Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog
Poslovni broj 5 Gž Ob-15/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. B., OIB … iz B., zastupane po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. B. OIB …, iz P., zastupanog po punomoćnici V. H., odvjetnici u Z., radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-95/2021-17 od 1. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. ožujka 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-95/2021-17 od 1. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela nekretnina upisanih u zk.ul. 3043 k.o. L., ukupne površine 554 m2 i to k.č.br. 3395/2 kuća br. 6 gospodarska zgrada, dvorište u L., ukupne površine 154 čhv, odnosno 554 m2, k.č.br. 3393/3 Oranica O., površine 930 čhv, k.č.br. 3395/4 vinograd O., površine 126 čhv (toč. I./1.) i zahtjev da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 307.274,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošena prvostupanjske presude do isplate (toč. I./2. izreke), te da joj naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (toč. I./III. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.659,04 EUR/12.500,00 kn (toč. II. izreke).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim suce pojedincem, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava suvlasništva u ½ dijela nekretnina kčbr. 3395/2, 3395/3 i 3395/3 k.o. L. s osnova bračne stečevine i zahtjev za isplatu iznosa od 307.274,20 kn na ime polovine kupoprodajne cijene koju je tuženik ostvario prodajom tih nekretnina.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tuženici. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.
6. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP utvrdio sve odlučne činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.
7. Između stranaka nije sporno da su sporne nekretnine koje su pobliže opisane u izreci pobijane presude stečene i nadograđene za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka. Sporno je potječu li sporne nekretnine iz imovine stečene radom stranaka za vrijeme trajanja bračne zajednice.
8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi:
- da su stranke bile u braku od 29.4.1979. do 6.4.2005., kada je njihov brak pravomoćno razveden;
- da je Rješenjem o visini stanarine i odluci o priznanju stanarskog prava na željezničkom stanu od 5. prosinca 1990. majci tuženika priznato stanarsko pravo na stanu u Z., te da su kao članovi porodičnog domaćinstva navedeni tužiteljica i tuženik;
- da je iz iskaza stranka i zahtjeva za sklapanje Ugovora i kupoprodaji željezničkog stana od 11. ožujka 1993. utvrđeno da je stan u Z., tuženik otkupio od H. ž. uz prethodnu suglasnost svoje majke, kao nositeljice stanarskog prava na tome stanu;
- da prema odredbi čl. 6. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 43/92, 69/92 - dalje: ZPS) stan ima pravo kupiti stanar nositelj stanarskog prava pod uvjetima koje propisuje taj Zakon, a uz njegovu suglasnost i članovi njegova obiteljskog domaćinstva (st. 1.), a kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog (st. 2.);
- da predmetni stan predstavlja posebnu imovinu tuženika;
- da je za vrijeme trajanja bračne zajednice stranka kupljena i nadograđena sporna nekretnina u L., upisana u zk.ul. 3043 sredstvima od kupoprodaje stana u … u Z., što u som iskazu potvrđuje i sama tužiteljica;
- da je tuženik Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 26. lipnja 2020. nekretnine u L. prodao S. i N. M. za iznos od 81.000,00 EUR.
9. Temeljem utvrđenja da su sporne nekretnine kupljene i nadograđene isključivo novčanim sredstvima od prodaje stana u Z., koji je bio posebna imovina tuženika u smislu odredbe čl. 272. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 - dalje: ZBPO), te da nije riječ o imovini stečenoj zajedničkim radom stranka kao bivših bračnih drugova, prvostupanjski sud zaključuje da sporna nekretnina nije bračna stečevina stranka, te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.
11. Prema odredbi čl. 271. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Daljnjom odredbom čl. 272. ObZ propisano je da imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanje i sl.) različitoj od osnove navedene u čl. 271. ObZ njegova je posebna imovina (st. 2.).
12. Kako je provedenim dokazima u postupku utvrđeno da su sporne nekretnine u L. kupljene i nadograđene sredstvima od prodaje stana u Z., koji je tuženik, kao član domaćinstva otkupio sukladno odredbi čl. 6. ZPS uz izričitu suglasnost svoje majke, kao nositelja stanarskog prava, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da sporne nekretnine ne predstavljaju zajedničku imovinu stranaka stečenu radom za vrijeme trajanja njihova braka, već posebnu imovinu tuženika, te je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.
13. Tužiteljica žalbom osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude uz tvrdnju da je stan u Z., bio bračna stečevina nje i tuženika, obzirom da su oboje bili navedeni u Rješenju o visini stanarine i odluci o priznanju stanarskog prava na željezničkom stanu od 5. prosinca 1990. kao članovi porodičnog domaćinstva, a majka tuženika kao nositelj stanarskog prava. Smatra da je tuženik predmetni stan mogao prodati samo uz njezinu suglasnost, kao tadašnjeg bračnog druga.
14. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani.
15. Otkup stana, kako to pravilno i navodi prvostupanjski sud, po svojoj je naravi imovinsko pravo, koje je za nositelja stanarskog prava nastao temeljem ZPS i koje je nositelja stanarskog prava ovlašćivalo na stjecanje prava vlasništva pod posebnim uvjetima. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je tuženik 1997. preuzeo stan u … od svojih roditelja, te da je naknadno s H. ž. sklopio ugovor o otkupu stana. Kako iz Rješenja o visini stanarine i odluci o priznanju stanarskog prava na željezničkom stanu od 5. prosinca 1990. nedvojbeno proizlazi da je majka tuženika bila nositelj stanarskog prava na tome stanu, ona je davanjem svoje suglasnosti za otkup stana tuženiku, kao svom sinu, sukladno čl. 6. ZPS nedvojbeno izrazila želju i volju da mu bez naknade ustupi imovinsko pravo na otkup toga stana.
16. Neutemeljene su tvrdnje tužiteljice da tuženik predmetni stan nije mogao otkupiti bez njezine suglasnosti, jer niti ona, niti tuženik nisu bili nositelji stanarskog prava, već je suglasnost za kupnju stana mogla dati jedino majka tuženika kao nositelj stanarskog prava u smislu odredbe čl. 6. st. 1. ZSP, koja je tu suglasnost i dala svome sinu. Time se majka tuženika u vrijeme davanja suglasnosti sinu za kupnju stana, jasno izrazila u pogledu stjecanja vlasničkopravnog ovlaštenja na tom stanu na način da otkupljeni stan pripada u isključivo vlasništvo njezinu sinu - ovdje tuženiku. Iz navedenih razloga taj stan predstavlja posebnu imovinu jednog bračnog druga, a ne zajedničku imovinu stranka.
17. Kako je stan u …, u Z., otkupom postao posebna imovina tuženika, te je isključivo od sredstava koja je tuženik ostvario prodajom toga stana za vrijeme trajanja braka kupljena i nadograđena nekretnina u L., što tužiteljica jasno potvrđuje u svom iskazu, radi se dakle o posebnoj imovini tuženika u smislu odredbe čl. 272. st. 2. ZOBPO, a ne o zajedničkoj imovini stranaka stečenih radom za vrijeme trajanja bračne zajednice (čl. 271. ZOBPO).
18. Na pravilnost i zakonitost pobijane presude ne utječe činjenica što je otkup stana otplaćivan kao dio režijskih troškova iz sredstava stranaka.
19. Kako žaliteljica u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda bila dovedena u sumnju, to njezina žalba nije osnovana.
20. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te toj odluci žaliteljica žalbom određeno niti ne prigovara.
20. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 12. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš, v.r.
