Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-3225/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. d.o.o. Z., OIB:…, zastupan po punomoćniku G. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grada Z. iz Z., OIB:…, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7857/2021-9 od 9. ožujka 2023, u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2024,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7857/2021-9 od 9. ožujka 2023. pa se ovako sudi:

1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-1913/2020 od 12. veljače 2021.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka obređene u iznosu od 6.093,75 kuna / 808,78 eura, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.343,75 kuna / 311,07 eura na ime naknade troškova žalbe, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7857/2021-9 od 9. ožujka 2023. suđeno je:

" Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-1913/2020 od 12. veljače 2021.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe te naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

-tužitelj Z. d.o.o. kao zajmoprimac i tuženik Grad Z. kao zakupodavac zaključili su Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 18. studenoga 2016. kojim tuženik daje tužitelju u zakup poslovni prostor u Z., … u trećoj zoni, površine 30,00 m2, a tužitelj se obvezuje plaćati mjesečnu zakupninu od 824,16 kuna;

-u točki 13. ugovora stranke su ugovorile kako zakup može prestati i prije isteka roka, a jedan od tih slučajeva jest i kad zakupnik ne plati dospjele zakupnine u roku od 15 dana od dana pisane opomene zakupodavca;

-u čl. 18. ugovora zakupoprimac se obvezao poslovni prostor predati u posjed zakupodavcu istekom roka zakupa, istekom otkaznog roka ili raskidom ugovora;

-Z. d.o.o. je stupio u posjed predmetnog poslovnog prostora po zaključenju ugovora;

-Z. d.o.o. nije redovito plaćao zakupninu već je kasnio više mjeseci s uplatama;

-14. studenoga 2019, zaključkom gradonačelnika, tuženik je otkazao predmetni ugovor jer je utvrdio kako zakupoprimac duguje zakupninu, pričuvu, komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda;

-tužitelj je doista 2019. više mjeseci kasnio s uplatama zakupnine, pričuve, komunalne naknade i naknade za uređenje voda;

-zakupodavac je 19. veljače 2021. ustao pred sudom prvog stupnja s prijedlogom za ovrhu radi ispražnjenja i predaje u posjed predmetnog poslovnog prostora, a na temelju javnobilježničke isprave – predmetnog ugovor o zakupu, s iskazanom potvrdom ovršnosti;

-sud prvog stupnja donosi rješenje o ovrsi Ovr-1913/2020. od 12. veljače 2021;

-tužitelj – ondje ovršenik, izjavio je žalbu protiv rješenja o ovrsi;

-zaključkom suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-1913/20 od 29. rujna 2021. ovršenik je upućen da u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ).

7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ, te presudio kao u izreci.

8. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice ali nije pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Sud prvog stupnja u obrazloženju osporene odluke navodi kako je odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ propisano da se protiv rješenja o ovrsi, između ostalog, može podnijeti žalba ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. U toč. 9. istog članka određeno je da se žalba može podnijeti ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Mišljenje je suda prvog stupnja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan budući je rješenje o ovrsi br. Ovr-1913/20 od 12. veljače 2021. doneseno temeljem ovršne isprave koja sadrži klauzulu ovršnosti, a ugovor o zakupu je i otkazan 14. studenoga 2019. zbog dugovanja za zakupninu. Stoga se tužitelj ne može pozivati i na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ jer ti razlozi u konkretnom slučaju ne postoje, pa je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti.

10. Tužitelj nije dokazao kako ovrhovoditelj – ovdje tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu upravo protiv ovršenika, jer ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi jest ovršna javnobilježnička isprava – Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen između stranaka 18. studenoga 2016. Tim ugovorom tužitelj je preuzeo obvezu plaćati mjesečnu zakupninu tuženiku, ali i to da zakupodavac može otkazati ugovor ako zakupoprimac na plati dospjelu zakupninu u roku od 15 dana od dana pisane opomene zakupodavca, a po čl. 18. st. 1. ugovora zakupnik je obvezan predati poslovni prostor zakupodavcu u posjed istekom roka zakupa, istekom otkaznog roka ili raskida ugovora. To nije ni sporno. Javnobilježnička isprava ima potvrdu ovršnosti, pa je stoga ovrhovoditelj – ovdje tuženik ovlašten na temelju te isprave tražiti ovrhu protiv tužitelja predajom u posjed predmetnog poslovnog prostora.

11. Što se tiče razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, tužitelj jest dokazao kako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Tužitelj navodi kako je on plaćao mjesečnu zakupninu, ali sa zakašnjenjem. Sud je prvog stupnja uvidom u preslike računa na listu 32 do 34 sudskog spisa utvrdio kako je tužitelj plaćao zakupninu s evidentnim zakašnjenjem, što tužitelj i ne spori. Iz izvatka o stanju prometa po računu tužitelja razvidno je kako je on plaćao zakupninu na sljedeći način:

-za kolovoz 2018. platio je 7. siječnja 2019.

-za rujan 2018. platio je 7. siječnja 2019.

-za studeni 2018. platio je 13. ožujka 2019.

-za prosinac 2018. platio je 13. ožujka 2019.

-za siječanj 2019. platio je 7. siječnja 2019.

-za veljaču 2019. platio je 13. ožujka 2019,

-za travanj 2019. platio je 31. prosinca 2019,

-za svibanj 2019. platio je 31. prosinca 2019,

-za lipanj 2019 platio je 31. prosinca 2019,

-za srpanj 2019. platio je 31. prosinca 2019,

-za kolovoz 2019. platio je 31. prosinca 2019,

-za rujan 2019 platio je 31. prosinca 2019,

-za listopad 2019. platio je 31. prosinca 2019,

-za studeni 2019 platio je 31. prosinca 2019,

-za prosinac 2019. platio je 4. kolovoza 2020, (listovi 22-31 spisa). Stoga u trenutku kad je 14. studenoga 2019, zaključkom gradonačelnika, otkazan predmetni ugovor, tužitelj je kasnio s isplatom zakupnina za travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2019. godine. Dakle, 7 mjesečnih zakupnina.

12. Zakupodavac je 14. studenoga 2019, zaključkom gradonačelnika, otkazao predmetni ugovor. Činjenica otkaza nije sporna. Tužitelj je nakon otkaza platio zakašnjelih 7 zakupnina i to, kako je gore izloženo, 31. prosinca 2019.

13. U čl. 13. svog ugovora stranke su ugovorile razloge zbog kojih zakupodavac može otkazati ugovor. Jedan od razloga, ovdje meritoran, jest kad zakupoprimac ne plati dospjele zakupnine u roku od 15 dana od dana pisane opomene zakupodavca. Dakle, postoje tri pretpostavke otkaza po ovoj osnovi: neplaćanje zakupnine prije opomene, pisana opomena, i neplaćanje zakupnine u roku od 15 dana nakon pisane opomene. U predmetnom slučaju postoji samo jedna pretpostavka - neplaćanje zakupnine prije opomene, ali ne i preostale dvije. Jer, prema stanju spisa, zakupodavac nije nikad zakupoprimcu poslao pisanu opomenu. Tuženik to i ne tvrdi. Dakle, otkaz je bio protivan preuzetim obvezama stranaka i stoga nezakonit. Pa ako je tome tako, onda je u pravu tužitelj kako postoji razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ jer je dokazao kako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Jer se ta činjenica dogodila nakon zaključenja ugovora o zakupu od 18. studenoga 2016, solemniziranog po javnom bilježniku. A taj ugovor je ovršna isprava.

14. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i proglasiti predmetnu ovrhu nedopuštenom. Drugostupanjski sud je po čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i usvojio tužbeni zahtjev jer je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

15. Kako je sad tužitelj uspio u sporu, valjalo je po čl. 166. st. 2. ZPP izmijeniti i odluku o trošku postupka nastalom prije žalbene faze. Po čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove potrebne za vođenje parnice, a po čl. 155. ZPP. Trošak tužitelja sastoji se od nagrade tuženikovom odvjetniku koja je obređena prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT/12). Vrijednost predmeta spora jest 10.000,01 kuna. Zastupanje se sastoji od ovih radnji:

-sastav tužbe po t.br. 7./1. OT 100 bodova;

-zastupanja na 2 (12. svibnja 2022, 1. veljače 2023) ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi, po Tbr. 9./1. OT svaka radnja 100 bodova.;

-zastupanje na 1 (9. studenoga 2022) ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja po Tbr. 9./5. OT, radnja 25 bodova.

Zbir bodova iznosi 325, a umnožen vrijednošću boda od 15 kuna rezultira iznosom od 4.875,00 kuna. Tome treba dodati 25% na ime PDV u iznosu od 11.218,75 kuna pa zbir svega iznosi 6.093,75 kuna. Tužitelj je potraživao i naknadu pristojbe ali u spisu nema dokaza da bi on ikakvu pristojbu platio, mada je bio pozvan na plaćanje pristojbe na tužbu, pa mu se taj trošak ne naknađuje. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da tužitelju plati 6.093,75 kuna / 808,78 eura na ime naknade troška prvostupanjskog dijela postupka.

16. Kako je tužitelj uspio s žalbom dužan mu je tuženik po čl. 166. st. 2. ZPP naknaditi trošak sastava žalbe. Trošak se sastoji od sastava žalbe po odvjetniku koji, obređen prema odredbama Tbr. 10./1. OT, iznosi 2.343,75 kuna / 311,07 eura (125 bodova x 15,00 kuna vrijednost boda + 25% PDV).

U Zagrebu 26. ožujka 2024.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.