potraživanje zastara počela teći 2015. tako da potraživanje tužitelja nije zastarjelo (čl. 108. st. 1. i 6. OPZ), a kako je to utvrđeno rješenjem Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Vukovar od 15. rujna 2022.

40. Ocjenom dokaza predloženih po tužitelju proizlazi da je tužitelj protiv tuženika ad/1. bezuspješno vodio ovršne postupke u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] i zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] (gdje se nije uspio namiriti). U odnosu na ostale nekretnine (su) vlasništvo tuženika ad/1. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] uknjiženo založno pravo za glavnicu od 149.140,00 eura s kamatom i temeljem sporazuma o zasnivanju založnog prava i prava na neposrednu ovrhu 11. rujna 2008. uknjiženo založno pravo za iznos od 300.000,00 kn s kamatom za korist PBZ Zagreb u odnosu na oba založna prava, pa se prema ocjeni suda prvog stupnja i u slučaju vođenje ovršnog postupka prodajom tih nekretnina ne bi naplatio dug tužitelja već bi se eventualno namirilo dug tuženik ad/1. prema banci ( PBZ). Pored toga račun tuženika ad/1. je u blokadi, isti nije vlasnik pokretnina i prima mirovinu u iznosu od 2.700,00 kn.

41. Sukladno čl. 219. st. 1. ZPP, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika, kao što sukladno čl. 285. st. 1. ZPP u odgovoru na tužbu tuženik se može očitovati o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojim potkrepljuje te navode te uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti isprave na koje se poziva ako je to moguće.

42. Dakle, u smislu citirane odredbe ZPP teret dokaza o tome da je tuženik ad/1. solventan, odnosno da ima drugu imovinu dostatnu za podmirenje tražbine tužitelja (vjerovnika) - jest na tuženiku ad/1., međutim isti navedeno nije dokazao jer nije niti predložio provođenje vještačenja na okolnost vrijednosti nekretnina u njegovom vlasništvu odnosno suvlasništvu, kakvo je pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-3245/2015 od 30. listopada 2018. godine.

43. Svrha pobijanja pravnih radnji nije da se proglasi nevažeća cijela pravna radnja i prema svim osobama, nego da se proglasi bez učinka samo prema vjerovniku koji pobija te pravne radnje i samo u mjeri koja je potrebna za njegovo namirenje. Dakle, pobijanje pravnih radnji ograničeno je visinom vjerovnikove nepodmirene tražbine. Stoga vrijednost nekretnine u odnosu na koju se traži pobijanje nije odlučna, pa su u tom dijelu žalbeni navodi tuženika ad/1., ad/2., ad/3. i umješača neodlučni.

44. Po istom principu, a primjenom odredbe čl. 219. ZPP su tuženici ad/1. i umješač, bili dužni dokazati tvrdnju da predmetna nekretnina, koje su suvlasnici svaki u ½ dijela, neovisno o upisu u zemljišnim knjigama, koju je tuženik ad/1. prenio na djecu, tuženika ad/2. i ad/3. Ugovorom o darovanju od 28.travnja 2019., a koja radnja se pobija podnesenom obiteljskom paulijanskom tužbom, predstavlja njihovu bračnu stečevinu.

45. Predmetni stan je kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice tuženika ad/1. i umješača (brak stranka je sklopljen 25. siječnja 1981.), i to na temelju Ugovora o kupoprodaji od 27. lipnja 2006., pa je stoga u primjeni Obiteljski zakon iz 2003. („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11, 25/13, 75/14-dalje ObZ/2003), a ne ObZ103/15, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja, no navedeno nije bilo od utjecaja na pravilnost odluke.

46. Prema odredbi čl. 247. ObZ bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredba čl. 248. ObZ definira bračnu stečevinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je odredbom čl. Čl. 249. tog zakona određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorile.

47. Dakle, da bi neka imovina predstavljala bračnu stečevinu potrebno je da su ispunjene kumulativno dvije pretpostavke da je imovina stečena za vrijeme trajanja bračne odnosno izvanbračne zajednice te da je stečena radom u toj zajednici.

48. Iz predloženih dokaza doista proizlazi da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice tuženika ad/1. i umješača, no navedeno samo po sebi, bez utvrđenje ostalih okolnosti, ne znači ujedno i da se radi o bračnoj stečevini na kojoj su tuženik ad/1. i umješač suvlasnici, svaki u ½ dijela.

49. Umješač ni tuženik ad/1. tijekom postupka nisu predložili nit jedan dokaz iz kojeg bi bilo moguće zaključiti da se radi o imovni koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a ne o vlastitoj imovini tuženika ad/1. (čl. 253. ObZ), kako bi to proizlazilo iz sadržaja zemljišne knjige.

50. Odredbom sadržanom u čl. 124. st. 1. ZV propisano je da je stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

51. Iznimno, radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkom pod kojim se štiti povjerenje u zemljišne knjige, u situaciji kada vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko i kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba-stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla. Polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. ZV), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je to pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri. (primjerice: Rev-1867/12-2 od 29. listopada 2013., Rev-x 446/2018-2 od 1. ožujka 2022., Rev-872/2019-2 od 1. veljače 2022.)

52. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da neosnovano ukazuje tužitelj da mu pogrešnom primjenom materijalnog prava nije priznat trošak ročišta održanog dana 18. veljače 2020.

53. Naime, iz sadržaja zahtjeva za naknadu troškova postupka (troškovnik-list 353 spisa) prema vrijednosti predmeta spora (504.257,48 kn) tužitelj je zatražio troškove za sastav žalbe -505 bodova, za sastav podneska 14. veljače 2020.-505 bodova, za zastupanje na 4 ročišta (18.veljače 2020., 12. ožujka 2020., 7. rujna 2022., 21. ožujka 2023. i 21. travnja 2023.) –po 505 bodova i za zastupanje na ročištu za objavu presude- 50 bodova, dakle ukupno 2675 bodova.

54. Iz obrazloženje presude proizlazi da je sud prvog stupnja, primjenom čl.154.st.1. u vezi s čl. 155.st.1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12,103/14,118/14,37/22 i 126/22 –dalje: Tarifa) tužitelju priznao troškove i to; za sastav tužbe (Tbr.7.toč.1. Tarife)- 505 bodova, zastupanja na ročištima od 7. rujna 2022. i 21. travnja 2023. (Tbr. 9 toč. 1. Tarife)-po 505 bodova, za zastupanje na ročištima od 12. ožujka 2020. i 21. ožujka 2023. (Tbr. 9. toč. 5. Tarife)- po 50 bodova i trošak sastava podneska od 14. veljače 2020. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife)-505 bodova, što ukupno s obzirom na vrijednost boda od 15,00 kn iznosi 4.320,12 eura / 32.550,00 kn.

55. Međutim dosuđeni troškovi u zbroju iznose 31.800,00 kn (2120 bodova uvećano za vrijednost boda od 15,00 kn), što bi ukazivalo da je tužitelju (iako je to omaškom propušteno navesti u obrazloženju presude) priznat i trošak zastupanja na ročištu 18.veljače 2020. (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) - 50 bodova (na kojem pripremnom ročištu se raspravljalo o procesnim pitanjima), dakle ukupno 2170 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 15,00 kn iznosi upravo dosuđeni iznos od 4.320,12 eura / 32.550,00 kn. Tužitelj nije pristupio na ročište za objavu presuda pa mu taj trošak i nije priznat, a što se žalbom određeno niti ne spori.

56. Budući da tuženici ad/1., ad/2. i ad/3. nisu naveli razloge, niti obrazložili zašto pobijaju odluke o parničnim troškovima pod toč. III. izreke presude, već samo da osporavaju istu slijedom osporavanja odluke o dijelu glavnog tužbenog zahtjeva, to ista odluka ostaje neizmijenjena s obzirom da ovaj sud drugog stupnja po službenoj dužnosti ne ispituje primjenu materijalnog prava vezano za odluku o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

57. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

58.Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

59. Tuženicima ad/1., ad/2., ad/3 i umješaču nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 12. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović