Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-446/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice Z. G., OIB: ..., iz Š.-B., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. i R. j.t.d. iz Š., protiv tuženika R. A. d.d., OIB: ..., iz Z., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1359/19 od 27. siječnja 2021., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se uvažava kao osnovana, a djelomično se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1359/19 od 27. siječnja 2021.:

- potvrđuje u točki 2. izreke,

- preinačuje u točki 1. i 3. izreke tako da se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se naloži tuženiku isplata iznosa od 22.086,59 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u točki 1. izreke.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki 1. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici isplati 22.086,59 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja svakog mjesečnog iznosa koji čini glavnicu do isplate, a kako je to specificirano u točki 1. izreke. U točki 2. izreke utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 32.966,74 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1. listopada 2015. do isplate, a u točki 3. naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati na ime parničnog troška iznos od 14.788,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. 27. siječnja 2021. do isplate.

1.1. Prvostupanjski sud donio je dopunsku presudu 22. prosinca 2023. čija izreka glasi:

„Odbija se zahtjev tužiteljice u odnosu na potraživanje iznosa u visini od 276,19 EUR/ 2.080,94 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 10. veljače 2021. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te ju obveže da mu naknadi troškove parničnog postupka i žalbene troškove sa zakonskom zateznom kamatom ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv dopunske presude broj P-1359/19 od 22. prosinca 2023. stranke nisu izjavile žalbu.

4. Odgovor na žalbu nije dan.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 22.086,59 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose glavnice teče od dospijeća do isplate kako je to specificirano, a na temelju nepoštenih odredbi Ugovora o kreditu koji je sklopljen 13. travnja 2007. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao banke, u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope tijekom otplate kredita temeljem jednostrane odluke banke te je glavnica vezana uz valutu CHF.

6.1. Tužiteljica se pozvala na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. te Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a koje odluke su donesene u kolektivnom postupku koji je pokrenuo savez udruga za zaštitu potrošača „P.“ kao ovlašteni tužitelj protiv osam banaka, među kojima je i ovdje tuženik. Tužiteljica također navodi da je sklopila i Dodatak Ugovora o kreditu 15. veljače 2016. (dalje: Dodatak), a na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.; dalje: ZID ZPK) temeljem kojeg je tužiteljici priznata preplata u iznosu od 10.582,98 kn, ali na taj način da ona nije dobila niti preplaćene kamate, niti preplaćeni tečaj, a niti pripadajuće zakonske zatezne kamate, odnosno zaključenjem navedenog Dodatka Ugovoru o kreditu da nije u cijelosti obeštećena zbog onog što je više platila temeljem ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog Ugovora, a koji se odnose na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu.

6.2. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cjelini te je istaknuo da su odredbe Ugovora o kreditu bile jasne, razumljive i lako uočljive te da se o istima pojedinačno pregovaralo jer da je tužiteljica mogla slobodno birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili uz valutnu klauzulu u eurima, te da valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana jer se istom nije štitilo samo tuženika, već i tužitelja ovisno o tome da li bi tijekom otplate kredita došlo do povećanja ili smanjenja valutnog tečaja CHF. Navodi da je provedenom konverzijom temeljem ZID ZPK-a tužiteljici smanjena neotplaćena glavnica za 2.848,64 eura te da je utvrđena preplata u iznosu od 11.231,62 kn, a koja je korištena za podmirenje budućih anuiteta. Smatra da zbog provedene konverzije tužiteljica ne bi imala pravo na bilo kakvu veću isplatu, te stavlja prigovor radi prebijanja ukoliko sud utvrdi postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 32.966,74 kn. Istaknut je i prigovor zastare.

6.3. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su provedeni u postupku utvrdio:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao banka 13. travnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj ... (dalje: Ugovor), kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 22.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate od 168 mjeseci,

- da su tužiteljica i tuženik 15. veljače 2016. zaključili Dodatak Ugovora o kreditu temeljem ZID ZPK-a kojim je izvršena konverzija ugovorenog kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR,

- da je člankom 2. Ugovora ugovorena redovna kamatna stopa od 4,95% koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, a u članku 7. da je ugovorena otplata kredita na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u 168 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za

CHF važećem na dan dospijeća,

- da je sukladno izračunu konverzije, neotplaćena glavnica u CHF na dan 30. rujna 2015. iznosila 10.559,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a da je nedospjela glavnica u eurima na isti datum iznosila 6.809,87 eura,

- da je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u euro po srednjem tečaju kreditora na dan isplate veći od zbroja anuiteta po kreditu u euro, u skladu s Otplatnim planom za kredit u euru, te da navedena razlika predstavlja preplatu koja na dan 30. rujna 2015. iznosi 11.231,68 kn, a kojim iznosom će se namiriti budući dospjeli mjesečni anuiteti na način kako je to utvrđeno Dodatkom,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka na temelju ništetnih odredbi o promjeni ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF tužiteljica više platila u odnosu na kamatnu stopu i valutni tečaj u trenutku stavljanja kredita u opticaj iznos od 22.086,59 kn.

6.4. Prvostupanjski sud se u odnosu na ništetnost članka 2. i članka 7. osnovnog Ugovora pozvao na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, a u kojima je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u ugovorima o kreditima u kojima se povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak i u kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema jednostranoj odluci kreditora, smatraju nepoštenim i ništetnim jer su na taj način povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača – korisnika kredita, na njihovu štetu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da su suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca pa potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Prvostupanjski sud se pozvao i na članak 502.c ZPP-a prema kojemu ukoliko se potrošač pozove na utvrđenja iz presuda u kojima je prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, prvostupanjski sud vezan na ta utvrđenja. Nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka, kojim je utvrđeno više plaćenog zbog ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, prihvaćen je u cijelosti.

6.5. Odbijen je prigovor zastare jer da potraživanje tužiteljice zastaruje u općem zastarnom roku od 5 godina, da je do prekida zastare došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO) pa da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, tj. od 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 u odnosu na više plaćeno po osnovi promjenjive kamatne stope, a za više plaćeno po osnovi valutne klauzule od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. Kako je tužba podnesena 5. lipnja 2019., to da nije protekao zastarni rok od 5 godina.

6.6. U odnosu na izvršenu konverziju prvostupanjski sud smatra kako ista nije od značaja na utvrđenje u ovoj pravnoj stvari jer se odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a niti Dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost da je nastupila zbog činjenice da je banka, bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita, sama, tj. nepošteno, mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Dodatkom da se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, odnosno činjenica da su stranke sklopile Dodatak kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u euru i utvrđen iznos preplate, sama po sebi ne upućuje na zaključak da je tužiteljici vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovorenih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

6.7. Odbijen je prigovor radi prebijanja jer se ne može tražiti prebijanje ukoliko je navedeni iznos iskorišten kroz otplatu daljnjih rata, a kako je to definirano člankom 8. Ugovora o konverziji. Između stranaka da je ugovoreno da utvrđena tražbina korisnika kredita temeljem konverzije u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora iznosi 11.231,62 kn te da se navedeni iznos koristi za namirenje budućih uzastopnih anuiteta/obroka po kreditu na način da se 50% anuiteta/obroka namiruje iz tražbine, sve dok se utvrđeni iznos tražbine korisnika kredita u potpunosti ne iskoristi. Tuženik da nije dokazao da nije izvršio prijeboj imajući u vidu postojeći Ugovor o konverziji.

6.8. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a visina je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) i Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.), uz uvećanje za trošak financijskog vještačenja.

7. U svojoj žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer da u svojoj odluci nije primijenio pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja su zauzeta u postupku koji se vodio pod brojem Gos-1/19 i u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. te je zauzeto pravno shvaćanje o valjanosti Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija, da je ZID ZPK-om izvršena izvanredna jednokratna i retroaktivna mjera (intervencija zakonodavca) zbog čega su bespredmetni navodi tužiteljice da se konverzijom samo uređuju odnosi između ugovornih strana za ubuduće te da Dodatak ugovoru kojim je provedena konverzija predstavlja novu pravnu osnovu koja je nastala na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma, koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Prvostupanjski sud da je propustio primijeniti članak 213. stavak 2. točka 2. ZPP-a jer da je trebao prekinuti postupak zbog toga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske 30. rujna 2020. Sudu Europske unije podnio zahtjev za tumačenje Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojem su postavljena pitanja odlučna za rješavanje ovog spora. Tužiteljica da je svojim podneskom od 2. studenog 2020. smanjila tužbeni zahtjev u smislu članka 193. stavak 1. ZPP-a te da se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe protivio, a da o istom prvostupanjski sud nije odlučio pa je stavljen i prijedlog za donošenje dopunske presude. Smatra također da je pogrešno primijenjen i članak 502.c ZPP-a jer da je prema toj odredbi prvostupanjski sud vezan pravnim shvaćanjem zauzetim u postupku za zaštitu kolektivnih interesa ukoliko traži naknadu štete, što on u konkretnom slučaju ne traži. Pogrešno da je primijenjen i članak 338. stavak 4. ZPP- a jer da obrazloženje ne sadrži sve što je propisano navedenim člankom.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pozvao tuženik, a o protivljenju tuženika povlačenju dijela tužbe prvostupanjski sud je donio dopunsku presudu kojom je odbio dio tužbenog zahtjeva za koji je tužba povučena, a protiv koje presude stranke nisu izjavile žalbu. Što se tiče prekida postupka, ovaj žalbeni razlog je postao bespredmetan s obzirom da je u međuvremenu Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojim službenim stranicama objavio da je 5. srpnja 2021. zaprimio rješenje Suda Europske unije da je predmet C-474/2020 izbrisan iz upisnika tog suda jer je potrošač, koji je pravomoćno izgubio spor zato što su nižestupanjski sudovi zauzeli pravno shvaćanje da mu nakon tzv. konverzije, ne pripada daljnja restitucija zbog pobijanih nepoštenih ugovornih odredbi prvotno sklopljenog ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, odustao od izjavljene revizije, pa se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske više ne vodi postupak za čije je rješenje potrebno zatraženo tumačenje. Zbog toga Sud Europske unije više nije nadležan za odlučivanje o postavljenom prethodnom pitanju. I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na članak 502.c ZPP-a, a što se tiče obrazloženja prvostupanjske presude, ona sadrži sve što je propisano člankom 338. stavak 4. ZPP-a.

8. Tuženik nadalje smatra da je počinjena i bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, da su dani razlozi međusobno proturječni i suprotni s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima. Stav prvostupanjskog suda da je suprotan odredbama ZID ZPK, a da se na temelju provedenog vještačenja ne može izvesti zaključak o (ne)postojanju kakve preplate nakon provedene konverzije jer je vještak radio simulaciju otplatnog plana u CHF u odnosu na otplatni plan u CHF koji je postojao prije provedbe konverzije, zanemarujući činjenicu provođenja konverzije i njezine učinke na otplatni plan u CHF. Navedena bitna povreda da je učinjena i u obrazloženju koje se odnosi na tuženikov prigovor radi prebijanja jer da se prvostupanjski sud ni na koji način ne očituje iz kojeg razloga je odbio prigovor radi prebijanja za iznos za koji je tužitelju umanjena neotplaćena glavnica, u odnosu na nepoštenost odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli da ne postoje razlozi koji se tiču konkretnog Ugovora da bi se takav zaključak mogao izvesti. Zadatak vještaku da je trebao biti postavljen na način da isti uzme u obzir i anuitete plaćene po nižoj kamatnoj stopi te je tijek zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose pogrešno utvrđen.

8.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu jer je za svoju odluku dao jasne razloge te je istu moguće ispitati, a nije počinio niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Žalba se podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice u odnosu na provedenu konverziju te nisu utvrđene činjenice koje su odlučne za donošenje zaključka jesu li sporne odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje da ostaje i u pogledu savjesnosti postupanja obje parnične stranke prilikom zaključenja Ugovora i tijekom njegove otplate. Prvostupanjski sud da zanemaruje odredbu članka 9. Ugovora prema kojoj je tužitelj od početka samog kreditnog odnosa imao mogućnost konverzije kredita iz CHF u kredit uz valutnu klauzulu u euru. Pogrešnu primjenu materijalnog prava vidi u tome što su pogrešno primijenjene odredbe ZID ZPK i to članci 19.a do 19.i, kojima je propisana konverzija kredita vezanih uz valutu CHF u kredite vezane uz valutu euro, pogrešnoj primijeni Zakona o zaštiti potrošača jer da prvostupanjski sud prihvaćajući utvrđenja iz kolektivnog spora, a koja se odnose na apstraktnog potrošača, nije utvrđivao okolnosti vezane za konkretan Ugovor o kreditu, prigovor zastare da je također pogrešno odbijen, kao što je pogrešno primijenjen i članak 1115. ZOO-a s obzirom da se tuženika ne može smatrati nepoštenim stjecateljem pa se na mjesečne iznose više plaćenog ne može dosuđivati kamata od dana njihovog plaćanja pa do isplate. Osporena je i odluka o naknadi parničnog troška.

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali na isto je samo djelomično pravilno primijenio materijalno pravo. Osnovano prvostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljica ima pravo na utvrđenje ništetnosti konkretnih odredbi Ugovora koji je zaključen 13. travnja 2007. i kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika te je glavnica vezana uz valutu CHF, te da je navedeni Ugovor kao potrošački ugovor, jer to među strankama i nije sporno, zaključen u vremenskom periodu koji je obuhvaćen presudama donesenim u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača, te je prvostupanjski sud sukladno članku 502.c ZPP-a vezan pravnim shvaćanjima iznesenim u tim presudama, odnosno utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev potrošača postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a ima izravni učinak i u presudama kojima se traži povrat više plaćenog temeljem konkretnog pojedinačno zaključenog ugovora o kreditu.

9.2. Pogrešno je, međutim, primijenjeno materijalno pravo kada prvostupanjski sud zaključuje da Dodatak nema nikakav utjecaj na pravo tužiteljice da joj se temeljem ništetnih odredbi osnovnog Ugovora, koji je konvertiran iz valute CHF u valutu euro, pruži puno obeštećenje, odnosno kao da konverzija nikada nije provedena.

9.3. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) dopunjen je Zakon o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine „ broj 75/09.,112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.) na način da je iza članka 19. dodana Glava IV.a, Naslovi iznad članka i članci 19.a do 19.i te Glava IV.b i članci 19.j do 19.l, a pod naslovom: „IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF“. Prema članku 19.a stavak 1. točka 2. navedenog ZID ZPK-a propisano je da se ovom Glavom uređuju obveze vjerovnika i potrošača u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u euro. Prema članku 19.b istog zakona konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euru podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominirana i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u euro, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euru. Odredbom članka 19.c ZID ZPK-a propisan je način izračuna konverzije kredita. Radi potpune informiranosti vezano uz konverziju člankom 19.e ZID ZPK-a propisano je da je vjerovnik dužan za potrebe provjere izračuna konverzije izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u članku 19.c ovog Zakona te ga učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, a kojem će potrošač pristupiti preko osobnog identifikacijskog broja. Vjerovnik je dužan potrošaču omogućiti pristup povijesnom pregledu Općih uvjeta kreditiranja, povijesnom pregledu odluka o kamatnim stopama, povijesnom pregledu dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u euru i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u euru koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u euru i denominirane s valutnom klauzulom u euru. Prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici vjerovnik je dužan pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim člankom 19.c Zakona te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Prema odredbi članka 19.e istog Zakona, vjerovnik je dužan u propisanom roku preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostaviti potrošaču izračun konverzije sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatom u skladu s člankom 19.c zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu. U slučaju prihvata konverzije kredita potrošač je o prihvatu konverzije dužan, preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili osobno, obavijestiti vjerovnika u roku od 30 dana od dana primitka izračuna konverzije iz stavka 1. ovog članka i pregleda stanja svih tražbina vjerovnika odnosno izvoda otvorenih stavki iz stavka 2. ovog članka. Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita i ne sklopi s vjerovnikom sporazum, otplata kredita se nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovog Zakona.

9.4. U konkretnom slučaju tužiteljica i tuženik su sklopili Dodatak Ugovora o kreditu kojim su izvršili konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euru. Tužiteljica kroz postupak nije tvrdila da konverzija nije izvršena sukladno zakonu. Iz Dodatka Ugovora o kreditu proizlazi kolika je preplata po kreditu s valutnom klauzulom u CHF u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u euru, te je navedeni iznos priznat tužiteljici kao preplata te je namijenjen za otplatu rata koje će dospijevati ubuduće. U obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koje su u sporu o kolektivnoj zaštiti utvrđene nepoštenima.

9.5. Iako ZID ZPK ne propisuje način restitucije potrošača zbog ništetnosti ugovornih odredbi osnovnog ugovora, po ocjeni ovog suda, u pravnoj situaciji kad su isplate koje je tužiteljica učinila na ime nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli koje su bila sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju strankama sklopljenog valjanog Dodatka tom Ugovoru, iskorištene za ispunjenje njegove obveze prema tom Dodatku, a utvrđena je preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u euru, ne može se zaključiti da Dodatak Ugovora nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli koje su bile sadržane u Ugovoru s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira što ZID ZPK ne propisuje da se iznosi koji su plaćeni na temelju ništetnih odredbi vraćaju tužitelju nego da se iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim aneksom ugovora o kreditu.

9.6. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koje mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dan je odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.

9.7. Također je Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. odbio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši da je taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. Kako je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZID ZPK-a u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužiteljice, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi odnosno valutnoj klauzuli vezanoj na CHF i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena početna ugovorena kamata i početni tečaj, te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, razlika koju tužiteljica zahtijeva tužbom nakon zaključenja Dodatka Ugovora nije više u imovini tuženika, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO-a.

10. Zbog navedenih razloga žalba tuženika uvažena je kao osnovana te je pobijana odluka preinačena u točki 1. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

11. Tuženik je žalbu podnio i protiv točke 2. izreke presude kojom je utvrđeno nepostojanje prijebojnog potraživanja, ali obzirom da je pobijana odluka preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev, to je žalba u odnosu na točku 2. postala bespredmetna jer ne postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku, pa stoga ne može postojati niti prijebojni zahtjev tuženika prema tužiteljici, zbog čega je u tom dijelu pobijana odluka potvrđena, odnosno žalba tuženika odbijena.

12. Kako je pobijana odluka preinačena, to je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a ovaj sud odlučio o troškovima cjelokupnog postupka primjenom članka 154. stavak 4. ZPP-a na način da svaka stranka snosi svoje troškove imajući u vidu djelomični uspjeh stranaka u postupku.

12.1. Iako je uspjeh tuženika veći u odnosu na uspjeh tužiteljice ovaj sud imao je na umu da je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije kredita podložno tumačenju sudova jer u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno niti je postojala ustaljena sudska praksa, pa tužba s restitucijskim zahtjevom za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15, nije bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga određivanje znatnog financijskog tereta tužiteljici nakon završetka postupka u obliku odluke o troškovima postupka uz primjenu članka 154. stavak 2. ZPP-a nije spojivo s njezinim pravom na pristup sudu kao sastavnicom ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje.

13. Iz istih razloga odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Koprivnica, 12. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković v.r.