Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4903/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. I. iz R., OIB…, zastupana po I. O., odvjetnici iz Odvjetničkog društva O. i s. iz R., protiv tužene G. C. iz R., OIB:…, zastupane po punomoćniku Ž. M., odvjetniku iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-603/2022-16 od 28. travnja 2023., dana 12. ožujka 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-603/2022-16 od 28. travnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužene za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom 10.000,00 eura od strane tužene, točkom II. izreke naloženo je tužiteljici tuženoj naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.134,76 eura.

2. Protiv navedene presude, žalbu je podnijela tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tužena osporava navode iz žalbe u cijelosti predlaže odbiti tužbu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom dvostruke kapare.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a ocijenjeno je i da je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci.

5.1. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje tužitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

6. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tužene radi isplate dvostruke kapare zbog neispunjenja Preliminarnog ugovora o kupoprodaji nekretnine s klauzulom koji su stranke zaključile 21. kolovoza 2006., jer smatra kako na strani tužene stoji uzrok neispunjenja predmetnog ugovora.

7. Sud je tijekom prvostupanjskog postupka izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu z.k.ul. 3049 k.o. P. na dan 28. kolovoza 2006., preliminarni ugovor o kupoprodaji nekretnine s klauzulom o kapari od 21. kolovoza 2006., ugovor o posredovanju od 17. kolovoza 2006., ugovor o pologu kapare od 17. kolovoza 2006., zemljišno knjižni izvadak z.k.ul. 3049 k.o. P. od 18. listopada 2006. , izvadak iz e-predmeta od 28. rujna 2006. za predmet Z-14224/2006, dopis punomoćnika tužiteljice tuženoj od 19. rujna 2006., dopis punomoćnika tužene punomoćniku tužiteljice od 25. rujna 2006., dopis punomoćnika tužiteljice punomoćniku tužene od 28. rujna 2006., dopis punomoćnika tužene punomoćniku tužiteljice od 17. studenog 2006., raskid ugovora o kapari od 1. rujna 2006., izvadak iz zemljišne knjige z.k.ul. 3047 k.o. P., stanje na dan 22. svibnja 2022., proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke, saslušanjem tužene kao stranke, saslušanjem svjedokinje J. J.-H. te je izvršen uvid u predmete Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-4835/06 i Ovr- 2576/06.

8. Sud je na temelju tako izvedenih dokaza te ocjenom istih u smislu čl. 8. ZPP utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan te donio pobijanu presudu.

9. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao kupac i tužena kao prodavatelj zaključile 21. kolovoza 2006. Preliminarni ugovor o kupoprodaji nekretnina s klauzulom o kapari temeljem kojeg je tužiteljica tuženoj dala kaparu u iznosu od 5.000 eura, kao ni da je došlo do raskida navedenog Ugovora 1. rujna 2006.

10. Među strankama je sporno tko je odgovoran za neispunjenje Preliminarnog ugovora, te shodno tome, je li tužiteljica ovlaštena potraživati dvostruku kaparu odnosno je li tužena ovlaštena zadržati primljeni iznos kapare.

11. Kao i tijekom prvostupanjskog postupka, tako i u žalbenom, tužiteljica ističe prigovor da je za neispunjenje ugovora kriva tužena jer da nekretnina koju je trebala kupiti ne postoji u zemljišnim knjigama te da stoga nije mogla steći pravo vlasništva nad istom, a da to nije znala prije nego je sklopila preliminarni ugovor i dala kaparu.

12. Odredbom čl. 304. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, dalje: ZOO) ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može, između ostalog, zadovoljiti se primljenom kaparom. S druge strane, sukladno st. 2. istog članka, ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može tražiti vraćanje dvostruke kapare.

12.1. Odredbom čl. 4. ZOO sudionici u obveznim odnosima su u zasnivanju tih odnosa i ostvarivanju prava iz njih dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

12.2. Stranke su čl. 3. Preliminarnog ugovora ugovorile da ako kupac ne izvrši isplatu ostatka ugovorene kupoprodajne cijene od 23.000 eura do 1. rujna 2006. i iznos od 17.000 eura do 1. studenog 2006., prodavatelj zadržava primljeni iznos kapare, a ako prodavatelj odustane od ugovora iz bilo kojeg razloga, dužan je kupcu vratiti dvostruki iznos primljene kapare sedam dana od raskida ugovora.

13. Tužiteljica je 1. rujna 2009. raskinula ugovor bez da je navela razlog raskida.

13.1. Tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi tužiteljica navodi kako nije mogla postati vlasnicom predmetne nekretnine, što nije dokazala, niti je utvrđenja suda prvog stupnja dovela u pitanje. Naime, kako sud prvog stupnja pravilno zaključuje, trenutak zaključenja Preliminarnog ugovora je odlučan za procjenjivanje činjenice da li je tužiteljica imala sve relevantne podatke za donošenje odluke o kupnji stana odnosno da li je od strane tuženice zatajeno stvarno stanje. Tijekom dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica u trenutku potpisivanja Preliminarnog ugovora imala uvid u zemljišnoknjižni izvadak za predmetni stan u kojem se navodi da se radi o "studiu C", do tada je u predmetnom stanu nesporno već dva puta bila te je vidjela da predmetna nekretnina ima jednu odvojenu sobu. Pored navedenog, mogla je i morala utvrditi da je u čl. 1. Preliminarnog ugovora predmetni stan opisan na isti način kao i u zemljišnoknjižnom izvatku te da se taj način razlikuje od onoga što stan predstavlja u naravi, a to je jednosoban stan.

13.2. Nadalje tijekom postupka tužiteljica nije dokazala da se ne bi mogla steći pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom upisom u zemljišne knjige. Iz iskaza tužene i svjedokinje J. J.-H. te iz uvida u Izvadak iz zemljišnih knjiga zk. ul. 3047, k.o. P., Posebni izvadak: suvlasnički udio redni broj 28 utvrđeno je da su nad predmetnom nekretninom upisani novi vlasnici što upućuje da je stan bez ikakvih problema bio u pravnom prometu.

13.3. Također u čl. 3. Preliminarnog ugovora bilo predviđeno da će tužiteljica iznos od 17.000 eura isplatiti tuženici putem kredita P. b. Z. Tužiteljica nije tijekom postupka dokazala da joj P. b. Z. nije odobrila kredit, već je platila procjenitelja koji je izašao na teren te je prije procjene nekretnine, kada bi banka provjerila i ispravnost upisa nekretnine u zemljišne knjige, građevinsku dozvolu i ostalo, odustala od ugovora. Takav postupka tužiteljice bi se mogao ocijeniti kao protivan čl. 4. ZOO.

13.4. Slijedom navedenog, obzirom da činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud tijekom postupka opovrgava žalbene navode tužiteljice, isti su neosnovani pa je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

14. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 166. ZPP-a, ne pripadaju joj troškovi žalbenog postupka te ju je trebalo odbiti i odlučiti kao u točki II izreke.

15. Odgovor na žalbu tužene nije bio potreban stoga je temeljem čl. 155. st. 1. i 166. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke.

U Zagrebu, 12. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.