Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kžm-2/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom maloljetničkom predmetu prema st. mlt. V. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnica protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Km-6/2023-22 od 6. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe maloljetnih V. S. i N. K. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog obrana maloljetnica za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza slika ekrana mobitela s Facebook komunikacijom (listovi 18-87).
2. Protiv tog rješenja žali se maloljetna V. S. po branitelju M. B., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
2.1. Žali se i maloljetna N. K. po branitelju N. B., odvjetniku, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom za ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.
2.2. Spis je s žalbama maloljetnica dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Oba žalitelja žale se samo zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji proturječje izreke pobijanog rješenja njegovim razlozima.
4.1. Ne stoji tvrdnja iz obje žalbe da je jedina mogućnost prikupljanja dokaza koji se nalaze u mobitelu pretraga mobitela kao pokretne stvari. Isto tako ne stoji tvrdnja da je neizostavno zaštićena sloboda i tajnost dopisivanja, kao Ustavno pravo, time što se jedino pretragom može doći do sadržaja nečije komunikacije. Također ne stoji tvrdnja iz žalbe maloljetne N. K. da se do sadržaja komunikacije došlo bez pisanog naloga suca istrage (ili državnog odvjetnika).
4.2. Radi se o snimkama zaslona mobitela koje je uz kaznenu prijavu policiji dostavila žrtva S. Š., kojoj su te poruke upućivale, osnovano se sumnja, maloljetnice. Dakle, radi se o porukama koje je osoba kojoj su bile namijenjene fiksirala na podlogu (snimila i ispisala) te se ovdje ne radi ni o kakvoj pretrazi pokretne stvari, već o otkrivanju sadržaja komunikacije od strane jednog od sudionika u toj komunikaciji. Osobe koje su slale poruke drugoj osobi, namijenile su te poruke drugoj osobi i ona može s tim porukama napraviti što želi, pa ih i priložiti uz kaznenu prijavu, kada iste postaju dokaz u kaznenom postupku. Ne radi se o nikakvoj povredi privatnosti, tajnost dopisivanja nije apsolutno pravo, jer je zakonom moguće propisati ograničenje tog prava za potrebe vođenja kaznenog postupka (čl. 36. st. 2. Ustava). Stoga se ne radi o nezakonitim dokazima u smislu čl. 10. ZKP/08, jer niti jednom odredbom ZKP/08 nije predviđen kao nezakonit dokaz snimka ekrana s porukama koje u spis preda jedan od sudionika komunikacije koji je ovlašten pročitati poruke i kojem je ta komunikacija namijenjena. Ne radi se niti o povredi Ustavom zajamčenog prava na nepovredivost osobnog života, jer se radi o izuzetku ustanovljenom za potrebe vođenja kaznenog postupka.
4.3. Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 kakvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje kojeg drugog oblika bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, da bi pobijano rješenje donijelo neovlašteno tijelo ili da bi u istome bila ostvarena povreda materijalnog prava na štetu optuženice.
5. Slijedom navedenog, žalbe žaliteljica nisu osnovane, pa je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja i odbiti ih kao neosnovane.
U Varaždinu 12. ožujka 2024.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke v.r.