Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 50 Gž-738/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Petroviću, odvjetniku u Zlataru, Kaštelska 4, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallay, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kallay & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ilica 1A/III, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3567/2021-20 od 17. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3567/2021-20 od 17. listopada 2023. u točkama I i III izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.417,31 eura/10.678,79 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže opisano pod točkom I izreke (točka I izreke) dok je u preostalom dijelu za iznos od 447,63 eura/3.372,69 kn sa zatraženim zateznim kamatama odbijen zahtjev tužitelja (točka II izreke). Nadalje naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.236,32 eura/9.315,05 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljem tekstu ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima ili podredno u tom dijelu ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenih iznosa iz sklopljenog ugovora o kreditu zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

5. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je i presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka sadržajno ukazuju stranke u svojim žalbama.

6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik niti ne navodi odlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

7. Tako je u bitnom utvrđeno da je zaključen Ugovor o kreditu između tuženika, kao davatelja kredita i tužitelja, kao korisnika kredita, da su stranke ugovorile kredit u kunskoj protuvrijednosti od 14.783,57 CHF na rok otplate 84 mjeseca, s redovnom kamatnom stopom od 5,50% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 2.). Da je odredbom čl. 7. Ugovora o kreditu propisano da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora te da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje platiti tako izmijenjene anuitete te da iz stvarnog otplatnog plana po predmetnom Ugovoru o kreditu proizlazi da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate koja je sa početnih 5,50% godišnje, te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, te da tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a niti su utvrdili na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita pa da je uslijed toga došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na jednostranom povećavanju kamatnih stopa i na primjeni valutne klauzule, kako u odnosu na glavnicu kredita, tako i u odnosu na zateznu kamatu, da odredbe o primjeni valutne klauzule za tužitelja nisu bile razumljive iz razloga što nije obaviješten o pravom značenju švicarskog franka kao „sigurne valute“ za ulaganje banke, a ne korisnika kredita, kao ni o odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi jer je formulacija te ugovorne odredbe u Ugovoru o kreditu takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije ni približno mogao ocijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.

8. Nadalje da je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđena razlika u iznosu od 13.019,23 kn od kojeg iznosa je ukupno više plaćeno zbog promjene kamatne stope 3.372,69 kn te zbog promjene tečaja (na više i niže) iznos od 9.646,54 kn, što primjenom tečaja konverzije HRK u EUR iznosi zbog povećanja kamatne stope 447,64 eura, zbog rasta tečaja iznos od 1.280,31 eura, odnosno ukupan iznos preplata zbog rasta kamatne stope i tečaja iznosi 1.727,95 eura.

9. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja pozivajući se na odluke sudova donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača kao i na odredbe članka 502c. ZPP-a i članka 81. i 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07., 79/07., dalje u tekstu ZZP) prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj osnovano od tuženika potražuje preplaćene iznose s naslova razlike preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja. Međutim prihvativši djelomično kao osnovan prigovor zastare i to u dijelu koji se odnosi na isplatu stečenog bez osnove temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju tužba podnesena 29. travnja 2021., sud prvog stupnja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev (za preplaćene iznose po osnovi razlika zbog rasta tečaja CHF) a djelomično isti odbio (za preplaćene iznose po osnovni razlika zbog povećanja kamatne stope).

10. Sa ovakvim utvrđenjima slaže se i ovaj sud drugog stupnja.

11. Na žalbene navode tuženika valja reći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine (koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015. godine) utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna.

12. Nadalje da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom pod brojem Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine (u odnosu na koju je odbijena revizija tuženika presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine) potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev prema tuženiku) u tom postupku i utvrđeno da je ista u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora.

13. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

14. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom tuženika - o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, na sadržaj kojih tužitelj nije mogao utjecati, a kojima su suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao korisniku kredita nametnute obveze koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora i koje su kao takve nerazumljive - prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita kao jedne ugovorne strane, u odnosu na tuženu banku kao drugu ugovornu stranu, a što da je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, slijedom čega su iste ništetne sukladno članku 81. stavak 1. i 2., članku 84. i članku 87. stavak 1. ZZP, temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 41/08, 125/11 i 78/15 dalje u tekstu ZOO) te posljedično navedenom i osnovan zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s naslova razlike zbog povećanja tečajnih razlika za CHF dok je u preostalom dijelu (za razlike preplaćenih iznosa s naslova ništetne kamatne stope) zahtjev zbog nastupanja zastare neosnovan.

15. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja s naslova razlike zbog povećanja tečajnih razlika za CHF, kojeg tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502. a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

17. U predmetnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom 29. travnja 2021., a s obzirom na ono gore rečeno, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018. Dakle, opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja za ovu osnovu.

18. Nije osnovan niti žalbeni razlog kako tužitelj nije dokazao svoj status potrošača. U samom ugovoru je navedena svrha kredita – kupnja motornog vozila, a to proizlazi i iz iskaza samog tužitelja. Tuženik nije predložio dokaze na suprotno pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je tužitelj pozajmio novčana sredstva radi kupnje motornog vozila za vlastite potrebe. Pa ako je tome tako, onda je ispunjen preduvjet iz čl. 3. st. 1. ZZP/03 koji definira status potrošača.

19. Kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom ugovorom promjene tečaja CHF, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 1.417,31 eura/10.678,79 kn sa pripadajućim zateznim kamatama po pravilnima vračanja stečenog bez osnove.

20. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik ustraje kod prigovora da sud nije uzeo u obzir tzv. negativne razlike odnosno one slučajeve u kojima je tužitelj platio manje od početnog otplatnog plana pa time pogrešno utvrdio visinu preplaćenih iznosa s obzirom na činjenicu da tuženik nije potraživao od tužitelja povrat negativnih razloga anuiteta protutužbom ili isticanjem prigovora radi prebijanja, pa sud koji u parničnom postupku odlučuje u okviru dispozicija stranaka (čl. 2. st. 1. ZPP) iste nije niti mogao tuženom dosuditi.

21. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).

22. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijenom dijelu.

U Zagrebu 12. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš