REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

10 370 Dugo Selo, A. B. Kažotića 13

Poslovni broj: P-569/2019-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja L. I. Ž., iz Z., , OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženice D. Ž., iz D. S., P., , OIB: …, zastupane po punomoćnici E. R., odvjetnici iz H. & P. Odvjetničko društvo d.o.o. iz Z., radi isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, dana 18. listopada 2023., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, tužene i njene punomoćnice, odvjetnice iz Z., dana 12. ožujka 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženoj, D. Ž., , P., D. S., OIB: …, da isplati tužitelju, L. I. Ž., , Z., OIB: …, iznos od 159.267,37 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2017. godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. " kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici podmiri trošak parničnog postupka u iznosu od 34.995,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi od 8. ožujka 2018. navodi da je rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog V. Ž. posl. br. O-4835/15 od 6.8. 2015. ispravljenog rješenjem od 7.8.2015. zakonskim nasljednicima istoga proglašeni tužena - supruga, kćeri V., N. i V. Ž., te sin - ovdje tužitelj. Nakon donošenja navedenog rješenja tužitelj je saznao da je ostavitelj njegov otac osim navedene imovine imao i drugu imovinu jer je kao tajni član bio nositelj jednog posebnog udjela društva B.-E. d.o.o. iz Sesveta nominalnog iznosa 135.000,00 kn što predstavlja 54 % temeljnog kapitala društva, a koji je za pokojnog držao M. J. Isti je 30.12.2015. taj poslovni udio bez naknade prenio na ovdje tuženu D. Ž. Dana 25.5.2017. tužena je taj ustupljeni poslovni udio podijelila na 2 zasebna poslovna udjela te i temeljem ugovora o prijenosu poslovnog udjela prodala udruzi P. p. za 7.000.000,00kn i društvu B.- E. d.o.o. za 6.000.000,00 kn, dakle za ukupno 13.000.000,00 kuna. Navedeni iznosi plaćeni su na račun tužene. Potom se tužitelj obratio tuženoj da joj isplati 1/5 tih sredstava po kojem zahtjevu tužena nije postupila a njegov zahtjev je zaprimila 29.9.2017. Poziva se na članak 234. Zakona o nasljeđivanju te smatra da njemu kao sinu ostavitelja pripada 1/5 navedenog iznosa s osnova naknadno pronađene imovine. Stoga ovog tužbom od tužene potražuje isplatu iznosa od 345.079,30eura ( tada 2.600.000,00 kuna odnosno 1/5 djela novca dobivenih prodajom udjela) sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2017. do isplate, i naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate.

2.U odgovoru na tužbu tužena osporava istu u osnovi i visini. Ne osporava da su rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog V. Ž. njegovih nasljednikom proglašena njegova supruga ovdje tužena i njegova djeca. Smatra da poslovni udjeli koje tužitelj navodi kao naknadno pronađenu imovinu nisu naknadno pronađena imovina jer bi u tom slučaju isti mogli biti raspoređeni rješenjem o naknadno pronađenoj imovini. Osporava da je pokojni V. Ž. bio tajni član td. B.-E. d.o.o. te kao takav nositelj navedenih posebnih udjela te ti posebni udjeli ne predstavljaju naknadno pronađenu imovinu ostavitelja. Također ističe da je ostavitelj i bio tajni član kao takav mogao je biti samo ortak u trgovačkom društvu koji stječe samo sudjelovanje u dobiti i gubitku poduzeća a nije vlasnik i imatelj poslovnih udjela. Na njegove nasljednike bi eventualno mogla prijeći prava i obaveze tajnog člana kao ortaka. Osporava da bi M. J. predmetni poslovni udio držao za pokojnog V. Ž. jer je on bio jedini i isključivi nositelj tog poslovnog udjela. Ne osporava da je M. J. predmetni poslovni udio bez naknade prenio na tuženu. Ne osporava niti da je ustupljene poslovne udjele tužena podijelila na dva zasebna dijela te potom prodala udruzi P. p. i društvu B.-E. d.o.o. za u tužbi navedene iznose. Tužitelj se tuženoj obratio da mu isplati 1/5 dijela kojeg je ostvarila prodajom na što se ona oglušila. Ističe da je između tuženice kao darovateljice i tuženog kao daroprimca zaključen Ugovor o darovanju 16.6.2017. koji mu je tužena darovala od iznosa ostvarenog prodajom udjela iznosom od 66.361,40eura (500.000,00 kn). To je učinila iz ljubavi i poštovanja prema pokojnom suprugu i ocu tužitelja u svrhu osiguranja vrhunskog školovanja na što se je on darovanjem obvezao. Prilikom tog darovanja tužitelj joj je potpisao da je svjestan da je ona isključiva vlasnica poslovnog udjela u društvu B.-E. d.o.o. a ne da je vlasnik bio pokojni V. Ž. Smatra da tužitelj neosnovano smatra da pravo na 1/5 iznosa dobivenog prodajom tih udjela pripada njemu s osnova nasljeđivanja. Opreza radi ističe ukoliko sud tužiteljev zahtjev nađe osnovanim osporava visinu istog jer se treba uzeti u obzir već isplaćeni iznos tužitelju od 66.361,40eura. Također opreza radi ističe da ukoliko bi se sporni poslovni udjeli smatrali imovinom pokojnog V. Ž. ističe zahtjev s naslova bračne stečevine te ističe da je podmirila dugove ostavitelja prema S. P. i M. J. za poslovanje društva B.-E. d.o.o. a što proizlazi iz dva sporazuma od 25.5.2017. s potvrdama o isplati. Predlaže tužbu odbaciti, podredno tužbeni zahtjev odbiti. Traži trošak postupka.

3. Očitujući se na odgovor na tužbu tužitelj navodi da ne spori izvršene isplate kojima je tuženica namirila dugove za S. P. i M. J. kao članove društva B.-E. d.o.o. na ime povrata pozajmica korištenih za poslovanje navedenog društva. Prihvaća istaknuti prigovor bračne stečevine. Osporava da bi se iznos od 66.361,40eura koji mu je tuženica darovala za školovanje, trebao uračunati u iznos koji mu je dužna isplatiti jer kako je navedeno to darovanje nije učinjeno po osnovi nasljeđivanja iza pok. V. Ž., već po drugoj osnovi i sa svrhom koju su stranke zajednički suglasno utvrdile i ugovorile. Snižava tužbeni zahtjev te od tužene potražuje iznos od 159.267,37 eura (tada 1.200.000,00 kn). Na ročištu 18.10.2023. tužitelj mijenja pravnu osnovu spora i poziva se na čl.337 ZOO-a prema kojem treći stječe pravo izravno zahtijevati ono što je u njegovu korist ugovoreno.

4. Podneskom od 9.9.2020. tužena pristaje na djelomično povlačenje tužbe za iznos od 185.799,60eura (1.400,000,00 kn) te traži trošak za povučeni dio tužbe. Na ročištu 8.10.2023. navodi da ne smatra da je pravna osnova spora čl.377 ZOO-a jer u tužbi tužitelj nije tako naznačio niti iz ugovora koji prileže spisu proizlazi da bi u korist tužitelja takvo što ugovoreno, niti je ona pasivno legitimirana u toj pravnoj stvari.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje o nasljeđivanju iza pok. V. Ž. i ispravak istog (list 5-7), povijesni izvadak iz sudskog registra za B.-E. d.o.o. (list 8-23), Ugovor o prijenosu poslovnog udjela B.-E.d.o.o. između M. J. i D. Ž., od 30.12.2015. s prilozima (list 24-30), Ugovor o prijenosu poslovnog udjela B.-E. d.o.o. između D. Ž. i P. p., od 25.5.2017. s prilozima (list 31-40), poziv na plaćanje (list 41- 42), ugovor o darovanju između D. Ž. i L. I. Ž. od 16.6.2017. (list 56), Sporazum između S. P. i M. J. kao dužnika i D. Ž. kao pruzimatelja djela duga od 25.5.2017. o priznanju (list 60-62), potvrda banke o vračanju djela pozajmice od 500.000,00 kn (list 63), sporazum između S. P. i M. J. kao dužnika i D. Ž. kao preuzimatelja djela duga od 25.5.2017. (list 64-66), potvrda R. banke o vračanju djela pozajmice od 500.000,00 kn (list 63), potvrda E. banke o vračanju djela pozajmice od 500.000,00 kn (list 67), vjenčani list (list68), izvršen je uvid u spis OGZ u Zagrebu O-4835/15, saslušao je svjedoke M. J., Z. K., F. Z., V. R. (list 85-87, 116,124), te je saslušao stranke (list 88-90, 117-118)

5.Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP- a, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti, kako je to navedeno u točki I izreke.

6. Predmet spora je isplata iznosa od 159.267,37 eura, na ime iznosa koji pripada tužitelju s osnova naknadno pronađene imovine iza pok oca, odnosno isplata temeljem čl.337ZOO-a prema kojem tužitelj kao treći stječe pravo izravno zahtijevati ono što je u njegovu korist ugovoreno.

. 7.Na odnos među strankama primjenjuje se odredbe čl.234 Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 ) i čl. 337 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15.

8. Iz tužbe i odgovora na tužbu proizlazi da je među strankama nesporno da su tužitelj i tužena nasljednici pok. V. Ž. umrlog 3.5.2015., a što proizlazi i iz rješenje o nasljeđivanju iza pok. V. Ž. i ispravak istog (list 5-7). Nesporno je da tim rješenjem kao imovina ostavitelja nije navedena imovina za koju tužitelj tvrdi da je imovina ostavitelja- poslovni udio nominalnog iznosa 135.000,00kn odnosno 54% temeljnog kapitala društva B.-E. d.o.o. koji je ostavitelj imao kao tajni ortak tog društva a koji udio je za njega držao M. J. Nesporno da je u ostavinskom postupku iza pok. V. Ž. tužitelj nije tražio da se raspravi ta imovina kao naknadno pronađena imovina ostavitelja.

9. Sporno je da li je navedena imovina, odnosno udio koji je prodala tužena, naknadno pronađena imovina iza pok. V. Ž., te je sporno da li je pri zaključenju Ugovora o prijenosu poslovnog udjela B.-E.d.o.o. između M. J. i D. Ž., od 30.12.2015. ugovoreno da će tužena tužitelju isplatiti 2.000.000,00kn.

10.Naknadno

pronađena

imovina

se

sukladno

čl. čl. 234. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/ 13, 33/15 i 14/19) raspoređuje u ostavinskom postupku. Prije donošenja odluke o prijedlogu za raspored naknadno pronađene imovine prije svega svi presumptivni nasljednici trebaju se izjasniti da li je imovina koja je predmet rasprave naknadno pronađena imovina. Dakle, ona se u ostavinskom postupku raspoređuje samo ako nije sporno da se radi o naknadno pronađenoj imovini ostavitelja. U suprotnom prijedlog se odbija, a predlagatelj svoje pravo može ostvarivati u parnici, jer nema prekida već završenog ostavinskog postupka. Kad je među nasljednicima sporno spada li naknadno nađena imovina u ostavinu o toj imovini se odlučuje u parnici.

11. U ovom predmetu je sporno da je imovina koju je tužena stekla temeljem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela B.-E. d.o.o. između M. J. i nje od 30.12.2015. naknadno pronađena imovina ostavitelja, ostavinski postupak je pravomoćno završen, te je tužitelj ovlašten isto odmah ostvarivati u parnici.

12. Iz odredbe članka 148. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11-pročišćeni tekst, 111/12, 68/13 i 110/15) proizlazi da tajno društvo, kao unutrašnje društvo nastaje sklapanjem ugovora između tajnog člana (osobe koja ulaže neku imovinsku vrijednost) i poduzetnika (osobe u čije se poduzeće ulaže ta imovinska

vrijednost).Ulog tajnog člana ulazi u imovinu poduzetnika. Poduzetnik nastupa u pravnom prometu i isključivi je nositelj svih prava i obveza. Prema tome, tajni član nije vlasnik ni imatelj poslovnih udjela u društvu, već stječe pravo sudjelovati u dobiti društva.

13. Dakle, tužitelj je dužan dokazati da su sporni poslovni udjeli koji su preneseni na tuženu bili vlasništvo njegovog oca u društvu B.-E. d.o.o., pa bi eventualno s te osnove imao pravo na nasljeđivanje. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za B.-E. d.o.o. utvrđeno je da otac tužitelja nikad nije bio osnivač/ član tog društva, dok su njegovi osnivači/ članovi bili M. J. i S. P., dok dio nisu prenijeli na tuženu.

14. Na tu okolnost tužitelj je imao samo personalne dokaze. On u svom iskazu 9.9.2021. navodi da je njegov otac pomagao oko poslova vezanih za tvrku B.-E. d.o.o. i družio se s M. J. koji da će se, prema priči oca, ako se ocu što desi pobrinuti za njih, očevu djecu i suprugu. Nije imao čvrstih saznanja da je njegov ostav tajni član tog društva. Saslušan 5.5.2023. tvrdi da mu je otac pričao da je t.d. B.-E. d.o.o. njegova firma. On ništa nije poduzeo protiv te firme niti vlasnika njenih udjela da to dokaže. Otac mu je pričao da će se u slučaju njegove smrti dio firme prodati i da će se M. J. pobrinuti da se taj novac ravnomjerno podjeli između tužene i sve očeve djece. Bilo mu je poznato i da će se novac dijeliti nakon prodaje udjela. On je u vrijeme smrti oca imao 16 g.

15. Svjedok M. J. osporio je da je tužiteljev otac bio tajni ortak i vlasnik udjela u t.d. B. – E. d.o.o. Iskazao je da su on i P. S. bili jedini članovi društva. Oni su iz moralnih razloga prenijeli dio udjela na tuženu zato što je imao suprugu i četvero djece, te jer je pokojni V. Ž. bio njegov veliki prijatelj koji im je ponekad znao pronaći vezu za posao. On je tuženoj rekao da bi i tužitelju trebalo kao sinu ostavitelja dati neki dio po prodaji udjela a tužena mu je rekla da se sa tužiteljem sve dogovorila i da će to sve ispoštovati. U javnobilježničkom uredu da je bilo priče da će tužitelju dati 2.000.000,00 kn a kasnije je čuo da mu je dala 500.000,00 kn. Dopunski saslušan nakon svjedoka V. R. iskazao da nema saznanja da je pokojni V. Ž. pričao da bi bio vlasnik firme B. – E. d.o.o. ili da bi imao nešto u toj firmi. Pojasnio je da on nije odmah prenio dio udjela na tužitelja jer je išao na povjerenje u dogovoru s tuženom, te da on ne bi prenio udjele na nju da dogovorom nisu bila obuhvaćena sva V. djeca. Sud iskaz ovog svjedoka cijeni kao iskaz osobe koja je imala najviše saznanja o poslovima ostavitelja vezanim za društvo B. E. d.o.o., a on je opovrgao tvrdnje tužitelja. Iako je teško vjerovati da netko daje udjele u vrijednosti od 13.000,00,00kn udovici svog prijatelja samo iz prijatelstva, isto nije i nemoguće i nevjerojatno jer to ovisi i o mogućnostima i želji imenovanog. Ipak životno i logično bi bilo da je ta osoba ugovorila neku obvezu tužene prema tužitelju kao ostaviteljevom vanbračnom sinu u pisanom obliku ukoliko je njegova namjera bila da nešto i njemu pripadne a što nije učinjeno.

16. Svjedok Z. K. odvjetnik koji je sastavljao Ugovor o prijenosu poslovnih udjela je iskazao da nije znao da bi se o tom slučaju radio o udjelu koji bi bio od pokojnog V. Ž. Njih troje, tužena, S. P. i M. J. su pred njim razgovarali kao da su suvlasnici firme B. –E. d.o.o. i prvo su raspravljali da bi firmu prodali. Nakon mjesec dana im je sastavio Ugovor o prijenosu od 30.12.2015. Pred njim se nije razgovarala o obvezi tužene prema tužitelju već samo o njenoj obvezi da kad primi novac od prodaje udjela isplati dvije pozajmice prema trećim osobama. Pred njim niti S. P. niti M. J. nikad nisu pričali o obvezi tužene da isplati neki novac tužitelju. On je sačinjavao i Ugovor o darovanju između tužene i tužitelja i ona je inzistirala da uđe odredba čl.1 , o vlasništvu društva B. –E. d.o.o. Sud je iskaz ovog svjedoka cijenio kao iskaz profesionalca - odvjetnika koji je postupao po zahtjevima klijenata. Niti njegov iskaz ne potvrđuje da je pok. V. Ž. bio vlasnik poslovnih udjela u B. –E. d.o.o, niti da se tužena obvezala tužitelju isplatiti neki novac mimo onog navedenog u Ugovoru o darovanju.

17. Svjedok F. Z. kojim je pokojni V. Ž. bio vjenčani kum iskazao je da je firma B.- E. d.o.o. bila V. do njegove smrti i da ju je on osnovao. Uloga M. J. i S. P. je bila da firmu vode. Udjeli firme su i preneseni na tuženu jer je firma pripadala njoj i djeci. Iskazao je da zna da je pokojni V. Ž. i jedan dio firme dao S. P. Smatra da su ovi podaci opće poznati. O podjeli ne zna ništa. Zna da je prema sudskom registru firma bila na M. J. odnosno tako je bilo od 1998. do 2012. a da li je bila na S. P., u tom periodu ne.

18. Svjedok V. R. krsni kum tužitelja i prijatelj pokojnog V. Ž. je iskazao da samo zna da je pokojni V. nešto radio u B. – E. d.o.o. a to je zaključio pri posjetama toj firmi i razgovorima s M. J. Iz priča F. Z. i J. zna da je pokojni V. faktički bio vlasnik te firme. Tužena ga je konzultirala kada je svoj udio htjela prodati a i M. J. mu je govorio da će se firma prodati za 20.000.000,00 kn a da će svako V. dijete dobiti 2.000.000,00 kn. On je upoznao tužitelja i tuženu nakon smrti V. Tužena je tada kazala da će tužitelj od prodaje dobiti 2.000.000,00 kn. Kada je prodala udjele pozvala ga je u restoran rekla da će prodati firmu za 12.000.000.00kn – 13.000.000,00 kn i da će L. dati 500.000.00 kn. S tom cifrom on se nije slagao i više sa tuženom nije komunicirao. Ponovio je da je njegov zaključak iz priče pokojnog V. bio da je on imao vlasničke udjele ali konkretnih saznanja nema niti je ikakve papire vidio.

19. U svom iskazu tužena je iskazala da su vlasnici tvrtke B. –E. d.o.o., M. J. i S. P. bili veliki prijatelji pokojnog supruga i htjeli su joj pomoći u znak zahvalnosti prema pokojnom suprugu. Osporila je da je prilikom prijenosa udjela to bilo uvjetovano nekim obvezama koje ona mora izvršiti prema tužitelju. Ona je tužitelju darovala od novaca koji je dobila od prodaje udjela 500.000.000,00 kn kako bi poboljšala odnose s njim i s njenom djecom. Točno je da tužitelju nije rekla za koliko je prodala svoje udjele ali je osporila da bi M. J. prilikom darovanja udjela spominjao tužitelja.

20. Sud je iskaze svjedoka V. R. i F. Z. cijenio kao iskaza svjedoka koji o vlasništvu odnosno pravu pokojnog V. Ž. na tvrtki B. – E. d.o.o. uglavnom znaju iz njegovih priča. Nikakvih konkretnih dokaza o svojim tvrdnjama oni nisu imali, te su sami naveli da nikad nisu vidjeli ikakve papire iz kojih bi se neposredno uvjerili da je pokojni V. Ž. bio tajni ortak u društvu B. –E. d.o.o. odnosno suvlasnik ili vlasnik udjela u tom društvu ili vlasnik cijelog društva. Također nije jasno zašto svjedok V. R. smatra da bi poslovanje pokojnog V. Ž. bilo opće poznato, bez obzira što se eventualno u sredstvima javnog informiranja o njemu pisalo.

21. Jedini svjedoci koji bi mogli potvrditi da je pokojni V. Ž. bio tajni ortak u društva B. – E. d.o.o. ili čak njegov faktični vlasnik su M. J. koji je isto osporio dok S. P. nitko od stranaka nije predlagao za svjedoka.

22. S toga sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi pokojni V. Ž. kao naknadno pronađenu imovinu imao udio nominalnog iznosa 135.000,00 kn a što predstavlja 54% temeljnog kapitala društva B. – E. d.o.o. Također nije dokazao niti da je pok. V. Ž. bio tajni član tog t.d. ili njegov faktični vlasnik. Stoga tužena nema obvezu tužitelju isplatiti utuženi iznos s osnova dijela koji bi njemu pripao kao naknadno pronađena imovina iza oca. pok. V. Ž.

23. Također sud smatra da tužitelj ne može od tužene utuženi iznos potraživati ni s osnova čl. 337 ZOO-a (a koju pravu osnovu je naveo tek na zadnjem ročištu za glavnu raspravu). Naime uvidom u Ugovor o prijenosu poslovnog udjela B.- E.d.o.o. između M. J. i D. Ž., od 30.12.2015. utvrđeno je da je M. J. tuženoj prenio svoj poslovni udio nominalnog iznosa 135.000,00 kn odnosno 54% temeljnog kapitala društva bez naknade. Taj prijenos M. J. tuženoj ničim nije uvjetovao, niti je u korist tužitelja ugovorio da mu je tužena po prodaji istih dužna isplatiti neki iznos. Dakle ugovorom nije sukladno čl.336.st.3. ZOO-austanovljeno pravo u korist trećeg. 24. Prema odredbi čl.337 ZOO-a kad netko ugovori u svoje ime tražbinu u korist trećega, treći stječe vlastito i neposredno pravo prema dužniku ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizlazi iz okolnosti posla. Prema st. 2. istog članka ugovaratelj ima pravo zahtijevati da dužnik ispuni prema trećemu ono što je ugovoreno u korist treće osobe.

25. Sud je iskaze stranka u ovom postupku cijenio kao iskaze osoba neposredno zainteresiranih za ishod, a stavljajući njihov sadržaj u korelaciju s materijalnim dokazima u spisu poklonio je vjeru iskazu tužene a ne tužitelja. Tužena osporava da joj je poslovni udio darovan s namjerom da po prodaji dio od 2.000,000,00kn da tužitelju. Ona je tužitelju darovala 500.000,00kn što proizlazi i iz Ugovora o darovanju između D. Ž. i L. I. Ž. od 16.6.2017. (list 56). Tada je tužitelj kao punoljetna osoba (rođen 24.10.1998), potpisao taj Ugovor u kojem je u čl. 1 navedeno da je tužena bila jedina vlasnica jednog poslovnog udjela od 54% temeljnog kapitala u društvu B.-E. d.o.o. Taj iznos tužena je tužitelju darovala za školovanje kako je u čl.2 tog Ugovor navedeno i kako je iskazivala.

26. Stoga je slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točci I ove presude.

27.Odluka o trošku temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, jer je tužena u cijelosti uspjela u sporu i važećoj Tarifi (NN 138/23 – dalje: Tarifa 2023) kojom je Tbr.52 propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost boda po Tbr.54 iznosi 2,00eura. Tuženičin trošak je obračunat prema troškovniku s l.127 spisa, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 345.079,30 eura do 17.3.2020. a od 18.3.2020. iznos od 159.267,37 eura. Tako joj je priznat zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu od 30.7.2018. po 2.600 b prema Tbr. 8/1 OT, za odgođeno pripremno ročišta 25.9.2018. 1598 b po Tbr.9/2, za pripremno ročišta 2.9.2020 zatraženih 2600 b po Tbr.9/1, za sastav podneska od 9.9.2020. zatraženih 1200 b po Tbr. 8/1 OT, zastupanja na ročištima 9.6.2021., 9.9.2021., 7.12.2022., 5.5.2023. i 18.10.2023. u zatraženom iznosu od 1200 b svako po Tbr.9/1, ukupno 13.998‬ b odnosno 27.996‬,00 eura + 25% PDV od 6.999‬,00 eura ukupno 34.995,00 eura. Nije joj priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer ga nije snosila.

28.S obzirom da tuženica nije zatražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka isti joj nije niti dosuđen sukladno čl.151.st.3 ZPP-a.

29.. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

30.Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Dugom Selu 12. ožujak 2024.

Sudac

Ranka Memišević, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja T. Ć.

2. pun. tuženika E. R.